Kako bi istinski ispunila svoje ciljeve te postala svjetski lider u digitalizaciji i visokotehnološkoj proizvodnji Europska unija mora imati kvalitetnu regulativu koja će se kontinuirano prilagođavati ubrzanom razvoju tehnologije, ali i zaštiti okoliša te prava svojih građana. Samo na taj način osigurat će svojim građanima mogućnost osobnog i profesionalnog razvoja, uz otvaranje brojnih dobro plaćenih radnih mjesta u digitalnoj industriji.

Kao jedan od začetnika inicijative o uvođenju jedinstvenog punjača za mobilne uređaje i jedini hrvatski zastupnik u Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta (IMCO) koji je supotpisnik Rezolucije o jedinstvenom punjaču iz 2020., zadovoljan sam zakonodavnim prijedlogom kojim se na području EU uvodi jedinstveni punjač.

Iako je Europska komisija zbog pandemije kasnila sa zakonodavnim prijedlogom, u konačnici smo postigli veliku pobjedu za sve europske potrošače. Revizijom Direktive o radijskoj opremi USB-C postat će standardni utor za sve pametne telefone, tablete, kamere, naglavne slušalice, prijenosne zvučnike i ručne konzole za videoigre.

Napad na privatnost

Osim toga, potrošači će moći kupiti novi elektronički uređaj bez novog punjača. Tako će se spriječiti nepotrebno gomilanje elektroničkog otpada. EK procjenjuje da će se smanjenjem proizvodnje i odlaganja novih punjača količina elektroničkog otpada smanjiti za gotovo tisuću tona godišnje.

Kao hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu smatram da ovaj prijedlog izmjene Direktive donosi pravi omjer zaštite prava potrošača i željenog učinka zaštite okoliša. U praksi ovo znači da kao potrošač vjerojatno više nećete u kutiji s mobilnim uređajem dobivati punjač.

Međutim, s obzirom na to da bi se punjači trebali prodavati odvojeno od mobilnih uređaja, inzistiram na tome da prodajna cijena mobilnih uređaja sada bude niža. Vezano uz nove tehnološke trendove, u radu IMCO-a kontinuirano sam posvećen pitanjima koja su povezana s informatičkim i komunikacijskim tehnologijama. Zaštita potrošača više se ne odnosi samo na sastav prehrambenih proizvoda ili deterdženata.

Sve je važnije pitanje primjene umjetne inteligencije, koju EU mora s velikom pozornošću adekvatno regulirati. Ranija dijagnostika zloćudnih bolesti, bolje upravljanje prometom ili pak racionalnije korištenje energenata samo su neki od primjera očite koristi koju primjena umjetne inteligencije donosi. Na tim područjima ne smijemo zaostati za SAD-om i Kinom.

Međutim, primjena umjetne inteligencije može biti naročito osjetljiva u pravosuđu jer uključuje mogućnost biometrijskog prepoznavanja i algoritamskog donošenja odluka. Pritom uporabu sustava za daljinsku biometrijsku identifikaciju u stvarnom vremenu na javnim mjestima za potrebe kaznenog progona, u skladu s načelom proporcionalnosti, treba ograničiti na situacije kao što su potraga za nestalim djetetom, sprečavanje konkretne i neposredne terorističke prijetnje ili otkrivanje, lociranje, identificiranje ili istraga protiv počinitelja teškog kaznenog djela ili osumnjičenika za takvo djelo.

Zbog mogućnosti zlouporabe umjetne inteligencije, uvođenje algoritamskih sustava društvenog vrednovanja, putem kojih bi bilo moguće, primjerice, povezati kreditnu sposobnost građana uz njihovo ponašanje koje zabilježe kamere na javnim mjestima nedvojbeno treba spriječiti. Znamo da je takva primjena već prisutna u državama koje ne poštuju ljudska prava.

Takav koncept predstavljao bi napad bez presedana na privatnost građana i europske vrijednosti zbog čega se snažno zalažem za njegovu eksplicitnu zakonodavnu zabranu. Istodobno, Europa mora postati svjetski predvodnik u pametnim tehnologijama i stoga zagovaram donošenje sveobuhvatnog zakonodavnog okvira u području umjetne inteligencije.

S lakoćom plaćaju kazne

Novi zajednički europski pristup u području tehnologija i inovacija svakako mora uključiti i kvalitetnu zaštitu europskih građana od dvojbenih praksi velikih internetskih platformi. Svjedoci smo da velike platforme poput Googlea ili Facebooka s lakoćom plaćaju kazne koje im izriče EK čak i kad je riječ o iznosima u milijardama eura, nastavljajući s praksama na štetu europskih potrošača.

Stoga se zalažem za donošenje Akta o digitalnim tržištima, koji će EU dati instrument za daljnje postupanje prema platformama koje olako shvaćaju europska pravila tržišnog natjecanja i zaštite potrošača. Usto, novim zakonom trebala bi se osnažiti mogućnost primjene strukturnih sankcija koje uključuju čak i mogućnost rasprodaje dijelova kompanija koje uporno krše propise.

Naravno, nije ovdje riječ samo o zabranama i sankcijama. Cilj je stvoriti ujednačene tržišne uvjete na globalnoj razini, kako bi kompanije i poduzetnici iz Europe mogli ravnopravno konkurirati platformama koje sada pretežno dolaze iz trećih država.

Međutim, neće biti uspješne i rastuće digitalne ekonomije bez osiguravanja dostatnih količina proizvodnih komponenti. Globalna nestašica poluvodiča snažno je pogodila europsko gospodarstvo, a osobito industrije automobila i videoigara.

Mala i srednja poduzeća posebno su teško pogođena nestašicom mikročipova, koja ih je prisilila na smanjenje proizvodnje. Nestašicu je izazvala kombinacija niza čimbenika, od pandemije preko pitanja kompleksnosti globalne trgovine i trgovinskih politika do prirodnih katastrofa. Njeno rješavanje temeljno je pitanje budućnosti naše digitalne ekonomije.

Digitalizacija i sveprisutnost informatičkih tehnologija otvaraju mogućnosti i hrvatskim poduzetnicima, time je pravilna regulacija digitalnih tržišta još važnija.

Već danas svjedočimo svjetskom uspjehu hrvatskih kompanija s tog područja, a nadamo se da će povećanjem konkurentnosti europskih kompanija na globalnom tržištu u budućnosti takvih uspjeha biti i više, osobito ako nastavimo napore za smanjivanje birokracije i prepreka našim poduzetnicima u pristupu tržištima drugih članica EU.