U raspravi o tome kako suzbiti globalno zatopljenje, klimatska politika često se zamjenjuje klimatskom pravdom.

Mnoge europske zemlje (uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo) počele su pribjegavati samokritici, u želji da se iskupe za svoju dugu povijest sagorijevanja fosilnih goriva, pokušavajući što brže dekarbonizirati svoja domaća gospodarstva, bez obzira na cijenu.

Nema sumnje da bi europske vlade trebale ispuniti svoje ciljeve smanjenja emisija. Međutim, klimatske promjene globalni su problem, a industrijalizirane zemlje trebale bi postići te ciljeve donošenjem praktičnih politika i razvojem tehnoloških rješenja koja potiču gospodarski rast u zemlji, a istodobno podupiru zelenu energetsku tranziciju u inozemstvu.

Grijesi prošlosti
Razvijeni svijet svakako je povijesno odgovoran za velik dio štete u okolišu nanesene planetu, uglavnom zbog rane industrijalizacije. Do 2000. godine Sjedinjene Američke Države i Europa proizvele su gotovo 70 posto globalnih emisija ugljikovog dioksida. Ipak, najveći godišnji onečišćivači brzo su se promijenili posljednjih godina jer su mnoge zemlje odvojile gospodarski rast od ispuštanja emisija.

Primjerice, Ujedinjeno Kraljevstvo – rodno mjesto industrijske revolucije – sada čini oko jedan posto globalnih emisija ugljičnog dioksida, dok je Kina odgovorna za više od 30 posto. Naše procjene pokazuju da će se emisije Ujedinjenog Kraljevstva do 2030. smanjiti na 0,6 posto ukupnog svjetskog iznosa, a udio Kine premašit će 36 posto. Grijesi iz prošlosti ne bi trebali istiskivati jasnu klimatsku strategiju, posebno u Velikoj Britaniji i Europskoj uniji.

Pokazivanje ozbiljne predanosti tranziciji na nultu neto stopu važan je signal ostatku svijeta, ali se te vlade također moraju pobrinuti da zauzmu pristup kojim se ucrtava put prema boljoj budućnosti za sve. U suprotnom, riskiraju da budu zapostavljene jer druge zemlje preuzimaju globalno vodstvo u klimatskom izazovu, koji je jednako znanstveni i tehnološki, koliko i politički.

SAD je to prepoznao i donio Zakon o smanjenju inflacije vrijedan više milijardi dolara, koji je ubrzao ulaganja u tehnologije čiste energije, uključujući istraživanje i razvoj. U godini od usvajanja zakona najavljeno je skoro 80 velikih tvornica na čistu energiju. Isto tako, Kina dominira lancima opskrbe čistom tehnologijom, posebno u ključnim materijalima kao što je galij, i nadgledala je razvoj jeftinih komponenti za solarne panele, vjetroturbine i druge tehnologije.

Međutim, umjesto da provode agresivnu industrijsku politiku izgradnje čiste tehnologije, političari u Velikoj Britaniji usredotočili su se na manja pitanja, uključujući trivijalnosti kao što su letačke navike britanskog premijera Rishija Sunaka. Europski su političari u međuvremenu gubili vrijeme prepirući se oko nuklearne energije.

Europski zeleni plan, premda je korak u pravom smjeru, nije ni približno ambiciozan koliko bi trebao biti. Štoviše, europske zemlje nisu napravile potreban skok naprijed u znanstvenim i tehnološkim inovacijama, dok je SAD ostao globalni predvodnik.

Velika Britanija još se uvijek bori pronaći svoje gospodarsko uporište nakon brexita. Europske zemlje i Ujedinjeno Kraljevstvo moraju staviti inovacije u području čiste tehnologije na vrh dnevnog reda, uz umjetnu inteligenciju i biotehnologiju.

Donositelji politika trebali bi se usredotočiti na tehnologije i rješenja, uključujući proizvodnju i skladištenje električne energije, hvatanje ugljika te nuklearnu fisiju i fuziju, koji će pomoći zemljama diljem svijeta da zamijene fosilna goriva jeftinom i praktičnom obnovljivom energijom.

Posljednja milja
U tu svrhu Ujedinjeno Kraljevstvo i europske zemlje moraju povećati i bolje rasporediti kapitalnu potrošnju (znakovito je da Amazonov proračun za istraživanje i razvoj premašuje državne rashode za istraživanje i razvoj svake europske zemlje).

Povećana financijska sredstva, kao i reforme planiranja i istraživanja, ključni su za izgradnju inovacijskog ekosustava kojim se potiču najproduktivnije tvrtke (100 poduzeća u svakom sektoru s najbržim rastom produktivnosti). Konkurentnost Europe kao temelja za industriju i dalje je u padu, naglašavajući potrebu za usklađenim djelovanjem.

S obzirom na to da je Kina uspostavila vodeću ulogu u proizvodnji jeftinih zelenih tehnologija, o čemu svjedoči sve veći broj kineskih električnih vozila na europskim cestama, Ujedinjeno Kraljevstvo i EU trebali bi nastojati iskoristiti mogućnosti u rješenjima “posljednje milje”.

Primjerice, potpuna dekarbonizacija energetskog sektora Ujedinjenog Kraljevstva imat će relativno mali utjecaj na emisije, ali razvoj inovativnih načina korištenja obnovljivih izvora energije omogućio bi drugim zemljama da lakše i jeftinije učine isto. Izazovi znanosti o materijalima, posebno u sektorima koji se teško smanjuju, kao što je cement, trebali bi zaintrigirati istraživače i mlade poduzetnike.

Taj pomak u fokusu pridonio bi razvoju novih alata za borbu protiv klimatskih promjena diljem svijeta. Unatoč izazovima rješavanja problema klimatskih promjena, tehnologija i inovacije ubrzavaju tranziciju na nultu neto stopu.

Međutim, britanska i europska vlada moraju se usredotočiti na doprinos tim rješenjima, što znači naglašavanje rasta nad žrtvovanjem i njegovanje aktivnog podupiranja i uključenosti, a ne prebacivanja krivnje. Trenutačni pristup umanjivanja važnosti globalnih napora za smanjenje emisija i preuveličavanja učinka djelovanja u području klime u zemlji, poduzetog samostalno, vodi nas sve na pogrešan put. 

* Koautorica teksta je Tone Langengen, viša savjetnica za politiku na Institutu za globalne promjene Tony Blair