Pandemija bolesti Covid-19 naučila nas je da naizgled dalekim krizama više ne možemo pristupati kao da su udaljeni problemi. Ono što se događa bilo gdje, može utjecati na ljude svugdje. Zbog toga je rješavanje utjecaja i ostavštine pandemije u Africi od tolike važnosti.

Iako je Afrika zabilježila manje slučajeva i smrtnih slučajeva bolesti Covid-19 nego ostali dijelovi svijeta, utjecaj pandemije na kontinent mogao bi biti kontinuiraniji, dublje ukorijenjen i destabilizirajući za cijeli planet. U jednoj godini pandemija je zaustavila četvrt stoljeća postojanog gospodarskog rasta, poremetila lance vrijednosti i prouzročila neviđeni porast nejednakosti i siromaštva.

No nije samo Afrika izložena riziku od gubljenja prilike da u potpunosti izađe iz pandemije bolesti Covid-19. Globalno gospodarstvo moglo bi izgubiti jednog od budućih pokretača rasta.

Afrika ima sve što je potrebno za prevladavanje pandemijske krize i vođenje svijeta prema novom ciklusu održivog rasta: poduzetne i inovativne mlade ljude, prirodne resurse koji mogu opskrbiti lokalnu industrijsku bazu i vrlo ambiciozan projekt kontinentalne integracije. Ali Afrika nema instrumente za oporavak od krize koja je bila i velika i neočekivana.

Iako Međunarodni monetarni fond procjenjuje da će afričkim zemljama do 2025. trebati 285 milijardi dolara dodatnih sredstava, ne postoji plan ili mehanizam oporavka koji bi osigurali ta sredstva.

Iako ostale regije sada vide znakove brzog gospodarskog oporavka, nesposobnost Afrike da se bori protiv pandemije istim polugama mogla bi potaknuti gospodarsku i društvenu krizu koja će njenim mladim ljudima uskratiti prilike koje su im potrebne i koje zaslužuju.

Proizvodnja afričkog cjepiva

Međunarodna solidarnost počela je davati rezultate ubrzo nakon početka pandemije. Isplate najsiromašnijim zemljama za servisiranje duga obustavljene su pod palicom skupine G20 i postala je dostupna iznimna financijska pomoć MMF-a, Svjetske banke i ostalih donatora, uključujući Europu.

No institucije koje desetljećima podupiru međunarodnu solidarnost dosežu svoje granice. Kratkoročno su oslabljene velikim nejednakostima u pristupu cjepivima. Također ih oslabljuju velike ekonomske razlike, koje nijedna izvanredna mjera, čini se, nije sposobna zaustaviti.

Zato je potreban novi okvir, ambiciozan i odvažan New Deal. Prvi test te inicijative mora biti pristup cjepivima protiv bolesti Covid-19. Stotine milijuna doza bit će isporučene Africi u predstojećim mjesecima preko COVAX-a, Akceleratora ACT i afričkog tima stručnjaka za kupovinu cjepiva.

No to nije dovoljno. Cijepljenje je najvažnija svjetska ekonomska politika u ovom trenutku: njegove blagodati mjere se u bilijunima, a troškovi u milijardama. To je ulaganje s najvišim prinosima u kratkom roku.

Stoga moramo mobilizirati inovativne financijske instrumente kako bismo povećali financiranje Akceleratora ACT i postigli afrički cilj procijepljenosti, kojeg su afrički centri za kontrolu i prevenciju bolesti postavili na 60-70%. Pozivamo MMF da prepozna korist posebnih prava vučenja u financiranju tih napora.

Povrh toga, kako potvrđuje Rimska deklaracija s Globalnog summita o zdravlju održanog 21. svibnja, za borbu protiv budućih pandemija nije ključan samo prijenos dozvola, već i prijenos ekspertize proizvođačima cjepiva u zemljama u razvoju.

Do zaključenja sporazuma o intelektualnom vlasništvu o kojem se trenutačno pregovara u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, Afrika mora biti sposobna proizvesti cjepiva korištenjem RNA – genetske informacije za stvaranje proteina šiljastih izdanaka koronavirusa (mRNA) tehnologije i raskinuti sporazum unutar Svjetske trgovinske organizacije o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS).

Uz poticaj Pariškog summita za afričke, europske i financijske čelnike, održanom 18. svibnja, takva će se proizvodna partnerstva financirati i promicati u nadolazećim mjesecima.

Druga komponenta New Deala za Afriku su ulaganja velikih razmjera u zdravstvo, obrazovanje i borbu protiv klimatskih promjena. Moramo dopustiti Africi da ovu potrošnju odvoji od izdataka ulaganja u sigurnost i infrastrukturu, što će spriječiti da taj kontinent upadne u novi ciklus prekomjernog duga.

Kratkoročno, unatoč spektakularnom uspjehu određenih afričkih zemalja u iskorištavanju međunarodnih tržišta kapitala, privatni vjerovnici neće osigurati potrebna financijska sredstva.

Podrška malim poduzetnicima

Africi treba šok pozitivnog samopouzdanja. Pariški summit omogućio nam je konsolidaciju sporazuma o novoj dodjeli 650 milijardi dolara posebnih prava vučenja, od čega će 33 milijarde dolara ići afričkim zemljama. Sada želimo ići još dalje s dvije dobrovoljne obveze.

Prvo, potrebno je da se ostale zemlje obvežu na mobilizaciju dijela svojih izdvojenih posebnih prava vučenja za Afriku. Kao prvi korak, ovo preusmjeravanje resursa omogućit će oslobađanje početnog praga od 100 milijardi dolara za Afriku.

Drugo, afričke institucije moraju biti uključene u upotrebu ovih posebnih prava vučenja kao potporu oporavku kontinenta i napretku u postizanju Ciljeva održivog razvoja do 2030. godine. To bi, pak, moglo otvoriti put za reviziju naše međunarodne financijske arhitekture koja daje veću težinu afričkim institucijama.

Pozivamo sve članove međunarodne zajednice da se dvostruko obvežu.

Naposljetku, moramo se usredotočiti na glavno bogatstvo Afrike: njen poduzetnički dinamizam. Vrlo mala i srednja poduzeća na tom kontinentu predstavljaju spas za budućnost afričkih žena i mladih, ali privatni sektor talac je neformalnosti i nedovoljnog financiranja.

Zbog toga se moramo usredotočiti na poboljšanje pristupa afričkim poduzetnicima financiranju usmjeravanjem na najvažnije faze njihovih projekata, osobito startupova.

© Project Syndicate 2021.