Studeni je bio izvanredan. Globalni čelnici okupili su se na četiri velika sastanka: sastanku Saveza država jugoistočne Azije (ASEAN) u Kambodži, summitu G20 u Indoneziji, forumu Azijsko-pacifičke gospodarske suradnje (APEC) u Tajlandu i Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama (COP27) u Egiptu. Nije bilo upečatljivo vrijeme sastanaka, već dokazi koje su predočili o tome da se situacija u međunarodnoj areni možda mijenja od sukoba prema obnovljenoj suradnji.

Posljednjih godina činilo se da se globalno gospodarstvo udaljava od multilateralnog angažmana i suradnje prema natjecanju potaknutom nacionalizmom. Neka gospodarstva, osobito ona u nastajanju, pokušala su se oduprijeti tom trendu, primjerice odbijanjem potpore zapadnim sankcijama Rusiji. No, čini se da su takvi napori imali minimalan utjecaj.

Potpuno poništavanje globalizacije, ističu brojni promatrači, bilo bi gotovo nemoguće. Prema istraživanju instituta McKinsey Global Institute, nijedna regija, a kamoli zemlja, nije ni blizu samodostatnosti. Ali, to nije spriječilo neke zemlje i čelnike, posebice SAD-a, da slijede taj put. Čak bi i djelomična deglobalizacija do koje su doveli imala dalekosežne posljedice, od kojih neke, poput povećane inflacije i povećanog rizika od duga, već postaju očite. Sve veća šteta uzrokovana pomakom prema deglobalizaciji u posljednje vrijeme pojačava otpornost na ekonomsku fragmentaciju i polarizaciju. Europa je primjer toga. Ruska invazija na Ukrajinu ojačala je transatlantski savez, ne samo zbog američkog i europskog usklađivanja sankcija protiv Rusije. No europski čelnici počinju izražavati nelagodu zbog američkog pristupa Kini, što, kako je istaknuo francuski predsjednik Emmanuel Macron, donosi rizik od podjele svijeta na konkurentske blokove.

Otvorenost ipak važna

Problemi proizlaze prvenstveno iz agresivnih napora da se ometa kineski tehnološki razvoj. Iako se malo tko protivi povećanju ulaganja SAD-a u ključne tehnologije ili povratku dijela proizvodnje u zemlju, mnogi strahuju da bi opsežna nova ograničenja na izvoz napredne tehnologije, softvera i opreme u Kinu mogla označiti prelazak s uvelike konstruktivnog strateškog natjecanja na pristup nulte sume.

Potaknut tim bojaznima, Macron je izrazio potrebu za jasnim europskim stajalištem, koje se razlikuje od stajališta SAD-a. Nizozemski premijer Mark Rutte – u čijoj se zemlji nalazi ASML, jedini proizvođač strojeva za ekstremnu ultraljubičastu litografiju potrebnih za proizvodnju najnaprednijih poluvodičkih čipova – također nastoji potvrditi neovisnost od SAD-a na ovom području. Njemački kancelar Olaf Scholz posjetio je Kinu ovog mjeseca u potrazi za zlatnom sredinom.

Gospodarstva u nastajanju snažno brane globalnu međuovisnost na ovomjesečnim velikim međunarodnim sastancima. Svjesna su da je podijeljeno globalno gospodarstvo oblikovano prvenstveno konkurencijom velikih sila vrlo štetno za njihove interese, između ostalog i zato što će dovesti do toga da prijeko potrebna globalna energetska tranzicija bude još nedostižnija. Raghuram G. Rajan sa Sveučilišta u Chicagu nedavno je objasnio da će ekonomska fragmentacija i uzajamna sumnja ozbiljno ometati učinkovitu klimatsku suradnju.

Gospodarstva u nastajanju ne zastupaju jedina to stajalište. Svjetska trgovinska organizacija i međunarodne financijske institucije ističu da je održavanje otvorenosti u trgovini, financijama i tehnološkim tokovima ključno za potporu globalnom gospodarskom oporavku. Taj oporavak već se ionako suočava sa snažnim nepovoljnim okolnostima inflacije, šokova povezanih s ratom, klimatskih promjena, pandemije bolesti COVID-19, starenja stanovništva, problema s radnom snagom i opskrbom, smanjenja produktivnosti, povišenih omjera duga i područja financijske nestabilnosti. Sve veća fragmentacija pogoršat će izazove koji su pred nama, primjerice ometanjem poslovanja ključnih igrača poput multinacionalnih korporacija. Povećanje složenosti i sve veći troškovi poslovanja oslabit će poticaje tvrtki za ulaganje. S obzirom na to da multinacionalne korporacije imaju ključnu ulogu u širenju tehnologije, mogu se očekivati negativni učinci na globalnu produktivnost i rast.

Važno je sve veće prepoznavanje tih rizika. No, dva glavna protagonista globalnog gospodarstva, SAD i Kina, odredit će hoće li se trenutni smjer promijeniti. Srećom, i tu ima razloga za nadu.

Bidenova potpora

Kineski predsjednik Xi Jinping, svjestan da bi “gospodarsko čudo” njegove zemlje bilo nemoguće bez globalizacije, u više je navrata pozivao na otvorenost i uključivost. Ali on mora priznati da ti pozivi nemaju kredibiliteta kada su popraćeni iskazivanjem solidarnosti sa zemljama poput Rusije, čije postupanje i retorika potiču podjelu. Što se tiče SAD-a, čini se da administracija predsjednika Joea Bidena sve više shvaća da suradnja s gotovo svima osim s Kinom nije opcija. Iako je malo vjerojatno potpuno ukidanje trgovinskih ograničenja, posebno za osjetljiva tehnološka dobra s utjecajem na nacionalnu sigurnost ili strateško gospodarstvo, Bidenov posljednji sastanak s Xijem nagovijestio je da su obje strane spremne sudjelovati u konstruktivnijem dijalogu o najvažnijim pitanjima. Biden je također istaknuo potporu politici “Jedna Kina”, što ukazuje na prešutno kontinuirano prihvaćanje kineske diplomatske “crvene linije” u vezi s Tajvanom. Moguće je da ćemo se jednog dana osvrnuti na studeni 2022. kao na prekretnicu u sagi o deglobalizaciji. No, zapreke konstruktivnom međunarodnom angažmanu i dalje su zastrašujuće. Za početak, izražavanje podrške za bolju ravnotežu između suradnje i tržišnog natjecanja ne može nadoknaditi nedostatak povjerenja. Ne pronađu li SAD i Kina načine za izgradnju povjerenja i dobre volje, dogovori o suradnji ostat će na klimavim temeljima. Drugo, čelnici i čelnice i dalje su predani izgradnji gospodarske otpornosti diversifikacijom lanca opskrbe koja pogoduje pouzdanim trgovinskim partnerima ili trgovinskim partnerima istomišljenicima te omogućavanju da pitanja nacionalne sigurnosti oblikuju gospodarsku politiku. Ta nova gospodarska stvarnost nalagat će razvoj nove, složenije iteracije multilateralizma.

*Autor je dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, profesor je emeritus na Sveučilištu Stanford, viši suradnik na instituciji Hoover i viši savjetnik u investicijskoj tvrtki General Atlantic