Europa prolazi kroz «dobru» krizu. Usprkos šteti uzrokovanoj pandemijom bolesti Covid-19 i recesiji koja je uslijedila, njena reakcija minimizirala je štetu i ojačala povjerenje u gospodarstvo. Ipak, čak i te pozitivne vijesti nose rizike.

Europska unija puno je bolje ograničila infekcije bolesti Covid-19 i smrtne slučajeve nego, recimo, Sjedinjene Američke Države. Povrh toga, njena reakcija ekonomske politike bila je puno bolja od očekivanog i sve države članice poduzele su snažne mjere na poticanje tvrtki da ne otpuštaju radnike. Posljedično, nezaposlenost se tek neznatno povećala.

Ako je gospodarski oporavak Europske unije tako snažan kako se trenutačno čini izglednim, tvrtkama bi trebalo biti lako ponovno pokrenuti proizvodnju s istom radnom snagom koju su imale prije krize. U međuvremenu, snažne diskrecijske fiskalne mjere podupiru potražnju.

Pogled ulagača diljem svijeta ponovno je uperen prema Europskoj uniji. Umjesto odbacivanja tog bloka kao izgubljenog slučaja s ekonomskog i političkog aspekta – zbirke gospodarstava sporog rasta za koje se čini da se ne mogu prestati prepirati jedno s drugim – one počinju cijeniti njegovo solidno donošenje politika općenito utemeljeno na znanosti. Relativno niska razina javnog duga u brojnim zemljama također je od pomoći. To ne znači da ulagači očekuju čuda od gospodarstva Europske unije. No ona je u puno boljem položaju od mnogih. Prije svega, u SAD-u, nezaposlenost je vrtoglavo porasla; BDP se smanjio za 9,5% u drugom kvartalu 2020. – 32,9% u odnosu na prošlu godinu – što je najgori rezultat tog gospodarstva od 1947.; a donošenje politika postalo je uvelike prejudicirano i nepravilno. Kao što kaže poslovica, u zemlji slijepih, čovjek s jednim okom je kralj.

Raste povjerenje u Uniju

Europska unija nedavno se složila oko fonda za oporavak od pandemije s iznosom od 750 milijardi eura – koji uključuje prvo izdavanje europskih obveznica velikih razmjera – čime je dodatno poduprla svoju reputaciju, ublažavanjem zabrinutosti za koheziju zajedničke valute. Rizik raspona za državne obveznice zemalja poput Italije, Španjolske i Portugala smanjio se, što bi im trebalo pomoći da prebrode krizu.

No ključna posljedica rastućeg povjerenja u Europsku uniju – povećanje pritiska na devizni tečaj eura – mogla bi neutralizirati koristi premija s nižim rizikom. Devizni tečaj obično ima snažan, neposredan učinak na rast u Europi. Primjerice, relativna snaga eura krajem 2017. pridonijela je usporavanju rasta tijekom sljedeće dvije godine. Danas je ta valuta još snažnija nego 2017.: tijekom posljednjih nekoliko tjedana, njena ponderirana prosječna tečajna stopa povećala se za 5%, dosegnuvši najvišu razinu u posljednjih pet godina.

Problem je u činjenici da je eurozona vrlo otvoreno gospodarstvo, u kojem na izvoz robe i usluga otpada blizu 30% of BDP-a. U SAD-u ta brojka doseže samo 12% of BDP-a. Trgovina je manje važna za gospodarstvo također u Japanu i Kini, što podrazumijeva da je eurozona “najglobaliziranija” od četiri najveća svjetska gospodarstva. Ta kombinacija otvorenosti i ovisnosti o izvozu znači da bi se eurozona mogla naći u ozbiljnim problemima ako euro nastavi rasti. Oni koji zagovaraju snažniju međunarodnu ulogu eura trebali bi primiti na znanje sljedeće: dok bi takav pomak mogao biti poželjan s geopolitičkog stajališta, ekonomske implikacije manje su jasne. Za jako otvoreno gospodarstvo kao što je eurozona, one zasigurno uključuju značajne nedostatke.

Situacija je ponešto drugačija za SAD, djelomično zbog globalne uloge dolara. Dok snažna valuta narušava izvoznu konkurentnost i zapošljavanje, osjetljivost gospodarstva SAD-a na fluktuacije deviznog tečaja ograničena je jer ono nije u tolikoj mjeri otvoreno.

Prevlast dolara u trgovini

Kako je pokazala studija koju je nedavno proveo Međunarodni monetarni fond, golema prevlast američkog dolara u izdavanju faktura u trgovini – takozvana Paradigma dominantne valute – također je vrlo važna.

Budući da većina izvoznika diljem svijeta izdaje fakture u dolarima, njihove izvozne cijene ostaju relativno stabilne, čak i kad se tečaj njihove lokalne valute naspram dolara mijenja. Posljedično, čini se da niti ta gospodarstva niti gospodarstvo SAD nemaju značajnih koristi od kratkoročne deprecijacije lokalne valute ili znatno trpe od njene aprecijacije.

Izvoznici iz Europe su iznimka: budući da obično izdaju fakture u eurima, europski izvoz postaje posvuda manje konkurentan kad euro aprecira naspram dolara. Dok deprecijacija dolara ne pomaže gospodarstvu SAD-a, ona zaista šteti Europi. Što se tiče deprecijacije eura, glavni korisnici mogla bi biti gospodarstva u nastajanju, ali samo ona koja izvoze industrijske proizvode. Izvoznici robe široke potrošnje samo bilježe pad zarade od izvoza. Donositelji politika Europske unije godinama se zalažu za snažniju globalu ulogu eura. S obzirom na njihovu pozitivnu reakciju na krizu izazvanu bolešću Covid-19, želja bi im se mogla ostvariti. No mogli bi uskoro uvidjeti da svaka ruža ima i trnje.