Zbog rasta cijena energenata i njihova prelijevanja na većinu drugih cijena nacionalne vlade posezale su proteklih mjeseci za različitim oblicima intervencija s ciljem ublažavanja udara na standard građana.

Za pojedine privremene mjere uvedene prošle jeseni s istekom inicijalno predviđenog trajanja rokovi primjene se produljuju, a u nizu europskih zemalja s početkom ove godine arsenal cjenovnih amortizera je i proširen ili se na tome radi.

U svakom slučaju, radi se o intervencijama čiji se financijski razmjeri u većim državama članicama EU mjere milijardama eura, uz nadu da će u dogledno vrijeme ipak doći do stabilizacije na svjetskim tržištima i popuštanja inflacijskih pritisaka.

Imajući u vidu i bazni efekt (ubrzanja inflacije u drugom lanjskom polugodištu) u drugom dijelu ove godine trebalo bi uslijediti usporavanje inflacije.

Planiraju se dodatne mjere
Poput većine drugih, i hrvatska Vlada već je posezala za nekim administrativnim odlukama u pogledu cijena, a planiraju se i dodatne mjere.

No, i s njima u Vladi za ovu godinu danas računaju na višu prosječnu stopu nego donedavno; umjesto 2,6 posto projiciranih prilikom donošenja proračuna, sada se računa na oko 3,5 posto prosječne inflacije, s tim da se izglednijim smatra da bi mogla biti i bliže četiri.

Osim sa stajališta udara na standard građana, kretanje inflacije u slučaju Hrvatske trenutačno je dodatno važno i s aspekta uvođenja eura, jer je ulazak u europodručje, uz Schengen, Vlada deklarirala kao glavni politički cilj.

Razina inflacije mjerena 12-mjesečnim prosjekom jedan je od pet konvergencijskih kriterija za euro, a ako se formula za taj parametar (inflacija u zadnjih 12 mjeseci za tri članice s najnižom stopom uvećana za 1,5 postotnih bodova) promatra striktno, Hrvatska zasad, s prosječnih 2,2 posto inflacije “studeni 2021. na studeni 2020.”, odnosno 2,6 posto na razini cijele godine, nije u okvirima inflacijskog kriterija.

Računa se, doduše, da bi se zbog velikog raspona prosječnog godišnjeg rasta potrošačkih cijena u EU (od nulte stope u Grčkoj do 4,8 posto u Mađarskoj i Poljskoj, zaključno sa studenim) u tumačenju inflacijskog kriterija moglo primijeniti fleksibilniji pristup.

Ali čak i uz isključenje najviše stršeće Grčke “prolaz”, barem prema zadnjim dostupnim usporednim podacima, nije baš komotan.

Drugim riječima, lako se može dogoditi da u idućih nekoliko mjeseci, kad bi s obzirom na ustrajanje na planu najranijeg mogućeg datuma prelaska Hrvatske na euro trebalo uslijediti podvlačenje crte glede kriterija, izađemo iz okvira i uz ponešto prilagođenu referentnu skupinu zemalja.

Kako bilo, neke već poduzete, kao i planirane mjere za ublažavanje rasta cijena, smanjuju službenu inflaciju, pri čemu bi dio tereta pao na proračun, očitujući se u većem deficitu, ali fiskalna pravila na razini EU su već neko vrijeme pod suspenzijom zbog pandemije.

Uz dvomjesečno limitiranje najviše maloprodajne cijene goriva na 11 kuna za kojim se posegnulo sredinom listopada, iz Vlade često ponavljaju kako do travnja nema poskupljenja plina i struje, a u međuvremenu se najavljuje novi paket amortizera koji bi s proljećem trebali spriječiti znatnije poskupljenje.

Premijer Andrej Plenković na saborskom je Aktualnom satu nagovijestio da bi uskoro opet moglo uslijediti plafoniranje cijene goriva (osim premiuma). Usto, u planu je i podizanje naknada za socijalno ugrožena kućanstva koja su primatelji vaučera, a u kroćenju cijena struje i plina dio tereta na sebe bi trebale preuzeti i državne kompanije poput HEP-a.

No, premijer je nagovijestio da do daljnjeg cijene neće povećavati niti Hrvatske željeznice, kao ni Jadrolinija. Konačno, jedan od alata koji se namjerava iskoristiti ne bi li se ublažio utjecaj cijena energenata uzrokovan poremećajima u opskrbi i potražnjom uslijed oporavka gospodarske aktivnosti na rast potrošačkih cijena je i porez na dodanu vrijednost.

Kad je posrijedi struja, PDV je već u okviru poreznih promjena prije nekoliko godina snižen na 13 posto, dok je za plin još uvijek na snazi standardna stopa od 25 posto. Po svoj prilici, tu bi uskoro mogla uslijediti sniženja porezne stope, ali zasad se ne zna na koju.

Kratkoročne intervencije
Zdravko Marić, potpredsjednik Vlade i ministar finacija zasad se zadržava na konstataciji da će i “porezna politika dati svoj doprinos” amortiziranju inflacije, ali o stopama, kaže, ne bi spekulirao.

Iako to nije rekao baš izrijekom, zasad se ne namjerava dirati i PDV na hranu. Za prehrambene proizvode protekllih godina već je proširivana lista onih s nižom stopom, kaže Marić, sugerirajući da se to ima u vidu.

Ali na upite je li to na pomolu ostaje na prilično restezljivom odgovoru – do kraja mandata. Sve u svemu, do daljnjeg bi znakovitiji mogao biti njegov komentar kako “Hrvatska ima dosta visoku razinu konkurentnosti na razini trgovačkih lanaca i općenito u maloprodaji hrane, što umanjuje pritiske na njezina poskupljenja”.

Širom Europske unije posljednjih se tjedana raspreda o širokom spektru intervencija, uglavnom kratkoročnih, iako pojedine članice u vezi s energentima pozivaju i na zajedničko djelovanje na razini EU u smjeru pitanja strateških zaliha i npr. zajedničke nabave prirodnog plina, a neke sve glasnije zagovaraju reformu cjenovnih mehanizama na europskom energetskom tržištu.

U međuvremenu, u mnogim državama kroz različite socijalne sheme nastoji se pomoći ponajprije najranjivim skupinama kroz rasterećenja u pogledu podmirivanja računa za npr. grijanje.

Pored toga, neke su posegnule za ukidanjima mrežnih naknada vezanih uz energente, ograničenjima cijena ili zabranama jednostranih energetskih ugovora. U nizu zemalja vlade su se odlučile i za znatno spuštanje stope PDV-a na energente, a neke privremeno idu i na nultu.

Sve u svemu, kad je riječ o poreznoj politici, u naplavini vijesti o intervencijama u PDV na plin, struju ili gorivo, pomalo izvanvremenski djeluju aktualne najave Švicarske koja zbog efekta “Baby boomera” i deficita mirovinskog sustava sprema referendum o povećanju opće i reducirane stope PDV-a od 2023.