Sa svojim ambicioznim programom Bridgetown za reformu međunarodne financijske arhitekture, premijerka Barbadosa Mia Amor Mottley postala je moćna zagovornica klimatske pravde. Nova generacija vođa s globalnog Juga glasno izražava svoje stavove.

Kenijski predsjednik William Ruto stvara novi put prema klimatski pozitivnom rastu u Africi: iskorištavanjem svojih obilnih prirodnih resursa i ostvarivanjem svog potencijala proizvodnje zelene energije, taj bi kontinent mogao opskrbljivati razvijene zemlje robom i uslugama kako bi ubrzao prelazak na čistu energiju.

Profit 4 bilijuna dolara
U Latinskoj Americi kolumbijski predsjednik Gustavo Petro pozvao je na novi Marshallov plan za financiranje globalnog djelovanja u području klimatskih promjena. Luiz Inácio Lula da Silva, kojem sada teče treći uzastopni mandat na mjestu predsjednika Brazila, tijekom predsjedanja njegove zemlje skupinom G20 2024. ima za cilj uhvatiti se u koštac s glađu, siromaštvom i nejednakošću, promicati održivi razvoj i reformirati zastarjele aranžmane globalnog upravljanja.

Dobit globalne naftne i plinske industrije iznosila je oko 4 bilijuna dolara u 2022., kako navodi Fatih Birol, izvršni direktor Međunarodne agencije za energiju – zapanjujućih 2,5 bilijuna dolara više od prosjeka posljednjih godina.

Odakle je došao taj novac? Kratak odgovor su potrošači. Neke od najbogatijih svjetskih tvrtki generiraju ogromnu dobit od krize troškova života – uglavnom potaknute visokim cijenama energije – koja je nerazmjerno utjecala na siromašne i ranjive. Najveći korisnici ovog poreza na globalno gospodarstvo bile su petrodržave, čiji su ukupni prihodi od izvoza, dopunjeni prihodima od izvoza zemalja poput Kanade, Australije, Iraka i Irana, iznosili gotovo bilijun dolara u 2022.

Najveće od tih zemalja, čiji su prihodi po glavi stanovnika među najvišima u svijetu, itekako su sposobne platiti dobrovoljnu pristojbu na svoje iznimno visoke prihode od izvoza ugljikovodika u globalni fond za održivi razvoj.

Porez od 3% na prihode od izvoza Ujedinjenih Arapskih Emirata 2022. (119 milijardi dolara), Katara (116 milijardi dolara), Kuvajta (98 milijardi dolara), Norveške (oko 174 milijarde dolara) i Saudijske Arabije (311 milijardi dolara) ukupno bi prikupio otprilike 25 milijardi dolara – iznos koji nije toliko veći od onoga što su samo Saudijci nedavno potrošili na nogomet, golf, utrke Formule 1 i druge sportske ponude.

Imenovani predsjednik COP28 Sultan Al Jaber naveo je “poboljšanje financiranja borbe protiv klimatskih promjena” kao jedan od svoja četiri stupa, tvrdeći da “svi oblici financiranja moraju biti raspoloživiji, dostupniji i povoljniji”. Također je pozvao zemlje donatore koje su već odavno trebale ispuniti obećano da mu “pokažu novac”.

Najbolji način za pokretanje COP28 bio bi da Al Jaber – koji je ujedno i generalni direktor i izvršni direktor grupe Nacionalne naftne tvrtke Abu Dhabi – objavi da će njegova zemlja dati 3 milijarde dolara svoje neočekivane dobiti globalnom financijskim institucijama i da će nastojati uvjeriti svoje bogate susjede u Zaljevu da učine to isto.

Više od polovice doprinosa moglo bi biti namijenjeno Fondu za financiranje gubitaka i štete, koji je dogovoren na konferenciji COP27, ali je još uvijek dobio malo početnih sredstava, a ostatak se koristio kao kapital i bespovratna sredstva za nove institucije za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama.

Dokapitalizacija Svjetske banke
A međunarodna zajednica mora iskoristiti tu pristojbu za pokretanje šireg programa financiranja za zemlje u razvoju, na temelju načela da bogati, povijesno veliki zagađivači s kapacitetom za plaćanje trebaju više doprinijeti pomoći siromašnijim zemljama da se prilagode globalnom zatopljenju. Ne samo da bi trebalo prikupiti sredstva za pomoć, već i Međunarodno udruženje za razvoj, financijska institucija Svjetske banke za najsiromašnije zemlje, također mora dobiti izdašna dodatna sredstva sljedeće godine.

Pružanje 90 milijardi dolara financiranja po povoljnijim uvjetima za zemlje s niskim prihodima u središtu je prijedloga ekonomista N.K. Singha i bivšeg američkog ministra financija Lawrencea H. Summersa skupini G20. Kako tvrde, sustav multilateralnih razvojnih banaka mora utrostručiti godišnje obveze na 300 milijardi dolara financiranja koje nije po povoljnijim uvjetima za zemlje sa srednjim dohotkom.

Kao dio svojih prijedloga, koji uključuju dokapitalizaciju same Svjetske banke, oni favoriziraju širu uporabu jamstava. Zemlje s visokim dohotkom mogle bi i trebale pružiti takva jamstva koja će multilateralnim razvojnim bankama omogućiti da se zadužuju na tržištima kapitala pod atraktivnim uvjetima.

Takve inicijative, ako se njima pravilno upravlja, mogle bi mobilizirati kreditiranje u privatnom sektoru, što je ključno za postizanje naših klimatskih ciljeva. Kombinacija pristojbe i upotrebe jamstava mogla bi, ako se dogovori na konferenciji COP28, biti platforma za postizanje godišnjih financijskih tokova u zemljama u razvoju u iznosu od bilijun dolara do 2030.

© Project Syndicate 2023.