Najavljeni početak prodaje 49 posto udjela Grada Zagreba u APIS IT-u za 9. lipnja aktualizirao je jedno pitanje na koje politika već tri desetljeća ne želi pronaći odgovor: Tko bi zapravo trebao voditi informatizaciju države?

Sve prošle pa i ova sadašnja Vlada to su pitanje vješto izbjegavale. Ni oni koji se nude za iduće izbore nemaju također ništa precizniji odgovor. Političari se tu pokušavaju držati po strani.

Znaju da bi takva odluka značila promjenu odnosa snaga između Ministarstva financija, MUP-a i Ministarstva uprave s jedne strane, a s druge bi zahtijevala da se uredi način javne nabave IT-a što je posebno osjetljivo pitanje, jer je država, kao pojedinačno najveći IT kupac na hrvatskom tržištu, redovito pod pritiskom različitih lobija.

Sigurna investicija

Međutim, ne pronađe li Vlada u idućih nekoliko dana barem jasan stav po ovom pitanju, ono će postati još kompliciranije. Grad Zagreb će načinom na koji je krenuo u prodaju svojeg udjela otvoriti Pandorinu kutiju.

Udio u APIS IT-u prodavat će se kroz javni poziv, a na njega se uz državu, koja ima pravo prvokupa, mogu javiti i svi ostali zainteresirani potencijalni kupci.

Interesa na tržištu ne manjka, jer APIS IT je ključna državna IT tvrtka i time vrlo sigurna investicija, profitabilna je i ima više od četvrt milijarde kuna godišnjeg prihoda.

Drugim riječima, Vladi bi se moglo dogoditi da joj jedna od ključnih IT tvrtki bude djelom privatizirana i da sva ona pitanja od kojih su sve dosadašnje pa i ova Vlada bježale, odjednom se krenu rješavati sama od sebe i to nepredvidljivim tijekom.

Trenutačno država informatizaciju provodi kroz tri subjekta: APIS IT, Finu i AKD. APIS IT, primjerice, drži IT sustav fiskalizacije, e-Građana i Porezne uprave. Fina ima e-račune, riznicu Ministarstva financija i javnu nabavu. AKD pak drži digitalne certifikate i osobnu iskaznicu.

Načelno se APIS IT nalazi pod ingerencijom Ministarstva uprave, Fina pod kapom Ministarstva financija, a AKD pod MUP-om. Svatko od njih čvrsto drži taj svoj komad teritorija.

Jedno vrijeme iz aktualne Vlade se moglo čuti kako postoje planovi da bi Centar dijeljenih usluga, odnosno državni cloud, trebao postati taj koji će onda pod istu kapu staviti sve poslove državne informatizacije.

Smisao državnog clouda je da se povežu sva ministarstva te da tako ni ona sama, a ni građani, više ne moraju zbog ničega obilaziti šaltere ili tražiti išta papirnato već da im svima, ovisno o dozvolama, tražene informacije budu dostupne odmah preko računala.

U tom smislu Centar dijeljenih usluga jedna ja od opcija za rješavanje dvojbe. Sad se u političkoj debati pred izbore opet razgovara o tome treba li nam Ministarstvo informatizacije, središnji ured za to ili pak jednostavno samo državni Chief Information Officer, odnosno osoba koja bi to sve koordinirala.

Rekordno visoka cijena

No dok otkrivamo toplu vodu u Austriji i drugim EU državama to već odavna rade specijalizirane organizacije uz, dakako, jasne i transparentne uvjete javne nabave u IT-u, koji omogućavaju ne samo nabavu gotovih IT proizvoda i usluga koji postoje na tržištu već i onih koji se tek trebaju razvijati, odnosno onih koji se naručuju kroz inovativnu javnu nabavu.

Pronađe li vlada odgovor na pitanje tko bi trebao voditi informatizaciju države mnogo će pomoći i samom hrvatskom IT-u.

S jedne strane zbog javne nabave, ali s druge strane i zbog toga što će napokon postati jasno da briga o informatizaciji države i briga o domaćoj IT industriji nisu jedna te ista stvar.

Nije isto imali li jedan Infobip uvjete u Hrvatskoj za uspješan razvoj i međunarodnu prodaju svojih SMS i drugih softverskih proizvoda s kojima dolazi do milijardi ljudi diljem svijeta, ili nema.

Ima li jedan Nanobit, čije su igre preuzete više od 100 milijuna puta, ovdje podršku da se još jače nametne u globalnoj gaming industriji ili pak ima li jedan Amphinicy Technologies priliku da sa svojim softverom, koji skida podatke sa satelita 20 puta brže od NASA-e, postane dominantan u globalnoj svemirskoj industriji?

Sve su to pitanja koja su važna hrvatskoj IT industriji, a njih ne može riješiti onaj koji upravlja državnom informatizacijom već Ministarstvo gospodarstva ili pak posebno tijelo koje bi povezivalo gospodarstvo i tehnologiju, možda čak i jedno takvo ministarstvo, a koje je Hrvatska prije imala.

U svakom slučaju, odluka Grada Zagreba da krene u prodaju APIS IT-a, i to po rekordno visokoj cijeni za jednu IT tvrtku u Hrvatskoj, a ukupna procjena tržišne vrijednosti APIS IT-a je 579,9 milijuna kuna, imat će podjednako rekordne posljedice po buduću informatizaciju države.