Od pandemije Covida-19 do povećanja kamatnih stopa u naprednom gospodarstvu, razvoj događaja u posljednjih nekoliko godina doveo je do toga da se mnoga gospodarstva u razvoju bore s otplatom dugova. Problem bi mogao biti i veći nego što svijet shvaća jer su mnogi državni dugovi skriveni, neobjavljeni ili netransparentni. Time se donositeljima politika i ulagačima onemogućuje donošenje informiranih odluka.

Neke su zemlje s niskim prihodima postigle napredak u objavljivanju svojih dugova: najnovija toplinska karta izvješćivanja o dugu pokazuje porast objavljivanja sa 60 posto u 2021. na 80 posto danas. Neke su zemlje nazadovale, a i dalje postoje značajne praznine i slabosti. Primjerice, informacije se možda neće objaviti dovoljno brzo ili dovoljno detaljno, a zemlje mogu objaviti samo dugove središnje države, izostavljajući druge javne obveze i jamstva o javnim obvezama.

Točna definicija duga

Razmotrite domaće dugove: mnoge zemlje s niskim prihodima, isključene s financijskih tržišta, pribjegle su izdavanju takvog duga kako bi zadovoljile potrebe za financiranjem – često bez izvješćivanja. Slično tome, netransparentne linije za zamjenu valuta rabe se za podupiranje jako zaduženih zajmoprimaca. Sveobuhvatno izvješće Svjetske banke za 2021. o transparentnosti javnog duga u zemljama s niskim prihodima predvidjelo je oba trenda.

Povećanje transparentnosti duga zahtijeva djelovanje u trima ključnim područjima. Prvo, moramo poboljšati softver koji bilježi i upravlja javnim dugom. Baš kao što pojedinci koriste internetsko bankarstvo za upravljanje svojim osobnim financijama, vlade se oslanjaju na specijalizirani softver za upravljanje svojim dužničkim portfeljima.

No, dok napredna gospodarstva osmišljavaju vlastite sustave – obično kao dio integriranog IT rješenja koje upravlja proračunskim, računovodstvenim i trezorskim procesima – većina zemalja s niskim prihodima oslanja se na postojeći softver koji subvencionira međunarodna zajednica. Ti su aranžmani često nedovoljni za rješavanje sve složenijih dužničkih portfelja zemalja, a kamoli za sveobuhvatno i pravodobno izvješćivanje o dugovima.

To je postalo jasno tijekom napora za usklađivanje duga u okviru Zajedničkog okvira skupine G20 za postupanje s dugom izvan Inicijative za obustavu servisiranja duga. Evidencije o dugovima četiriju zemalja koje su se primjenjivale na Zajednički okvir – Čada, Etiopije, Gane i Zambije – ponekad su bile nepotpune i često netočne. Da bi se riješila ta pitanja, proračunske tablice Excela morale su se ručno uskladiti, višemjesečni proces koji je znatno odgodio pregovore o restrukturiranju.

Preporučujemo osnivanje radne skupine za koordinaciju osmišljavanja boljih sustava upravljanja dugom. Uz sudjelovanje svih glavnih pružatelja usluga, članovi radne skupine standardizirali bi definiciju duga i metode računanja te vodili razvoj IT rješenja prilagođenih korisnicima. Na taj bi se način nacionalna tijela mogla usredotočiti na analizu duga i upravljanje njima, umjesto da dugoročno zaglibe u unošenju podataka i usklađivanju.

Novoosmišljeni softver također bi mogao vjerovnicima omogućiti unos podataka o isplatama i plaćanjima kredita, kako je predloženo u Izvješću UNCTAD-a o trgovini i razvoju za 2023. godinu. Time bi se omogućilo generiranje međunarodne statistike duga Svjetske banke i drugih statističkih izvješća u stvarnom vremenu na temelju potpuno potvrđenih podataka.

Druga ključna mjera potrebna za jačanje transparentnosti duga stvaranje je poticaja javnim zajmoprimcima da objave dugove na nacionalnoj i međunarodnoj razini. To će iziskivati reforme nacionalnih pravnih okvira, kao i napore multilateralnih organizacija na promicanju inicijativa za transparentnost duga.

Politika financiranja održivog razvoja Svjetske banke već uključuje poticaje za objavljivanje duga za zemlje s niskim i nižim srednjim dohotkom koje primaju potporu Međunarodne razvojne udruge. To je pridonijelo poboljšanju izvješćivanja i pokrića duga u više od 40 zemalja s niskim prihodima.

Bez klauzula o povjerljivosti

Restrukturiranje duga također stvara mogućnosti za provedbu takvih poticaja. Potreban i često naporan postupak usklađivanja duga može se koristiti za pružanje detaljnih informacija o nepodmirenom dugu, kao u slučaju Zambije. Također daje zemljama priliku da počnu iznova i organiziraju svoju evidenciju o dugovima od nule. Kriteriji prihvatljivosti za pružanje otpisa duga mogli bi uključivati minimalne zahtjeve u pogledu transparentnosti kako bi se potaknulo pružanje podataka dok se u potpunosti ne osigura otpis duga.

Treće područje je poboljšano izvješćivanje vjerovnika. Kako bi se olakšala transparentnost službenog bilateralnog kreditiranja, zemlje vjerovnice trebale bi slijediti preporuke Operativnih smjernica skupine G20 za održivo financiranje, kao što su poboljšanje prikupljanja podataka i objavljivanje više informacija o novim i postojećim zajmovima.

Bilateralni vjerovnici trebali bi javno objaviti i nepodmirene dugove i temeljne uvjete inozemne izloženosti, uključujući izravne zajmove, jamstva i osiguranje Agencije za izvozne kredite. Repozitorij svih kredita američkog ministarstva financija nudi dobar model za vjerovnike koji žele povećati transparentnost svojih portfelja. Kako bi poduprli te napore, vjerovnici bi trebali izbjegavati uključivanje klauzula o povjerljivosti ili tajnosti u nove ugovore o kreditu, kako se tvrdi u jednom znanstvenom radu Svjetske banke iz 2022.

Među dužničkim izazovima s kojima se suočavaju zemlje s niskim prihodima, jačanje transparentnosti duga izazov je u kojem je konkretan i smislen napredak nadohvat ruke. Za uspjeh će biti potrebna kombinacija praktičnih tehničkih rješenja i potpuna suradnja svih.

O autorima:

Pablo Saavedra, potpredsjednik je za pravedan rast, financije i institucije u Svjetskoj banci

Manuela Francisco, globalna je direktorica za makroekonomiju, trgovinu i ulaganja u Svjetskoj banci

Diego Rivetti, viši je stručnjak za dugove u Svjetskoj banci

Project Syndicate, 2024.