Projekt nabavke višenamjenskih borbenih aviona (VBA) koji je u tijeku te bi trebao biti završen do kraja ove godine odabirom ponuđača i potpisivanjem ugovora, mogao bi Hrvatskoj ukinuti vize i dvostruko oporezivanje sa Sjedinjenim Američkim Država, no istodobno nas i dalje ostaviti izvan eurozone i Schengena – ali možda bi moglo biti i obrnuto. Naime, iako se nakon propasti lanjskog natječaja, a onda i dolaskom korona krize činilo da od nove eskadrile neće biti ništa, u samo nekoliko mjeseci situacija se potpuno promijenila te je sada gotovo sigurno da ćemo nabaviti borbene zrakoplove, o čemu je postignut konsenzus ključnih političkih snaga u zemlji, a s time je suglasna i većina hrvatske javnosti.

No sam izbor vojnog aviona mogao bi nam, osim neizbježnog financijskog opterećenja, donijeti i niz drugih neželjenih političkih, a posljedično i gospodarskih učinaka. Svjedoci smo da se svakodnevno, a što je bio slučaj i u prošlom natječaju, razni vojni stručnjaci i entuzijasti bave aspektima hrvatske nabavke lovaca, što je poprimilo razmjere polemike oko nogometa gdje svatko ima stav kako bi trebala izgledati i igrati hrvatska reprezentacija. Prijedlog odabira bi trebalo donijeti međuresorno povjerenstvo, no činjenica je da je ono postojalo i u prethodnom natječaju, ali su njihovi stavovi bili podređeni već unaprijed donesenoj odluci o Baraku u vrhu MORH-a.

Stoga je za očekivati da će i ova odluka biti politička, a ne stručna. Zapravo, struka tu može i malo reći jer je riječ o zrakoplovima koji zadovoljavaju tehničko-taktičke potrebe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) za mnogo godina. A sada tko ima veće ubrzanje, veći okretni moment i doseg rezervoara u konačnici je manje bitno jer je tu riječ o platformama čija će opremljenost i funkcionalnost ovisiti o financijskim mogućnosti i političkim uvjetima. F-16 imaju SAD i Izrael kao i Tajvan i Južna Koreja, Jordan, Pakistan i Venezuela, ali se u svakom pojedinačnom slučaju radi o potpuno drugom zrakoplovu, po svim kriterijima.

Politička, a ne stručna odluka

Bez obzira što Hrvatska naruči, gotovo sigurno neće biti riječ o istom paketu opreme i naoružanja kakav imaju matična zrakoplovstva SAD-a, Francuske, Švedske i Izraela, nego o nekom prilagođenom CRO modelu. Naravno da nije svejedno je li riječ o novom, 10 ili 40 godina staroj letjelici, ali puno su bitnije strateške, političke i gospodarske implikacije.

Kupovina vojne opreme ove vrijednosti, koja se mjeri u milijardama dolara, nikad nije samo kupnja oružja nego i prvorazredna politička odluka o strateškom partneru za više desetljeća. Koliko nam Izrael može biti politički, gospodarski i vojni strateški partner za narednih 40 godina teško je reći. Većina bi rekla da s njima treba graditi korektne odnose, i to je to. S druge strane, među ponuđačima su neke zemlje koje nam stvarno jesu, ili bi mogle postati strateški partneri u dugom razdoblju. O SAD-u ne treba trošiti riječi jer je svima jasno da je riječ o najmoćnijoj gospodarskoj, političkoj i vojnoj sili bez koje se malo toga u svijetu može riješiti. Oni nude svima poznati F-16, jedan od najmoćnijih i najraširenijih borbenih lovaca današnjice. Amerikanci su sada puno ozbiljnije zagrizli za hrvatski tender, a na stolu je ukidanje viza, kao i izbjegavanje dvostrukog oporezivanja, što mnogim hrvatskim, posebno ICT poduzetnicima, stvara glavobolje. Taj model je SAD lani primijenio i na Poljsku koja je naručila F-35. Bezvizni režim i usklađeni porezni sustav su svakako benefit za poduzetnike, a i za turizam u oba smjera.

Novi Rafale preskupi

S druge strane. tu je Francuska koja je nakon Brexita postala najmoćnija zemlja EU, a koja nam je iznenađujuće ponudila svoje Rafale i to rabljene. Ovo je prvi put da Francuzi nude svoje rabljene lovce, a nove nam nisu ponudili zbog njihove cijene od oko 220 milijuna eura po zrakoplovu. Izvjesno je riječ o avionu koji je po svim karakteristikama u rangu najnovijeg F-16, a neki analitičari tvrtke da je bolji te čak bliži F-35.

Francuska bi mogla biti prevaga, ili pak uteg, za hrvatske ambicije za ulazak u Schengen, a onda i u eurozonu. Nisam vidio analizu koliko bi vrijedio naš ulazak u Schengen, prvenstveno po osnovi logistike i turizma, a koliko uvođenje eura. Vjerojatno je riječ o iznosima koji prelaze, možda i na godišnjoj razini, ukupnu vrijednost nabavke borbenih aviona. Hoće li se Francuska “osvetiti” Hrvatskoj ako ne odaberemo Rafale? Možda. Čak i ako nam neće odmagati, sigurno nam svojim utjecajem u EU neće pomagati kod blokada nekih “prijateljskih susjednih zemalja” koje uvijek imaju prigovore na nas.

Tu je i Švedska koja nije moćna kao SAD i Francuska, ali je gospodarski vrlo snažna zemlja i utjecajna članica EU te gospodarski može ponuditi puno i kroz “offset” i kasnije kroz EU. Iako mnogi “stručnjaci” njihove Gripene smatraju inferiornima ostalim ponuđenim zrakoplovima HRZ izvjesno ne bi imao nikakvih problema s njima. No Švedska se često spominje kao politički nepouzdana saveznica jer zbog svojih visokih kriterija o demokraciji i ljudskim pravima često drugima dijeli lekcije.

Činjenica je da u međunarodnoj areni postoje interesi, a ne prijateljstva, te se situacija stalno mijenja. Koliko su Francuzi pouzdani saveznici isporučiteljima svog oružja možda bi nešto mogli više reći Argentici i Iračani, a o SAD-u Venezuela, Irak, Kurdi itd. Tako da je danas vrlo teško i nezahvalno procijeniti kakve će biti okolnosti u međunarodnoj politici za 10 ili 30 godina i koja će biti naša pozicija u regiji, Europi i svijetu.