Europa je upravo održala brzi niz summita koji su privukli pozornost javnosti. Nakon summita o umjetnoj inteligenciji u Parizu i Münchenske sigurnosne konferencije, europski čelnici okupili su se na dva hitna sastanka u Parizu kako bi odgovorili na uznemirujuće signale koje odašilje nova administracija u SAD-u. U svakom slučaju, središnje pitanje bilo je kako Europa može tehnološki i vojno sustići Ameriku i Kinu.

Do sada je svima očito da administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa namjerava tretirati Europu s prezirom i da Europljani moraju u potpunosti preuzeti odgovornost za svoju obranu i sami se pobrinuti za svoju sigurnost. Amerikanci ne samo da ostavljaju europske vlade po strani u pregovorima o okončanju rata u Ukrajini; također su podržali europske krajnje desne stranke i optužili europske liberale i demokrate za izdaju zapadnih vrijednosti.

Nixonovski manevar?
Ima li rješenja za ovo ludilo? Može li otvaranje prema Rusiji biti pokušaj ponavljanja strategije američkog predsjednika Richarda Nixona za razbijanje saveza između komunističke Kine i Sovjetskog Saveza? Znamo da je Trump opsjednut Kinom i da i sami Rusi imaju dobar razlog za strah od kineske dominacije. Ako bi žrtvovanje nekog dijela Ukrajine omogućilo Trumpu da zada udarac svojoj noćnoj mori, on bi sigurno iskoristio tu priliku.

Ali ovaj nixonovski manevar vjerojatno neće uspjeti ako Trump ne osigura sudjelovanje Europe, a čini se da za to ima malo izgleda. Paralizirana strahom od ruske invazije na Ukrajinu početkom 2022., Europa je zaboravila da može reći “ne”. Ali Trumpova administracija uzdrmala je europske čelnike iz sna. Sada popisuju svoje snage i istražuju svoje mogućnosti. Ukrajina još nije došla do zida. Uz povećanu potporu Europe, njezina prekaljena, visoko inovativna vojska može se nastaviti odupirati ruskoj agresiji.

Štoviše, Trumpova administracija još nije učinila ništa osim razgovora. Njegov pravi fokus je na domaćem frontu, gdje je zauzet uništavanjem vlastitih državnih kapaciteta masovnim otpuštanjima. Trumpov rat protiv državne službe, što je vjerojatno uvod u postavljanje neophodnog osoblja političkih lojalista, neizbježno će koštati Ameriku novca i smanjiti njegovu sposobnost provedbe svoje političke agende.

Europska unija, pak, ne bi trebala odgovoriti uobičajenim traženjem jedinstva. S obzirom na stranke na vlasti u Mađarskoj, Slovačkoj i drugdje, to nije ni moguće ni potrebno. Bolja strategija je izgraditi koaliciju voljnih država članica EU-a i drugih zemalja koje Trump besmisleno otuđuje, poput Kanade, Ujedinjenog Kraljevstva i Južne Koreje.

Čini se da je to ono što francuski predsjednik Emmanuel Macron ima na umu, sudeći po njegovim nedavnim izjavama. Mnoga od njegovih prošlih upozorenja sada se ostvaruju. On je i dalje jedan od rijetkih čelnika, uz britanskog premijera Keira Starmera, koji ne isključuje slanje postrojbi u Ukrajinu ili okolno područje. I da ne zaboravimo, i Francuska i Velika Britanija imaju nuklearno oružje.

Inspiracija iz Ukrajine
U izvještavanju nakon raskida s SAD-om gubi se činjenica da je Zapadna Europa strašnija od Istočne Europe. Vjerojatno smo bolje upoznati s krizama, ali također nismo ni na Trumpovom nišanu. Nemamo ogroman trgovinski suficit s SAD-om i trošimo stotine milijardi dolara na oružje proizvedeno u SAD-u. Za razliku od Nizozemske (odakle, ironično, dolazi novi glavni tajnik NATO-a), koja je 2023. potrošila oko 1,7 posto svog BDP-a na obranu, Poljska troši gotovo pet posto.

Upravljanje rizicima

Je li svaki rizik prilika? Kako prepoznati potencijal u izazovima i potaknuti poslovni razvoj

Studija slučaja

Studija slučaja – Panvita: Zašto su strateška partnerstva ključna za finaliziranje multimilijunskih akvizicija u regiji

Sudeći po nizu nedavno održanih govora i izjava republikanskih dužnosnika, moglo bi se pomisliti da zapravo postoje dvije republikanske stranke. S jedne strane, tu je stara stranka koja je uvijek nastojala povećati troškove za obranu, ojačati američke vojne saveze i suprotstaviti se autokratima poput ruskog predsjednika Vladimira Putina.

S druge strane, tu je stranka Trumpovog pokreta Učinimo Ameriku opet velikom (MAGA), koja izgleda vjeruje da nacionalna veličina iziskuje demontažu američke države i napuštanje dugogodišnjih saveza, a sve to opravdava primitivnom retorikom krvi i tla i teorijama zavjere.

Iako se čini kao da se cijeli svijet promijenio preko noći, istina je da se zapravo još ništa nije dogodilo. Kad bi Europljani samo otvorili oči, vidjeli bi da imaju sve resurse, talente i instrumente koji su im potrebni da osiguraju svoj suverenitet i ponovno uspostave mir i stabilnost. Ne treba im poziv za stol. Trebali bi crpiti inspiraciju iz Ukrajine, koja je sama zaustavila ruski marš agresije čistom snagom volje.

Ovo nije vrijeme da Europljani paničare. Naprotiv, Trump nam je dao ono što nam je najpotrebnije: razlog da se saberemo.

© Project Syndicate 2025.