Kada je Donald Trump pobijedio na američkim predsjedničkim izborima, europske elite su mislile da će u SAD-u porasti izolacionizam i nacionalizam. Ali i da će prevladati kontinuitet. Da će Trump zahtijevati da Europa plati više za svoju obranu, ali da će preživjeti NATO i ključno sigurnosno jamstvo SAD-a za Europu.
Danas, nakon niza pojavljivanja visokih američkih dužnosnika na velikim europskim summitima, znamo da je to bila velika pogreška. Trump ne želi ništa manje nego potpuni raskid s pravilima i savezima koje su generacije američkih tvoraca politike mukotrpno i uspješno gradile u desetljećima nakon Drugog svjetskog rata. Od sada će Rusija, a ne EU, biti bliski partner Amerike.
U Washingtonu više nije važna solidarnost demokracija, već dogovor autokratskih vladara globalnih sila; moć ponovno prevladava nad zakonom. To je očito u Trumpovom pristupu ratu za uništenje koji Rusija vodi u Ukrajini. Trump želi okončati rat što je prije moguće u bliskoj suradnji s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, isključujući Ukrajinu i njezine europske saveznike.
Dakle, ovako izgleda Trumpova vizija međunarodnog poretka: povratak u sfere utjecaja i velike sile diktiraju sudbine manjih zemalja. To je vizija koja oduševljava Putina i kineskog predsjednika Xi Jinpinga, jer se savršeno slaže s njihovim autoritarizmom i neoimperijalnim ambicijama.
Naravno, Trumpov revizionizam doveo je SAD na put prema samoslabljenju ili čak samouništenju, počevši od uništenja Zapada. Uostalom, NATO je ojačao SAD i odlučno pridonio pobjedi Zapada u Hladnom ratu. Koji bi nacionalni interes SAD mogao unaprijediti predajom Saveza i Ukrajine Putinu u ruke?
Ništa od toga nema nikakvog smisla, a ipak je sve to bilo predvidljivo. Europski čelnici znali su koga i što će dobiti drugim Trumpovim mandatom i da Trump misli ozbiljno po pitanju transformacije američke demokracije u oligarhiju i uspostavljanja novog, autoritarnog svjetskog poretka. Znali su da će Putin na Istoku i Trump na Zapadu biti strateški scenarij iz noćne more. Ipak, nisu učinili gotovo ništa da postignu veće političko jedinstvo i ojačaju obrambene kapacitete u očekivanju upravo takvog ishoda.
Kao posljedica toga, Europa je potpuno nepripremljena. Suočena s povijesnim pomakom koji je Trump odlučan provesti, Europa ostavlja žalostan dojam, pehistična i histerična poput kokošinjca kada u njega uđe lisica. Europljani se moraju zapitati kako su došli dovdje – i što učiniti sada kada je Trumpova administracija jasno pokazala svoj ekstremizam. Na kocki su sama sigurnost i sloboda Europe. Svima bi trebalo biti očito da je “uobičajeno poslovanje” recept za katastrofu.
Europa ima novac, tehnološke kapacitete te ljude i poduzeća potrebne za osiguravanje svoje budućnosti. Ali mora djelovati odmah. Velike i srednje države EU-a moraju blisko surađivati. Europska komisija mora redefinirati pravila o dugu i, zajedno s državama članicama, bilo bi idealno s Ujedinjenim Kraljevstvom i Norveškom, konačno stvoriti europsku vojsku spremnu za borbu i zajedničku europsku obrambenu industriju.
Europi ponestaje vremena – i to brzo. Oklijevanje i odugovlačenje pripadaju prošlosti. Izbor je jasan: Bruxelles ili Moskva, sloboda ili pokornost. Za Europu odgovor može biti samo Bruxelles, samo sloboda. U svom govoru na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu, američki potpredsjednik J. D. Vance brutalno je jasno dao do znanja Europljanima koliko su nemoćni i koliko će od sada biti sami.
Putinov rat u Ukrajini i Trumpova predstojeća izdaja Ukrajine pokazuju koliko je opasna europska nemoć za sve nas. U budućnosti će se mir i sloboda na europskom kontinentu morati temeljiti prvenstveno na našoj vlastitoj snazi i sposobnosti odvraćanja. Zato Europa mora djelovati odmah. U Trumpovom je svijetu tvrda moć nezamjenjiva. Europa ne smije štedjeti na njezinu razvoju. Ili se ruski tenkovi moraju najprije kotrljati prema Rigi i Varšavi?
