Slabe hrvatske institucije mogu se pripisati vrlo maloj državnosti ili sistemskoj lijenosti, a mogu biti produkt neke od zavjera radi lakšeg manipuliranja političkim i gospodarskim procesima.

Bilo da ste zagovornik prve dvije solucije ili vjerujete u hrvatski deep state, koji bi onda imao duboke korijene u nekim bivšim državnim i društvenim uređenjima, teško je ne vidjeti kako one u Hrvatskoj prolaze kroz određene izazove, koji onda prijete kvalitetnom opstanu nacije.

Traži li itko rješenje
U teoriji je to opisano u izvrsnom klasiku Darona Acemoglua i Jamesa A. Robinsona Why Nations Fail. Institucije su, u teoriji, vrlo važne u političkim vremenima u kojima birači, zbog povijesnih, ekonomskih ili vanjskopolitičkih okolnosti glasuju protestno, što se po svemu sudeći dogodilo na prošlim gradskim izborima neposredno nakon smrti prošlog gradonačelnika Milana Bandića. Vlast je preuzela zelena ljevica, prethodno godinama, pa i desetljećima, testirana prosvjednim ukazivanjem na komunalne i energetske neučinkovitosti Bandićeve administracije.

Sa dvije i pol godine odmaka, bilanca je, uz sve rezerve zatečenoga stanja nakon nekoliko mandata vrlo osebujne personalne uprave bivšega gradonačelnika, vrlo je slabašna. Na svakom koraku problemi i nesnalaženje.

Posvemašnji kaos. Eksplozija na zagrebačkom odlagalištu otpada Jakuševac, nije prva, ali je ovoga puta imala i žrtve, srećom bez smrtnih posljedica. No, ima neke druge važne posljedice, poput eksplozije sjećanja, čak i kod najpovršnijeg promatrača, na problem Jakuševca, koji se u javnom diskursu vuče desetljećima.

Za njega doista ne može suštinski biti isključivo odgovorna sadašnja gradska vlast. Glede političke odgovornosti, stvari stoje bitno drugačije i to iz dva povezana razloga. Odlaganje otpada je prema pozitivnim hrvatskim zakonima u domeni lokalne samouprave, a aktualna je zagrebačka vlast upravo tu tematiku eksploatirala u prošloj kampanji. I godinama prije osvajanja vlasti.

U protekle dvije i pol godine, naprotiv, problem se nije niti počeo rješavati, ako izuzmemo reakciju na eksploziju u vidu obustave odlaganja otpadom ili pak politička prepucavanja na relaciji premijer, predsjednik države, gradonačelnik i oporba, koji neće riješiti suštinski izazov, ovakve će se tragedije i ubuduće događati ako se ne napravi temeljit zaokret.

Rješenje o suspenziji odlagališta otpada ne može biti dugoročno već i zbog toga što Grad Zagreb nema dovoljno alternativnih prostora za tako nešto. Nekoliko istraživanja je pokazalo kako niti jedan grad u Hrvatskoj ne može na svoje odlagalište primiti toliku količinu otpada kakvu proizvodi grad od oko 800 tisuća stalnih stanovnika i nezanemarivim brojem dnevnih posjetitelja.

Kako bi grad izgledao u scenariju duge zatvorenosti Jakuševca, u uvjetima kada se gradski oci i pri njegovoj otvorenosti nisu snalazili s organizacijom odvoza otpada, vjerujem ne treba posebno naglašavati.

Izgubljeno vrijeme i novac
Ako svemu tome dodamo činjenicu da je Zagreb sredstva za pripremu projektna dokumentacije za Centar za gospodarenje otpadom već dobio, no ništa se nije napravilo, zbog toga što je cijela stvar politički zaustavljena. Gradska administracija je imala bolju ideju. Ideju nismo vidjeli, a sredstva za pripremu dokumentacije Grad više ne može dobiti.

Tako to u pravilu biva kad politička ideologija otme ili zbog vlastitih ideja zaustavi posao onima koji su za njega zaduženi. Nije potrebno biti konzultant za gospodarenje otpadom u više od četrdeset europskih gradova, kako to stoji u životopisu našeg gradonačelnika, da bismo shvatili kako u vremenima klimatskog i okolišnog narativa, brojne studije pokazuju kako je otpad vrlo vrijedan resurs i energent te dio pametnih energetskih i klimatskih strategija.

Pojedini stručnjaci već su predložili odvoz otpada u Austriju, gdje postoji nekoliko energana iz otpada, no taj bi posao bio iznimno skup i ne samo što bi doveo do drastičnog poskupljenja odvoza otpada za krajnjeg korisnika, nego bismo vrijedne resurse stavili na raspolaganje austrijskim građanima, na svoj trošak.

Problemi u pravilu sami sugeriraju rješenje. Možda da se zagrebački gradonačelnik podsjeti na viralni video u kojem podiže zastavu vlastite političke platforme na neko brdo smeća na Jakuševcu, pokušavajući doći do glasova stanovnika okolnih naselja i oboda Novoga Zagreba.Video je to koji objašnjava kako je najprihvatljivije rješenje izgradnja energane na otpad.

One postoje u mnogim razvijenim zemljama, u pravilu su spojene na toplinarski sustav, čime se smanjuje ugljični otisak fosilnih energenata, ili neki industrijski pogon, što je blagotvorno za energetski miks pripadajućeg grada, ali i za klimatske i okolišne napore.

Zrak je u takvim sredinama neusporedivo kvalitetniji, a neznatni je dio otpada neiskorišten jer se nusproizvodi energane koriste u građevinskoj industriji. Površina deponija bitno se smanjuje, a krajnji korisnici odvoz otpada plaćaju neusporedivo manje.

Strukovna i održiva rješenja u tim zemljama ne služe za sakupljanje sektaških političkih bodova, nego kao pogon osnaživanja nacionalnih i lokalnih institucija, na čije procedure i odluke politika gotovo i nema upliva, izuzev u davanju strateških smjerova.

Bitna razlika, jer procedure meritokratskih institucija u pravilu preveniraju tragedije i organizacijski kaos.