Nakon desetogodišnjih planova, strategija i više ili manje konkretnih poteza, Hrvatska je napokon ovih dana potpisala ugovore oko nabavke nove eskadrile borbenih zrakoplova za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo (HRZ).

Iako će do isporuke zrakoplova proći još 2-3 godine i mnogo stvari može proći krivo, izvjesno je da je prošlog tjedna završena priča započeta još 2011. kada je napravljena i prva tehnička studija koja je zaključila da bi nam od potencijalnih opcija na tržištu najbolje odgovarali švedski JAS-39 Gripen ili pak modernizirani ruski Mig-29 M2, koji je danas brendiran kao Mig-35. U to vrijeme američki F-16 ili aktualni Rafale nisu bili niti u jednoj opciji.

Tih godina je izgledalo da će Hrvatska, koja je bila pred ulaskom u NATO i EU, a zbog čega je otpao Mig koji je dobio najviše ocjene stručne komisije MORH-a, kupiti Gripene, kao što su to tada uradile Mađarska i Češka.

No, političke trzavice i nestabilne vlade dovele su do situacije da nitko nije imao političke hrabrosti donijeti odluku o trošenju milijarde eura na borbene zrakoplove, iako je cijelo vrijeme postajao konsenzus svih političkih opcija i građana oko toga da Hrvatska treba zadržati mlazno borbeno zrakoplovstvo.

Iako je 2019. bilo gotovo sigurno da idemo u “obnovu” borbene flote s prastarim američko-izraelskim F-16 Barak, koji bi u trenutku ulaska u službu HRZ-a imali i 30-ak godina, zbog izvjesnih geopolitičkih trzavica na relaciji Tel Aviv – Washington, taj je posao neslavno propao svega nekoliko dana prije potpisivanja ugovora.

Činjenica je da taj projekt nije odobravala velika većina stručne, a niti šire javnosti jer su smatrali besmislenim “obnavljati” flotu postojećih 40-ak godina starih lovaca s njihovim tek koju godinu mlađim zamjenama.

Za razliku od Baraka, s ostatkom ponude, barem one finalne gdje su ostali novi F-16 Block 70/72 i malo rabljeni Rafale, javnost, kako ona stručna, tako i cijelo društvo, uglavnom nisu imali problema.

Rasprava se svodila na proatlanske ili proeuropske perspektive, dok je oko većine drugih, kako taktičko-tehničkih, tako i financijskih čimbenika, u najvećoj mjeri postojao konsenzus.

Prigovori na uvjete u ugovoru
Odabir Rafalea i potpisivanje ugovora o njegovoj kupnji na svečanosti prošlog tjedna, kojoj je nazočio i francuski predsjednik Emmanuel Macron, naišao je uglavnom na potporu javnosti.

Čak i oporba tu nije imala što puno za reći. Iz nekog razloga oporba, posebno SDP, bila je skloniji američkoj, nešto skupljoj ponudi, za F-16 se javno zalagao aktualni predsjednik Zoran Milanović, a i predsjednik saborskog Odbora za obranu Franko Vidović.

Vođa oporbe, SDP-ovac Peđa Grbin, neki dan je svoju kritiku ove nabavke sveo tek na “kavanski prigovor” pitajući zašto s otplatom kredita za Rafale moramo početi već naredne godine umjesto da se dogovorila neka odgoda.

S druge strane, neki ozbiljniji prigovori dolaze, ne nužno na sam Rafale i Francusku kao partnera, koliko na model raspisivanja i vođenja natječaja, izbora pobjednika te uvjeta u ugovoru.

Naime, postoji, ne bezrazložna, bojazan da je u ovako velikoj nabavci u hrvatskim prilikama vrlo izvjestan motiv pogodovanja i korupcije. Poznati su sudski slučajevi oko nabavke vojnih kamiona i obnove MiG-ova, kao i globalni skandal oko prodaje oklopnih vozila Patrije.

Skepticima je na uzbunu zazvonilo već pri potpisivanju ugovora kada je deklarirana cijena sa 999 milijuna eura za paket od 12 Rafalea preko noći skočila na 1,15 milijardi. Objašnjeno je da je riječ o razlici u PDV-u, no onda je jasno da javnost zapravo nije imala točne cijene niti kod ostalih ponuda na ovom natječaju.

Potrebe zadovoljene 30 godina
Drugi prigovor je da su Francuzi u ovom poslu bili najtajnovitiji, a što možda i ne čudi jer nisu bili sigurno što mogu i smiju komunicirati hrvatskoj javnosti nakon što je francuski vojni ataše u Hrvatskoj jednom prigodom lani, usred natječaja, komentirao “pa zar to nije već riješeno i odabran Rafale”.

Treći prigovor stručne javnosti, koji generalno i nije previše važan jer se radi o modularnoj platformi koja se može mijenjati s obzirom na potrebe i raspoloživi novac, odnosi se na tajnovitost paketa koji je kupljen.

Nadležni na takva pitanja odgovaraju da se radi o zrakoplovu koji je identičan onome u službi Francuske. Činjenica je da će hrvatske potrebe za barem tri desetljeća zadovoljavati u svakoj verziji.

No, i dalje nema odgovora uključuje li paket napredne AESA radare ili starije standardne PESA. Isto tako i po pitanju naoružanja, obuhvaća li i najsuvremenije protuzračne rakete Meteor te krstareće Scalp EG?

U proteklih 10-ak godina, usprkos općem konsenzusu oko nabavke novih zrakoplova, moglo se čuti propitivanja da li nam to zapravo treba s obzirom na to da smo u NATO-u i EU – uostalom takvog stava bio je i naš glavni NATO saveznik SAD, koji nam je svojedobno preporučio ukidanje ovog segmenta.

No, geopolitička događanja posljednjih godina, od dolaska Donalda Trumpa u Bijelu kuću i njegovog viđenja geopolitike i NATO-a, jačanja tenzija Zapada s Rusijom, kriznog odnosa NATO saveznica Grčke i Turske, sve snažnijeg proruskog utjecaja u Srbiji i sve kancerogenijeg političkog utjecaja te zemlje na regiju, do distorzije Bosne i Hercegovine te mnogi drugi postojeći izazovi govore da države u poziciji Hrvatske moraju imati snage, kako političke, tako i vojne, da se zaštite, da ne bi bile, ako ne možda same žrtve, onda kolateralna šteta u nekim geopolitičkim previranjima.