Velike središnje banke pogubile su se kada je u pitanju ispunjavanje službenih naloga za stabilnost cijena.

U travnju je 12-mjesečna inflacija indeksa potrošačkih cijena (CPI) u SAD-u iznosila 8,3%, što je neznatno manje u odnosu na 8,5% u ožujku, a mjerač povlaštene inflacije američkih Federalnih rezervi, indeks cijena osnovnih izdataka za osobnu potrošnju (koji isključuje hranu i energiju), iznosio je 4,9%, u odnosu na 5,2% u ožujku. Ali ono što bi Fed trebao raditi suprotno je od onoga što zapravo radi.

Nakon povećanja ciljne zone za stopu federalnih sredstava za 50 baznih bodova na 0,75-1%, na sastanku u svibnju, Savezni odbor za otvoreno tržište (FOMC) naznačio je da će se držati povećanja od 50 baznih bodova na sastancima u lipnju i srpnju.

Svi sudionici složili su se da je američko gospodarstvo vrlo snažno, da je tržište rada iznimno blizu pune zaposlenosti, a inflacija znatno iznad ciljane. Ipak, odlučili su da Savezni odbor za otvoreno tržište “treba žurno pomaknuti stajalište monetarne politike prema neutralnom držanju”.

Tu postoje dva problema. Prvo, stajalište monetarne politike Feda trebalo bi biti restriktivno, a ne neutralno. Umjesto toga, Savezni odbor za otvoreno tržište samo je napomenuo “da bi restriktivno stajalište politike moglo postati prikladno ovisno o promjenjivim gospodarskim izgledima i rizicima za izglede”.

Drugo, dva dodatna povećanja od 50 baznih bodova uopće nisu žurna. Gornja granica kamatne stope i dalje će iznositi samo 2%, što je ispod konsenzusne procjene neutralne stope od 2,5%.

Fedovo pooštravanje bilance također je minimalno. Počevši od lipnja, njegovi udjeli smanjit će se za 47,5 milijardi dolara (30 milijardi dolara u trezorcima i 17,5 milijardi dolara agencijskog duga i vrijednosnih papira osiguranih hipotekama) svakog mjeseca tijekom tri mjeseca, nakon čega će uslijediti otvoreni niz mjesečnih smanjenja od 95 milijardi dolara (60 milijardi dolara u trezorcima i 35 milijardi dolara agencijskog duga i vrijednosnih papira osiguranih hipotekama).

Neobjašnjiv pristup politike
To zvuči kao puno raspleta. No, vrijedi se prisjetiti da je bilanca Feda porasla na gotovo 9 bilijuna dolara do kraja ožujka 2021. godine. Trenutnim tempom smanjenja, vraćanje bilance tamo gdje je bila početkom ožujka 2020. (oko 4,2 bilijuna dolara) trajat će više od četiri godine.

I trebat će više od sedam godina da dosegne razinu početkom rujna 2008. (900 milijardi dolara), prije nego što je Fed podigao svoj veliki zid likvidnosti oko financijskih tržišta.

Fed nije jedina velika središnja banka koja ostaje iza krivulje. Kamatna stopa središnje banke Engleske, The Bank of England (BOE), trenutačno iznosi 1%. To je porast u odnosu na najnižu razinu svih vremena od 0,1% u ožujku 2020., ali banka je ograničila povećanje stope na 25 baznih bodova ili manje.

Na sastanku Odbora za monetarnu politiku u svibnju samo su tri člana (od devet) glasala za povećanje od 50 baznih bodova. U svibanjskim projekcijama Odbora za monetarnu politiku tržišno implicirana kamatna stopa banaka do sredine 2023. doseže oko 2,5%, prije nego što se u 2025. smanji na 2%.

Čini se da je ta projekcija kamatnih stopa politike preniska. Ukupna inflacija indeksa potrošačkih cijena u Velikoj Britaniji porasla je sa 7% u ožujku na 9% u travnju i očekuje se da će dosegnuti vrhunac nešto više od 10% kasnije u 2022.

Pristup politike slično je neobjašnjiv i u eurozoni, gdje je ukupna inflacija indeksa potrošačkih cijena u svibnju iznosila 8,1%, u odnosu na 7,4% u travnju. Unatoč tome, kamatna stopa Europske središnje banke na glavne operacije refinanciranja i dalje je nula, a kamatna stopa na depozite iznosi -0,5%.

Glavni ekonomist Europske središnje banke, Philip R. Lane, naveo je da će, nakon završetka neto kupnje vrijednosnih papira u srpnju, Odbor za monetarnu politiku odrediti referentni tempo s povećanjem od 25 baznih bodova na sastancima u srpnju i rujnu.

U međuvremenu, navodno po opredjeljenju jastreb (preferira više kamatne stope za obuzdavanje inflacije), guverner austrijske središnje banke Robert Holzmann pozvao je na povećanje kamatnih stopa za 50 baznih bodova na sastanku u srpnju.

Ipak, čak i ako ESB poveća kamatne stope za 50 baznih bodova u srpnju i ponovno u rujnu, kamatna stopa na depozite dosegnut će samo 0,5%. Nema veze što će inflacija i dalje biti znatno iznad ciljane, te da će, s usklađenom stopom nezaposlenosti u eurozoni od 6,8% u travnju, najnižom razinom od srpnja 1990., realno gospodarstvo biti blizu pregrijavanja.

Povećati kamatne stope
Sve tri središnje banke trebale bi usvojiti kontrakcijski stav, određujući kamatne stope znatno iznad neutralne stope od 2,5%. Korisna referentna vrijednost za odgovarajuću stopu politike je Taylorovo pravilo, čija izvorna verzija preporučuje kamatnu stopu jednaku neutralnoj stopi (2,5%), plus polovicu postotne razlike između stvarnog i potencijalnog realnog BDP-a (prilagođenog inflaciji), plus 1,5 puta veću razliku između stvarnih i ciljanih stopa inflacije.

Daleko od restriktivnog, trenutačna pozicija glavnih središnjih banaka i dalje je ekspanzivna, s kamatnim stopama znatno ispod neutralne razine. Sve tri stoga nastavljaju hraniti inflaciju.

Na sadašnjim razinama inflacija je ozbiljan gospodarski, socijalni i politički problem koji posebno šteti siromašnima i financijski neprofinjenima. Što su nestabilnija dugoročnija inflacijska očekivanja, to će troškovi dezinflacije biti veći u smislu izgubljene proizvodnje i zaposlenosti.

Neizbježno i nužno ekonomsko usporavanje trebalo bi osmisliti ranije, a ne kasnije. Na svakom od sljedeća dva sastanka Feda i BOE-a kamatne stope trebale bi se povećati za najmanje 100 baznih bodova, a Europska središnja banka trebala bi planirati tri povećanja kamatnih stopa od 100 baznih bodova ili više. Europska središnja banka nije povećala svoju kamatnu stopu gotovo 11 godina. Nadajmo se da se sjeća kako se to radi.

* Koautorica članka je Anne C. Sibert, profesorica ekonomije na Sveučilištu Birkbeck u Londonu, bivša je članica Odbora za monetarnu politiku Središnje banke Islanda

© Project Syndicate, 2022.