Profesionalna sam zagovornica slobodnog izražavanja više od desetljeća. Zato podržavam nedavnu odluku Nadzornog odbora Facebooka da podrži suspenziju bivšeg predsjednika Donalda Trumpa s platforme i novi protokol Facebooka prema kojem bi javne osobe mogle biti zabranjene do dvije godine u vrijeme građanskih nemira. Zapravo, platforma bi trebala ići dalje.

Trump je koristio svoju nasilničku propovjedaonicu na društvenim mrežama kako bi napao i uznemiravao novinske organizacije, političke protivnike i bivše političke saveznike.

Iskoristio ju je kako bi potkopao povjerenje u predsjedničke izbore 2020., a značajan udio Amerikanaca i dalje sumnja u njihov ishod, unatoč nepostojanju bilo kakvih dokaza o raširenim nepravilnostima ili prijevari. I koristio ju je kako bi neprestano objavljivao dezinformacije tijekom pandemije bolesti COVID-19.

Drugim riječima, uz pomoć platformi društvenih mreža, Trump je potkopao norme i institucije koje podupiru funkcioniranje predstavničke vlade, istodobno povećavajući broj umrlih od koronavirusa u Sjedinjenim Državama. I bavio se upravo vrstama uznemiravanja i govorom mržnje koje platforme društvenih mreža zabranjuju.

Javni interes

Ipak, četiri duge godine Trumpu je prolazilo takvo ponašanje jer su platforme smatrale da je objava njegovih izjava, koliko god pogrešnih ili opasnih, u javnom interesu. Facebook je uveo to takozvano izuzeće od pravila o zanimljivosti za vijesti neposredno prije predsjedničkih izbora 2016.

No ovdje se radi o kružnoj logici: svjetski čelnici izuzeti su od pridržavanja standarda zajednice jer su njihove izjave “zanimljive za vijesti”, ali one se smatraju vijestima upravo zbog podstrekivačke prirode objava koje krše standarde.

U svakom slučaju, svjetski čelnici – posebno američki predsjednik – mogu dobiti medijsku pozornost kad god žele, jednostavno održavanjem konferencije za novinare ili izdavanjem priopćenja za medije.

Suspenzija Trumpovih računa na društvenim mrežama nakon što je potaknuo pobunu 6. siječnja u američkom Kapitolu očito je bila korak u pravom smjeru. Twitter je od tada svoju zabranu učinio trajnom. No Facebook je ostavio otvorena vrata Trumpu da se vrati na svoju platformu.

Facebookov nadzorni odbor potvrdio je prvobitnu suspenziju, ali se uopće nije složio s njenom neodređenošću, tvrdeći da tvrtka ne bi trebala osmišljavati pravila u hodu te da mora razviti “jasne, potrebne i proporcionalne politike koje promiču javnu sigurnost i poštuju slobodu izražavanja”.

Ključno je da odgovor Facebooka mora biti “u skladu s pravilima koja se primjenjuju na druge korisnike njegove platforme”.

Ovdje je Nadzorni odbor pogriješio. Da, dosljednost bi trebala biti cilj. Ali svjetski čelnici nisu bilo koji korisnici; trebalo bi ih držati na višem standardu. Uostalom, oni mogu potaknuti nasilje daleko lakše od prosječnog građanina ili građanke.

Povrh toga, velik dio onoga što se događa na društvenim mrežama dovodi u pitanje postojeće norme. U iznimnim okolnostima moraju se donositi iznimne odluke.

Facebookova nova politika to barem djelomično priznaje. Njegova politika kaže: “Naša standardna ograničenja možda nisu proporcionalna kršenju ili dovoljna za smanjenje rizika od daljnje štete u slučaju javnih osoba koje objavljuju sadržaj tijekom nasilja koje je u tijeku ili građanskih nemira.”

Ali ta logika mora se primijeniti šire. Trump uopće nije jedini svjetski čelnik koji je koristio platforme društvenih medija kako bi potaknuo i manipulirao javnim mnijenjem uz pomoć alata poput računalne propagande i astroturfinga.

I dok je Facebook djelovao protiv takvih zlouporaba u zemljama poput SAD-a, Južne Koreje i Poljske, do sada je učinio malo ili ništa u zemljama poput Iraka, Hondurasa i Azerbajdžana.

Ova nedosljednost nije slučajna. Podatkovna znanstvenica Sophie Zhang nedavno je otkrila da je tijekom svoje 2,5 godine na Facebooku pronašla “očite pokušaje” zlouporabe platforme od strane desetaka vlada koje su željele “obmanuti vlastito građanstvo”. Ipak, Facebook je više puta odbio postupiti po tom pitanju. Zhang je izjavila: “Jednostavno nam nije bilo dovoljno stalo da ih zaustavimo.”

Osim apatije, Facebook je možda pokušavao zaštititi vlastite poslovne interese, što vjerojatno objašnjava zašto su rukovoditelji tvrtke navodno zaštitili članove indijske vladajuće stranke Bharatiya Janata od kazne za kršenje politike platforme vezano uz govor mržnje.

Čak i režimi koji blokiraju pristup Facebooku vlastitom stanovništvu, uključujući Kinu, Iran i Ugandu, smiju koristiti platformu za svoje ciljeve.

Sinonim za internet

Sviđalo nam se to ili ne, Facebook ima ogromnu moć. U mnogim zemljama to je jedna od rijetkih alternativa medijima usklađenim s vladom koji dominiraju nacionalnim medijskim ekosustavima.

Za korisnike je često sinonim za internet. Zato su vlasti posvetile toliko resursa manipuliranju njime i zato Facebook mora preuzeti odgovornost za njihovo zaustavljanje.

Regulatori svakako također imaju svoju ulogu. Ali, do sada, njihov pristup bio je jako manjkav. Neki – uključujući Floridu, Teksas i Poljsku – usmjeravaju u suprotnom smjeru, nastojeći zabraniti platformama društvenih mreža uklanjanje sadržaja ili računa koji nisu ilegalni.

Regulatori u SAD-u i Europskoj uniji razmatraju trebaju li se neki elementi interneta u osnovi tretirati kao komunalne usluge ili “zajednički prijevoznici”.

No, sve u svemu, regulatori se moraju manje usredotočiti na sadržaj, a više na osmišljavanje platformi, tehnologiju oglašavanja i monopolističku moć. U međuvremenu, na Facebooku je da se riješi genocidnih vojski, vladine propagande koja cilja i manipulira stanovništvom i vođa koji blokiraju korisnike.

Algoritamsko posredovanje u javnoj sferi od strane privatnih, profitnih platformi osmišljenih za maksimiziranje angažmana i polarizacije bilo je sve samo ne emancipacijsko. Za mnoge je bilo smrtonosno. Vlade, javni dužnosnici i političke stranke moraju se suočiti s brzim i teškim posljedicama.

© Project Syndicate 2021.