Vanjskopolitičke okolnosti, nekoliko ekonomskih kriza koje su nam se kao zapadnom društvu, a time i hrvatskome, zaredale vrlo intenzivno od 2008. godine naovamo, energetski i izazovi u dobavnim lancima, ali i sve glasnija svijest o potrebi ekonomičnog korištenja zemljinih resursa koji nisu neograničeni, kao i sve glasnija potreba za zaštitom klime i životne sredine za buduće generacije zadatosti su koje idu na ruku razvoju obnovljivih izvora energije.

Dok vrlo često govorimo i pišemo o vjetru i suncu koji kroz razvoj tehnologije za proizvodnju, prihvat i skladištenje energije, ali i fiskalne i proračunske poticaje, kako u Hrvatskoj tako i kroz proračune Europske unije, postaju sve jeftiniji, o geotermalnim izvorima energije do sada smo govorili prilično sramežljivo. Ako ne računamo onaj projekt koji je zbog sukoba domaćeg i stranog investitora vrlo često virio s naslovnica tabloida ili u vrlo čitanim rubrikama crnih kronika.

Samo 28 istražnih polja

Ova je medijska činjenica tim suspektnija ako znamo da razgovorom o ovom ugljikovodiku, čije istraživanje je zbog dubine bušenja značajno jeftinije nego li kod ostalih ugljikovodika, govorimo o uporabljivosti u proizvodnji struje, energiji kod poljoprivredne proizvodnje, energiji u toplinarstvu te na samome kraju procesa, o uporabljivosti u turističke i zdravstvene, termalne svrhe. I to, za razliku od dominantnih obnovljivih izvora energije, u intenzitetu koji može proizvoditi 24 sata na dan, svakoga dana u tjednu.

Dodatno, geotermalne elektrane mogu raditi s omjerom stvarno proizvedene energije u odnosu na energiju proizvedenu u stanju maksimalnog kapaciteta proizvodnje od 95 posto, dok su vrijednosti kapacitetnih čimbenika za druge vidove obnovljive energije značajno niže, pa kod vjetra govorimo o 40-ak posto, a kod solara 15-ak posto.

Kvaliteta hrvatskih potencijala, uvjeravaju iz Agencije za ugljikovodike (AZU), među najboljima je u Europi. U panonskom bazenu, koji je zbog svojstava tla jedino moguće mjesto u našoj zemlji gdje postoje geotermalni resursi, kvaliteta im je 60 posto viša od europskog prosjeka. Takav potencijal posljednjih je godina nagnao AZU na značajniju ofenzivu u popularizaciji i razvoju geotermalnog biznisa.

Iako je potencijal vrlo velik, trenutačno na području Panona, dakle Međimurja, Podravine i Slavonije, postoji samo 28 istražnih polja te 7 eksploatacijskih polja. Zanimljivo je kako 12 istražnih polja pripada poslovnim subjektima koje su u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, koje prepoznaju geotermalnu energiju kao potencijal u toplinarstvu i turističko-zdravstvenoj industriji.

Također, prošle su godine investitori ishodili dozvole za 21 istražno polje za proizvodnju električne energije čija se vrijednost investicija procjenjuje na više od 190 milijuna eura. Proizvodnja električne energije iz geotermalne energije osigurava pouzdanu proizvodnju s visokom učinkovitošću, niskim emisijama stakleničkih plinova i malim ekološkim otiskom.

Potencijalni zamašnjak utjecaja

Europska i hrvatska administracija stoga je podržala razvoj geotermalnog sektora kroz NPOO. U dvije prilike. Nešto manje od 30 milijuna eura odobreno je za istraživanje i potvrđivanje geotermalnog kapaciteta, a iznos od 25 milijuna euro odobren je za izradu dvije nove bušotine.

Intenziviranjem neiskorištenog prirodnog potencijala, kako količinom, tako i kvalitetom, mogle bi se ostvariti stotine MW nove čiste, obnovljive energije, što bi značajno pomoglo europskim niskougljičnim i energetskim ciljevima za sljedeća desetljeća. Ako svemu prispodobimo podatke AZU-a koji procjenjuje da bi se sektor mogao razviti na razine veće od 1 GW, shvatit ćemo o kakvom se energetskom i poslovnom potencijalu radi.

Kako se radi o ugljikovodicima, Hrvatska ima u daljnjem razvoju ovog sektora obnovljive energije veliku prednost u odnosu na konkurente zahvaljujući prilično dobrim podacima koje je prikupljala naftna industrija, što značajnije pojeftinjuje proces istraživanja, kako financijski, tako i vremenski. Takav je položaj jedinstven, slobodno možemo reći i u globalnim razmjerima.

Privlači to sve više privatnih investitora u geotermalnom sektoru, kojima je potrebno odgovoriti na osnovne zamjerke i pokušati što je moguće više resorno ministarstvo učiniti neovisnim od interesnih skupina. Naime, investitorima je potrebno osigurati stabilnost cijena, pripadajuće kvote i ugovore za otkup energije, što je, vjerojatno uz lobiranje interesnih skupina iz drugih obnovljivih sektora, do sada vrlo često izostalo.

Investitorima je to važno radi toga što ih bez takvih ugovora financijske institucije vrlo teško prate u daljnjem razvoju geotermalnih projekata, a od nacionalne je to važnosti zbog toga što postojeći europski i hrvatski propisi ne dopuštaju AZU komercijalni razvoj projekata.

Odsustvo komercijalnog razvoja geotermalnog sektora značilo bi dugoročnu štetu za naše gospodarstvo i energetsku održivost, a s obzirom na znanja i spomenute globalne jedinstvenosti, nije ludo niti razmišljati o geotermalnom sektoru kao zamašnjaku novog hrvatskog energetskog utjecaja izvan naše zemlje, kao što se, u drugačijim uvjetima, dogodilo sedamdesetih godina prošlog stoljeća.