Još prije tri mjeseca činilo se da je globalno gospodarstvo na putu relativno snažnog oporavka. Ponuda cjepiva protiv bolesti Covid-19 proširila se u razvijenim zemljama, što je povećalo nadu da će se ona preliti na zemlje u razvoju u drugoj polovici 2021. i u 2022.

Mnoga su gospodarstva bilježila impresivne brojke rasta jer su ponovno otvoreni sektori koji su bili potisnuti pandemijom. Iako su začepljeni lanci opskrbe doveli do niza nestašica i visokih cijena ključnih ulaznih materijala, to se smatralo samo prolaznim problemima.

Svijet sada izgleda drukčije. Delta varijanta brzo se širi, uključujući razvijene zemlje, i među skupinama koje su do sada bile manje osjetljive na virus. Necijepljeni dijelovi svijeta – uglavnom zemlje s nižim srednjim i nižim dohotkom – sada su ranjiviji nego ikad.

Povrh toga, lanac opskrbe cjepivom propada. Glavni razlog je taj što razvijene zemlje imaju opcijske ugovore za kupnju mnogo više doza cjepiva nego što im je potrebno. To produljuje red za cjepivo, čime se odgađa dolazak cjepiva u veći dio svijeta u razvoju.

Bogati svijet “višak narudžbi” treba objaviti i učiniti dostupnim za kupnju drugim zemljama. Program financiranja takvih kupnji ne bi bio jako skup u globalnim okvirima, a donio bi neposredne i dugoročne koristi u kontroli virusa i sprečavanju pojave opasnih novih varijanti.

Novo normalno u klimi

Drugi je problem što su globalni lanci opskrbe ozbiljnije poremećeni nego što se mislilo. Sada je očito da nestašice poluvodiča (koji se koriste u bezbroj industrija), građevinskog materijala, kontejnera i brodskog kapaciteta – neće tako skoro nestati. Istraživanja pokazuju da su inflatorni učinci rašireni u svim sektorima i zemljama te da će vjerojatno djelovati kao trajni vjetar u prsa oporavku i rastu.

Uz neizvjesnost, došlo je do promjena uzrokovanih pandemijom u domaćim i globalnim lancima opskrbe koji još nisu dobro shvaćeni i najvjerojatnije će ih biti teško preokrenuti. Doista, poremećaji koji se pojavljuju kao posljedica pandemije širi su i čini se da daju snažniji otpor gospodarstvu nego nedavni trgovinski rat između SAD-a i Kine.

No događaj koji najviše otvara oči u posljednja tri mjeseca bio je dramatičan porast učestalosti, ozbiljnosti i globalnog opsega ekstremnih vremenskih uvjeta: oluje, suše, toplinski valovi, više prosječne temperature, požari i poplave.

Ranije ovog mjeseca, Međuvladin panel o klimatskim promjenama dostavio je novo izvješće koje je otvoreno okarakterizirano kao najava “crvenog alarma za čovječanstvo”. Kolektivna prosudba znanstvene zajednice sugerira da ovogodišnje brutalno iskustvo nije netipično; to je novo normalno u klimi.

Stoga možemo očekivati više istoga u sljedećih 20-30 godina. Prostora za sprečavanje vrsta događaja koje smo vidjeli ovog ljeta više nema. Sada je izazov ubrzati tempo smanjenja emisija stakleničkih plinova kako bi se izbjegli još ozbiljniji i potencijalno po život opasniji ishodi potaknuti klimom u nadolazećim desetljećima.

Zbog toga su u opasnosti budući rast i razvoj. Osim što su očita prepreka rastu, današnji poremećaji u lancu opskrbe mogu doprinijeti inflatornim pritiscima koji će iziskivati odgovor monetarne politike.

Slično tome, virus koji se stalno preobražava i postaje polutrajna značajka života usporit će globalni rast i specijalizaciju. Međunarodna putovanja i dalje će se boriti za oporavak. Iako digitalne platforme mogu poslužiti kao djelomične zamjene, prepreke mobilnosti na kraju će pogoditi sve globalne gospodarske i financijske ekosustave koji podupiru inovacije.

Prilagodba tržišta kapitala

U prošlosti su ekstremni vremenski događaji bili rijetki i dovoljno lokalni da rizici zapravo nisu utjecali na globalne makroekonomske izglede. Ali novi uzorak već se čini drukčijim. Teško je zamisliti regiju koja ne podliježe povećanim rizicima povezanima s vremenom.

Nedavni dokument američkih Federalnih rezervi upozorava da bi klimatske promjene mogle povećati učestalost i ozbiljnost gospodarskih kontrakcija, čime bi se smanjio rast. Osim sredstava namijenjenih poticanju oporavka, ta se nova stvarnost na kraju mora odraziti i na cijene imovine i osiguranja.

Zaključak je da klimatske promjene brzo postaju primjetan čimbenik makroekonomskih rezultata. Iako nam nedostaju precizne mjere ekonomske krhkosti, teško je ne zaključiti da globalno gospodarstvo, a posebno neki od njegovih ranjivijih dijelova, postaje sve krhkije.

Zemlje u razvoju s nižim dohotkom već se suočavaju sa značajnim izazovima kada je riječ o demografskim trendovima, prilagođavajući modele rasta digitalnom dobu i rješavajući lokalizirane probleme upravljanja. Dodajte fiskalna ograničenja, nestabilnost povezanu s klimom i pritisak te dugi red za cjepiva i imate sve što treba za kaos.

No čini se da se tržišta kapitala prilagođavaju novoj stvarnosti, a rješavanje globalnog izazova u opskrbi cjepivima nije niti nevjerojatno složeno ni pretjerano skupo. Potreban je samo multilateralni fokus i predanost.

Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP26) u Glasgowu u studenome bit će ključna pa čak i teža od prošlih konferencija. Cilj je ojačati nacionalne obveze u pogledu dekarbonizacije preuzete u Parizu na konferenciji COP21 kako bi globalni agregat bio u skladu s proračunom ugljika kojim se globalno zatopljenje ograničava na 1,5 °C u odnosu na predindustrijsku razinu.

Konačno, budući da ćemo ekstremnim klimatskim događajima svjedočiti češće i globalno – nasumično gotovo bilo gdje – privatni sustavi i sustavi socijalnog osiguranja trebat će veliku nadogradnju kako bi postali multinacionalnog opsega. Možda će nam trebati nova međunarodna financijska institucija koja će to preuzeti, blisko surađujući s Međunarodnim monetarnim fondom i Svjetskom bankom.

© Project Syndicate 2021.