“Buržujska ekstravagancija” pomalo starih paradigmi (koje polako odlaze u povijest) Oil&Gas industrije susreću se u Europi s “boemskim šarmom” novog, strukturalno drugačijeg, resursno održivijeg, učinkovitijeg vodika i OIE. Nova paradigma/e Europe su Zeleni oporavak i vodik, a jedan od europskih gradova za poticanje uporabe vodika je Pariz.

Za Pariz upravo vrijedi ta gornja sintagma, Pariz je grad u kojem se suprotsavljaju buržujska ekstravagancija prošlosti I boemski šarm današnjice I budućnosti, novog I održivog (od arhitekture I gospodarstva preko transporta do umjetnosti i malog poduzetništva).

Hrvatska ima priliku na vrijeme se reindustrijalizirati, brandirati se, i odabrati niše u industriji vodika i zelenog oporavka koja teži 630 milijardi Eura I ima kontinuirani rast. U budućnosti, energetski sustav će se razlikovati od današnjeg, ne samo po izvorima energije, nego i po tehnologijama i načinu korištenja energije, ali i po načinu obračuna troškova, odnosno cijena energije. Digitalizacija, decentralizacija, zeleni oporavak i održivost su nove mantre Europe, pridružimo im se i napokon se reindustrijalizirajmo u RH.

Pariz je grad umjetnosti, kulture, znanja, grad blještavila, glamura i prije svega šarma! Pariz je grad različitosti i kreativnosti svih oblika, “boja” i “mirisa”, sadržaja i elegancije, različitosti struka, industrija i poslovanja. On je sam po sebi grad ultraljubičaste boje i nazvan je „Grad svjetla“ – „La cité de la lumière“. Pariz prošli mjesec na međunarodni Dan žena obilježava (obilježio) obljetnicu uporabe vodika u svojoj industriji, sve je počelo u maloj industrijskoj manufakturi na rubu grada, kako i dolikuje svjetskim metropolama. Sve počinje iz poduzetnički maloga i širi se godinama kontinuirano i postojano.

Pariz je grad koji ujedno oduševljava i fascinira, grad koji se voli I grad za kojim se “plače” kad ga se napušta (ako i kada se mora). Grad buržujske ekstravagancije i dekandencije nasuprot boemskom šarmu ulica i prostranih aleja. Pariz nije više onaj Pariz mora se nažalost dobro priznati prije Covida, ali I dalje ima svoj šarm! Ekstravagancija umjetnosti i kulture nasuprot šarmu industrije, poduzetništva i poslovanja, to je Pariz danas, a u njega se uklapa zelena industrija vodika.

U Parizu se sjedinjuju ultraljubičasta boja, međunarodni Dan žena, šarolikost industrije i poduzetništva, kreativnosti ljudi, struka i industrija vodika.

Pariz u budućem desetogodišnjem razdoblju planira još obimnije i snažnije koristiti vodik, prije svega u prometu kao i u industriji (gradnja elektrizatora). Planira zapošljavanje u svim vezanim industrijama vodika. Izračunali su da bi se BDP Pariza i njegove regije od vodikove industrije I industrije alternativnih goriva budućnosti mogao povećati za 2,1 posto u narednom razdoblju. On ima velike probleme u prometu i u posljednje vrijeme zbog zagađenja uveo je i 6 razina vinjeta koje označavaju stupanj onečišćenja koje emitira vozilo kojim upravljate. Jedan od rješenja bit će i veća uporaba vodika u prometu grada Pariza kroz javni i osobni promet vozila za koje postoje jasni planovi.

Taj i takav Pariz je grad nove europske paradigme vodika I Zelenog plana. Pariz je pravi grad industrije i u njemu “živi vodik! Zašto je vodik danas toliko popularan, popularnost mu neki nekritički žele oteti, iako on nije nepoznat energent! Vodik je odavno svima poznat, “osvanuo” je kroz gorivne članke ponovno na početku 21. stoljeća u SAD-u i Europi kao tadašnji lider i prethodnik Zelenog oporavka u Europi.

2020., 2021. on je zvijezda vodilja europske energetike, prometa i industrije. Vodik nadopunjava elektrifikaciju u prometu teških kamiona, brodova i željeznice. Tako na primjer, Finci su proglasili prošlu godinu, godinu vodika u energetici.

Od njega se puno očekuje. Njegove strategije i planovi postoje i oni napokon stvarno provedivi u većem dijelu EU. Zato će se pobrinuti i EU fondovi, ali I sve više stručnih edukacija i studija diljem EU (počev od Cambridgea preko Budimpešte do nadam se i Zagreba, Osijeka, Splita, Kutine Varaždina i Broda).

Tako su službeni Pariz I Berlin dali veliki poticaj policy dokumentima za razvoj, istraživanje i umrežavanje industrija vodika. Otvoreno i javno se potiče industrija, sektori graditeljstva i prometa da se zaintrigiraju za vodik i njegove povezane industrije. Strukovne udruge predlažu njegovu veću proizvodnju i uporabu. O njemu se piše sve više stručnih preporuka. Od energetičara do arhitekata, od prometnih do građevinskih stručnjaka.

Vodik ima i manjkavosti i probleme sigurnosti i skladištenja, na njihovim rješenjima EU znanstvenici i stručnjaci ubrzano rade. Uloženo je u posljednjih tri godine preko 1,5 milijardi Eura za ove probleme prema Svjetskom vodikovom udruženju. Znači unatoč manjkavosti on ima ulogu dopune elektrifikaciji iako su neki skeptični i u tome. Neki bi rekli veliki “hype” kao prije par godina s elektromobilnosti. Da, možda i je to tako, ali vodik je to zaslužio jer taj magični ultraljubičasti element ako se koristi u svrhu dekarbonizacije sustava (plinskog i prometnog) ili u svrhu bržeg provođenja tranzicije ima itekako smisla.

Autor smatra da je on trenutno “najšarmantniji” energent Europe i Pariza. On je novi brand energetike i održivog razvoja (održivosti I klimatske neutralnosti) Europe i Energetske Unije.

Može se upotrebljavati kao ulazno gorivo ili nositelj energije i služiti za skladištenje energije, a u industriji, transportu, energetici i graditeljstvu ima značajne primjene. Od teškog cestovnog prometa, željeznice preko brodova i zrakoplovnog prometa do izrade novih materijala. U strateškoj viziji za klimatski neutralan EU predviđa se da će se do 2050. udio vodika u europskoj kombinaciji (miksu) izvora energije povećati s trenutačnih 1,8 % na 13 do 14 % pa i 16 %.

Vodik može zamijeniti fosilna goriva u određenim industrijskim procesima s visokim razinama emisija ugljika, kao što su sektori čelika, metala i kemikalija, te tako smanjiti emisije stakleničkih plinova i dodatno ojačati globalnu konkurentnost tih industrija. Može biti jedno od rješenja za dijelove prometnog sustava u kojima je teže smanjiti emisije, povrh onoga što se u prometu može postići elektrifikacijom te drugim niskougljičnim gorivima i gorivima iz obnovljivih izvora. Postupno uvođenje rješenja koja se temelje na vodiku može dovesti i do prenamjene ili ponovne upotrebe dijelova postojeće infrastrukture za prirodni plin, čime se izbjegava tzv. neiskoristiva imovina u plinovodima. Danas je to za dekarbonizaciju od iznimne važnosti, posebice u plinskom sustavu. Također njegov uspon se očekuje i u graditeljstvu, od proizvodnje novih materijala do njegove same uporabe!

U energetskom sustavu budućnosti vodik će imati važnu ulogu zajedno s elektrifikacijom iz obnovljivih izvora te učinkovitijom uporabom resursa, bolje usklađenom s načelima kružnog gospodarstva i brzorastućih digitalnih i zelenih industrija. Brzo uvođenje čistog vodika velikih razmjera ključno je za uspješnost većih klimatskih ambicija EU-a da se do 2030. troškovno učinkovito smanje emisije stakleničkih plinova za trenutno postavljenih 55 % (u budućem razdoblju očekuju se i puno viši ciljevi).

Vodik će s kreativnim industrijama I bioekonomijom biti nositelj nove dodatne vrijednosti Zelenog plana i stvaranja klimatski neutralnog Europskog kontinenta!

Ulaganja u vodik podupirat će održiv rast, konkurentnost i radna mjesta u industriji OIE, razvit će i druge vrste tzv. “novih” industrija koje će biti presudne u oporavku od krize izazvane COVID-19. Vodeći položaj EU-a u području tehnologija za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i nastajanje lanca vrijednosti vodika koji će se koristiti u brojnim sektorima industrije i druge krajnje potrošnje mogli bi izravno, dovesti do otvaranja 1,3 miliona radnih mjesta i još 1,5 miliona radnih mjesta u povezanim industrijama proizvodnje vodika i industrijskih procesa.

U Komisijinu planu oporavka naglašava se potreba da se pokrenu ulaganja u ključne čiste tehnologije i lance vrijednosti. Europa kao potencijalni lider u klimatskoj neutralnosti i niskougljičnim tehnologijama ne smije propustiti priliku da ujedno postane lider u proizvodnji i tehnologijama vodika. Čist vodik navodi se kao jedno od važnih područja u energetskoj tranziciji!

U slijedećem programskom razdoblje od 7 godina za javno-privatno partnerstvo Clean Hydrogen Europe predvidjeli su budžet od skoro 1 milijardu EUR, što je povećanje od 45% u odnosu na prošlo programsko razdoblje. Također se industrija se obvezala uložiti barem još toliko, između ostalog i za transport (uglavnom teški transport) I vodikovu infrastrukturu (što je vrlo važno naglasiti). Dodatni budžeti su predviđeni za druga javno-privatna partnerstva (za željeznički promet, srednji I veliki brodski transport kao I za zračni promet).Usto, Europa je vrlo konkurentna u području tehnologija za proizvodnju čistog ugljika i u dobrom položaju da ostvari korist od globalnog razvoja čistog vodika kao nositelja energije. Do 2050. u Europi bi se u vodik proizveden iz obnovljivih izvora moglo uložiti 180 do 470 milijardi, a u niskougljični vodik proizveden iz fosilnih goriva 3 do 18 milijardi EUR.

Analize pokazuju da bi do 2050. vodik mogao zadovoljavati 24 % svjetskih energetskih potreba i tako preskočiti prirodni plin i druge energente, a vrijednost njegove godišnje prodaje mogla bi iznositi 630 milijardi EUR. Zapravo taj iznos bi se mogao popeti i iznad 670 milijardi Eura. Ovo su tek početne pretpostavke, a u daljnjoj dekarbonizaciji procesa oni se mogu i povećati. Važno je istaknuti da je ovo nova industrija dodane vrijednosti za EU (iako je vodik odavno poznat) i da bi RH mogla pokrenuti svoje stručne, industrijske i znanstvene kapacitete.

Hrvatska ima određenih znanja i kapaciteta na fakultetima FSB-u, FESB-u, FERIT-u i FER, ima konkretnih znanja u Turbomehanici, Dok-ingu kao i EIHP-u. Ono što je važno istaknuti je potreba za ozelenjavanjem procesa u kutinskoj Petrokemiji gdje bi se trebalo dodavati do 2027. 10 posto zelenog vodika. Ako znamo da su identificirane dvije županije (Sisačko-moslavačka i Istarska) prema najvećem intenzitetu emisija stakleničkih plinova, Sisak i Kutina se odlično tu uklapaju.

Da napomenemo vodik bi se koristio u industriji Đure Đaković, Rasco-u, Hittneru, u prometu i za energetske potrebe. Nadamo se jednog dana i u Krašu, Podravci i Vindiji, tvrtkama koje stalno teže višem i kvalitetnijem. Znanje postoji i u velikim tvrtkama HEP-u i INI. HEP se trudi postati lider u novim tehnologijama što pohvaljujemo dok INA u projektu s Gradom Zagrebom i ZET-om je u velikom EU projektu i nabavi 20 autobusa. Ako se to ostvari Grad Zagreb bi bio pravi začetnik termina “klimatsko neutralnog grada” što stvarno nije mala stvar za Hrvatsku.

Gradska plinara Zagreb kao i ostali distributeri razmatraju aktivnosti kroz dekarbonizaciju svojih procesa. Vukovarski Tehnostan je dobar primjer tvrtke iz Srijema i Slavonije (Energetska tranzicija s Dunava) koja već nekoliko godina kroz solare i vodik promišlja o svojoj budućnosti. Tu su još SPO Lučko, PPD, Siemens I ostali koji se prikradaju i prate vodikove tehnologije.

Tako navodimo primjer češke tvrtke koja je kupila Đuru Đaković (zasad 18,8 %). Oni su povukli sredstva za razvoj tehnologija na vodik. Tvrtka razvija više kombinacija i više strukturalnih projekata na vodik i upotrebu gorivnih članaka. Autor je u jednoj studiji za Svjetsku banku ustvrdio da postoji potencijal vodika u Hrvatskoj i da je naša prilika da se brandiramo na Europskoj karti vodika, a prilike za brandiranje vodika u Hrvatskoj su ogromne. Za kraj, smatra se da bi se zeleni vodik najbolje za početak mogao rabiti u našim lukama, riječnim i pomorskim. Zeleni vodik za Vukovar, Brod i Osijek kao i za Split, Zadar i Šibenik. Proizvodnja i uporaba zelenog vodika bila bi dobar gospodarski motor rasta zaposlenja Istoka I Juga Hrvatske.

Zaključno:

Buržujska ekstravagancija starih paradigmi susreće se u Europi s novom i održivom paradigmom vodika i Zelenog plana. Vodikova industrija bi mogla biti hrvatska priča za ovo desetljeće 21. stoljeća. Vodik je jedan od ključnih dijelova Zelenog oporavka i njezinog segmenta Zelenog plana i najvažnijeg iskoraka EU do 2050., “Klimatske neutralnosti”.

U budućnosti očekujemo da se šarm Pariza kroz ultraljubičastu boju prenese i na hrvatsku energetiku i gospodarstvo kroz brzorastuću industriju vodika.

No unatoč tome ostaje pitanje možemo li iskoristiti mogućnosti koje doista postoje u Hrvatskoj i Europi i potencijalnu “princezu” pretvoriti u “kraljicu” industrijske zelene vodikove niskougljične Europe?

*Igor Grozdanić – energetičar I energetski ekonomista, od početka 2000-tih prati vodik i njegove tehnologije kroz energetsko planiranje, uporabu u prometu i industriji.