Iako je zadnjih 10-ak godina u Hrvatskoj došlo do snažnog razvoja obnovljivih izvora energije, posebno vjetroelektrana gdje smo već dosegnuli oko 1100 MW kapacitete uz još barem toliko u nekoj fazi projekta, a zadnjih dvije do tri godine i solara, gdje smo došli do skoro 200 MW kapaciteta, geotermalni izvori su bili dosta zapostavljeni.

Geotermalna energija je svojevrsni “sveti gral” energetike jer se radi o pouzdanim i dugotrajnim izvorima, bezopasnoj tehnologiji za okoliš i zajednicu, a pametnim planiranjem i projektiranjem uz električnu energiju dolazi i benefit uz višestruko veći kapacitet toplinske energije.

Geotermalne elektrane zauzimaju bitno manju površinu od ostalih energetskih potencijala, a uz vrlo kratke periode održavanja, operativni troškovi su im niski. No, najveći izazov geotermalima su visoka početna ulaganja, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa i dugotrajna i složena procedura dolaska do okolišne dozvole.

Obilje tople vode
Da se projekti geotermala mogu u Hrvatskoj razviti, pokazala je Geotermalna elektrana (GTE) Velika 1 u Velikoj Cigleni kod Bjelovara snage 10 MW. Radi se o projektu teškom 35 milijuna eura u investiciji hrvatskih i turskih ulagača koji je, usprkos tehnološkom uspjehu, postao kontroverzan zbog njihove međusobne svađe i sudske trakavice koja je ovih dana došla čak i do Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.

Procjene su da naša zemlja ima kapaciteta za proizvodnju električne energije od minimalno 1000 MW u geotermalnim izvorima, a barem još nekoliko puta toliko za proizvodnju toplinske energije.

Velika 1 za sada je jedina operativna geotermalna elektrana, a u nekoj fazi razvoja još je 10-ak takvih projekata. Razlog zašto su geotermali tako slabo razvijeni, usprkos činjenici da je Hrvatska jedna od tek nekoliko europskih zemalja s ovakvim potencijalom, a uz to i kvalitetnom mapom istražnih bušotina, jest složenost, cijena i dugotrajnost razvoja takvih projekata.

Gotovo čitava kontinentalna Hrvatska leži na velikim geotermalnim zalihama te se gotovo svugdje na dubini 2,5-3,5 km može pronaći topla voda temperature od barem 120 stupnjeva Celzijusovih, a što je minimum za proizvodnju struje. No, ako znamo da oko 40% energije odlazi na grijanje i hlađenje prostora, jasno je da ukupni potencijal korištenja geotermalnih izvora za takve svrhe enorman.

Upravo korištenje geotermalnih izvora kao pogonskog goriva za svoje javne toplovodne mreže razmatraju gotovo svi gradovi u Hrvatskoj koji imaju izgrađene vrelovodne instalacije. Naša zemlja ima veliku prednost što je zbog velike količine postojećih podataka podzemlje vrlo dobro poznato i geološki rizici nisu značajni.

Razlog je što je naftna kompanija Ina u proteklih 50-ak godina, u potrazi za naftom i plinom, napravila više od 4000 bušotina. Kako OIE 1970-ih i 1980-ih nisu bili “velika tema”, ova naftna tvrtka nije detaljnije istraživala i iskorištavala bušotine koje nisu imale naftni ili plinski potencijal, a do 2006. u Hrvatskoj uopće nije postojala zakonska regulativa koja bi regulirala geotermalne izvore energije.

Procjenjuje se da će većina budućih energetskih geotermalnih projekata u Hrvatskoj biti kapaciteta 10-20 MW, no ne isključuju se i one od 100-tinjak MW jer tehnološke i geološke pretpostavke za to postoje.

Dodatna prednost ove vrste OIE je činjenica da se većina takvih potencijala nalazi u kontinentalnoj Hrvatskoj, a koja nije zagušena s velikim rastom OIE priključaka, prije svega od vjetroelektrana, što je slučaj u Dalmaciji te neka značajna ulaganja u elektro-distribucijsku mrežu zapravo i nisu potrebna.

Dva zakona
Kao i na druge OIE tehnologije, i na geotermalne se elektrane primjenjuje Zakon o tržištu električne energije, no na njih se dodatno primjenjuje i Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika. Tako se za geotermalne projekte vode dva paralelna upravna postupka što znači da u postupku izdavanja dozvola sudjeluju različita tijela na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.

Često su različite dozvole ovisne jedna o drugoj, što rezultira produljenjem realizacije projekta. Geotermalni projekti tako prvo moraju proći kroz dugo istražno razdoblje u kojem su investitori dužni o vlastitom trošku utvrditi kapacitete podzemnog rezervoara različitim mjerenjem, bušenjem novih bušotina i njihovim testiranjem.

Ovaj proces može trajati mjesecima i tek nakon dovršenih istražnih radova kreće se u izradu elaborata i ekonomske ocjene geotermalnih rezervi, kojeg ponovno treba odobriti nadležno ministarstvo. K tome, prema propisima iz područja zaštite okoliša i prirode, do dobivanja odobrenja za istraživanje eksploatacije, ali i prije dobivanja odobrenja za eksploataciju obavezno se provode postupci Ocjene o potrebi procjene, jednom za istraživanje, a drugi put za eksploataciju.

U praksi, svaki od tih postupaka traje osam do 12 mjeseci, što također utječe na trajanje postupka do dobivanja dozvola. Moguće je također da svaki od postupaka završi obvezom provedbe Procjene utjecaja na okoliš i/ili Glavne ocjene što može potrajati i do dvije godine. To je složena procedura uz ogroman i nepotreban gubitak vremena i novca, a što mnoge potencijalne investitore u geotermale već unaprijed odbija od projekta.