Geotermalna će se energija u sljedećih nekoliko tjedana naći ponovno u fokusu energetskog sektora u sklopu skore javne rasprave o dodjeli kvota za premijske geotermalne ugovore i referentnu premijsku cijenu električne energije u Republici Hrvatskoj.

Prilika je to za podsjetiti se na mogući značaj tog dijela energetskog sektora za energetsku i klimatsku strategiju u bližoj budućnosti, ali i upozoriti na nekoliko izazova s kojima se susreću investitori u ovaj oblik obnovljive energije.

Uslijed preispitivanja energetske strategije Europske unije zbog geopolitičkih izazova, koji su inicirani procesom deglobalizacije svijeta, s pripadajućim neuralgičnim točkama u Ukrajini, Bliskom istoku, Arktiku i Južnom kineskom moru, pitanja poput energetske neovisnosti, održivosti i dostupnosti energenata postaju prioritet.

U tome je geotermalna energija, kao obnovljiv i stabilan izvor energije jedan od značajnijih sastojaka, osobito kada govorimo o postizanju nultih emisija ugljičnog dioksida kroz smanjenje korištenja fosilnih goriva, poglavito u toplinarstvu i proizvodnji električne energije.

Hrvatski geotermalni potencijali, osobito izraženi u Panonskom bazenu izuzetno su kvalitetni te značajno premašuju kvalitetu geotermalnih izvora u odnosu na prosjek kvalitete takvih izvora u Europskoj uniji. Osim toga, Hrvatska ima još jednu komparativnu prednost, a to je dostupnost podataka potencijalnim investitorima.

Jer, za razliku od konkurentnih zemalja Europske unije, gdje ili ne postoje (tj. predstoji obavljanje snimanja geotermalnih potencijala) ili su karte geotermalnih potencijala u vlasništvu pojedinih kompanija, investitora na tržištu, u nas postoje temeljiti podaci u vlasništvu javne institucije – Agencije za ugljikovodike (AZU).

Samo jedna elektrana
Ova agencija predviđa kako bi sedam postojećih eksploatacijskih polja i 28 potencijalnih istražnih polja moglo privući nešto manje od pola milijarde eura investicija u Republiku Hrvatsku. Međutim, kako to obično u Hrvatskoj biva, između potencijala i ostvarenja ispriječe se izazovi i prepreke, koje ilustrira činjenica kako je, uz sve spomenute prednosti koje Hrvatska u ovom sektoru objektivno ima, do sada izgrađena samo jedna geotermalna elektrana. Ona u Velikoj Cigleni.

Kako su Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA), koja približno dvije godine kasni s određivanjem cijene priključenja elektrana na mrežu, i Hrvatski operator tržišta energije (HROTE), koji poslovično kasni u objavljivanju natječaja, čime pridonosi nejasnoćama i neizvjesnosti na tržištu, dio problema, također smo nekoliko puta upozoravali.

Kao i na administrativni nered. Poput sporog prilagođavanje prostornih planova, sporo ishođenje rješenja o prihvatljivosti za okoliš, neuređene zemljišne knjige te njihova neusklađenost s katastrom.

Osim tih regulatornih šlampavosti, ono što se pokazuje kao ključni problem za investitore u ovome trenutku jest nedostatak definiranih kvota za premijske ugovore i referentna cijena električne energije, što bi investitorima osiguralo prijemčivost onima koji bi ih financijski pratili. Financijski je sektor bez kvota i jasnog regulatornog okvira za privlačenje investicija nesklon odobravati financijske instrumente.

Kod geotermalnih investicija je to značajnije zato što se, za razliku od drugih dijelova sektora obnovljive energije, za točno mjerenje potencijala moraju izvršiti konkretne investicije u istražne bušotine, koje dostižu iznose dvoznamenkastog broja milijuna eura. I to sve prije nego li počne gradnja elektrane.

Neslužbene informacije govore kako će prijedlog resornog ministarstva iznositi nešto manje od 70 MW kvota, što je sigurno veliki napredak u odnosu na ranijih 20, ali značajno premali broj u odnosu na iskazne interese vrlo ozbiljnih investitora u hrvatski geotermalni sektor, koji računa na proširenje kvota barem na 150 MW, što bi bio minimum za postojeće potencijale za proizvodnju električne energije u nas. Pogotovo ako osvijestimo činjenicu kako će značajan dio za sada predložene kvote, približno 15 posto, otpasti na Veliku Ciglenu.

Manje regulatornih prepreka
Smanjenje regulatornih i administrativnih prepreka na minimalnu razinu, omogućavanje investitorima pristupanje financijskim polugama, ali i institucionalno smanjenje rizika za privlačenje investicija, bilo bi značajan iskorak nove postave Vlade Andreja Plenkovića kako u smjeru unapređenja hrvatske energetske strategije, tako i dokaza predanosti europskim politikama.

Sukladno Izvještaju o geotermalnoj energiji, poljskog zastupnika u Europarlamentu, Zdzislawa Krasnodebskog, koji je usvojen u jesen prošle godine. U njemu je geotermalna energija označena ključnom za dostizanje niskougljične EU do sredine stoljeća. S druge strane, istraživanje i eksploatacija geotermalne energije predstavljaju stratešku prednost za unaprjeđenje energetske neovisnosti i smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima.

Osim pokretanja gospodarskog rasta i stvaranja novih radnih mjesta, Hrvatska se može pozicionirati i kao ključni igrač u geotermalnom ‘know-howu’, vrlo slično kao što je to bilo u istraživanju ugljikovodika u nesvrstanom bazenu u prošlom stoljeću.

Na kraju, nimalo nevažan argument. Deglobalizacija je proizvela trgovinske sukobe, najbolje vidljive u carinama na visokotehnološku robu, poput čipova. U geotermalnom sektoru Europe, pa tako i među investitorima u Hrvatsku, dominiraju tehnologije globalnoga zapada.