Istog dana kada je Međuvladin panel o klimatskim promjenama objavio svoje najnovije izvješće o hitnoj potrebi za djelovanjem u području klime, kineski predsjednik Xi Jinping posjetio je u Moskvi ruskog predsjednika Vladimira Putina. Tamo su dvojica čelnika objavila priopćenje u kojem kritiziraju Zapad i naglašavaju svoju namjeru o produbljivanju strateškog partnerstva između Kine i Rusije.

Bila je to slučajnost koja puno toga otkriva, naglašavajući ekstremne napetosti u današnjim međunarodnim odnosima. S jedne strane, očuvanje globalnih javnih dobara, kao što su klima i bioraznolikost te institucija i postupaka za sprječavanje budućih pandemija, iziskuje hitno koordinirano djelovanje. S druge strane, geopolitička fragmentacija i sve intenzivnije kinesko-američko rivalstvo otežavaju koordinaciju.

Podjela sjever-jug
Takva napetost nije u potpunosti bez presedana. Doduše, geopolitičko rivalstvo između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza nije spriječilo dvije hladnoratovske sile da surađuju kako bi spriječile izravan sukob i ograničile širenje nuklearnog oružja. Ali hijerarhija problema tada nije bila ista.

Kada je osmišljen poredak nakon Drugog svjetskog rata, težište nije bilo na upravljanju globalnim zajedničkim dobrima, već na poticanju gospodarskih veza kroz trgovinu i ulaganja, u nadi da će to ojačati političke saveze. Nitko nije mislio na sprječavanje klimatskih promjena, očuvanje bioraznolikosti i izbjegavanje izlova dubokomorskih ribljih stokova.

Što još više iznenađuje, globalna zajednička roba ostala je nizak prioritet čak i početkom 1990-ih, nakon što je raspad Sovjetskog Saveza stvorio priliku za obnovu svjetskog sustava. Iako je Summit za Zemlju u Rio de Janeiru 1992., podigao razinu osviještenosti o ograničenjima planeta, većina težišta tih godina bila je na integraciji pridošlica – Kine, Rusije te srednje i istočne Europe – u mrežu trgovinskih i investicijskih sporazuma.

Bilo je govora o stvaranju globalne institucije za zaštitu okoliša, ali tu se nije puno postiglo. Nasljeđe Hladnog rata nije bilo tako velika prepreka, već globalna podjela sjever-jug. Kyotski protokol o klimatskim promjenama tretirao je 1997. godine Rusiju, Poljsku, Mađarsku i druge bivše komunističke zemlje kao jednake naprednim gospodarstvima, ali je izuzeo gospodarstva u nastajanju poput Kine i Indije od ispunjavanja sličnih ciljeva smanjenja emisija na temelju njihovog razvoja.

Iako uravnoteženje suradnje s geopolitičkim suparništvom nije sasvim novi izazov, većina je lekcija iz prošlosti dvosmislena. Iako su SAD i Sovjetski Savez ipak izbjegli nuklearni sukob, nisu uspjeli stvoriti Svjetsku zdravstvenu organizaciju koja bi bila dovoljno jaka da prevlada geopolitičke napetosti i zaštiti nas od novih pandemijskih bolesti. Naprotiv, Svjetska zdravstvena organizacija postala je mjesto za ideološki sukob.

Pogubno nepovjerenje
Ako SAD i Kina ne budu mogle učinkovito surađivati, unatoč produbljivanju suparništva, neće biti puno nade za rješavanje globalnih izazova. Te su dvije zemlje surađivale u prošlosti. Zajednička izjava koju su predsjednici Obama i Xi objavili u studenome 2014. bila je ključna za utiranje puta Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama.

U novije vrijeme John Kerry, izaslanik predsjednika Joea Bidena za klimu, nastavio je komunicirati sa svojim kineskim kolegom Xiem Zhenhuom. Povrh toga, Bidenov savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan naglasio je da rivalstvo ne isključuje suradnju. Kao što je jasno dao do znanja nakon objavljivanja najnovije američke Strategije nacionalne sigurnosti, “došli smo do točke u kojoj se možemo i moramo uhvatiti u koštac s geopolitičkom konkurencijom i zajedničkim transnacionalnim izazovima na ravnopravnoj razini.

Dakle, gradimo strategiju koja odgovara svrsi i za konkurenciju koju ne možemo ignorirati i za globalnu suradnju bez koje ne možemo uspjeti”. Pritom se misli da suradnja ne nalaže geopolitičko usklađivanje ili vjerovanje u vrline demokracije. To su izvrsna načela. Ali hoće li djela odgovarati riječima? Razmislite o sporu o podrijetlu bolesti COVID-19, koje ostaje uzrokom napetosti između Kine i Zapada. SAD i saveznici sumnjaju da Kina skriva dokaze, dok Kina zahtjev za neovisnom međunarodnom istragom smatra zadiranjem u njezin suverenitet.

Cjepiva su i dalje kamen spoticanja, pri čemu Kina plaća visoku cijenu jer je odbila (iz suverenističkih razloga) kupiti cjepiva od Pfizera/BioNTecha ili Moderne. Kina je također podigla prašinu inzistirajući na tome da SAD popusti nepovezanim pitanjima u zamjenu za suradnju u naporima za ublažavanje klimatskih promjena.

Dobre namjere neće dugo trajati u okruženju nepovjerenja, a to je dijagnoza trenutnog stanje odnosa SAD-a i Kine. Stanje globalnih zajedničkih dobara preozbiljna je stvar da bi bila talac stalnih političkih svađa.

Kina i SAD moraju pronaći načine za odvajanje suradnje od suparništva. Bivši izraelski premijer Yitzhak Rabin tvrdio je da će se boriti protiv terorizma kao da nema mirovnih pregovora i sklopiti mir kao da nema terorizma. Da bi spasili planet, današnji vođe moraju uzeti njegove riječi k srcu i obvezati se na slično.

© Project Syndicate 2023.