Europska središnja banka nedavno je zabilježila prvi godišnji operativni gubitak od 2004. godine. Njezini gubici za 2023. iznosili su 1,3 milijarde eura (1,41 milijardu dolara), nakon što je 6,6 milijardi eura oslobođeno iz pričuva za financijske rizike.

U svojem računovodstvenom tretmanu tog gubitka, Europska središnja banka oslanja se na isto obmanjujuće zataškavanje kao i Vijeće guvernera federalnih rezervi SAD-a, koje je smislilo kategoriju “odgođene imovine” kako bi se nosilo s prekomjernim gubicima.

Kako se objašnjava u priopćenju Europske središnje banke, taj će se gubitak “prenijeti u bilancu ESB-a kako bi se nadoknadio budućom dobiti”. To znači da je gubitak unesen kao pozitivna imovina, iako bi razumna alternativa bila unijeti je kao negativnu zadržanu dobit pod dionički kapital na strani obveza u bilanci.

Ukupni neto kapital – zbroj uplaćenog kapitala, svi iznosi koji se drže u fondovima opće pričuve i za financijske rizike, računi revalorizacije, svi akumulirani gubici iz prethodnih godina i svaka dobit/(gubitak) za tekuću godinu – trebali bi biti na strani obveza u bilanci.

Fed također u svoju bilancu unosi gubitke koji bi njegov neto kapital doveli ispod granične vrijednosti ili kao pozitivnu imovinu (“odgođena imovina”) ili kao negativne obveze. Fed to objašnjava riječima:

“Zakon o federalnim rezervama nalaže da rezervne banke višak zarade doznače američkoj državnoj riznici nakon što osiguraju operativne troškove, isplate dividendi i bilo koji iznos potreban za održavanje viška. Tijekom razdoblja u kojem zarada nije dovoljna za osiguranje tih troškova, bilježi se odgođena imovina. Odgođena imovina iznos je neto zarade koju će rezervne banke morati ostvariti prije nego što se nastave njihove doznake američkoj državnoj riznici.”

Diskontirana fer vrijednost
Slijedeći tu logiku, zašto ne dopustiti privatnom društvu u vlasništvu dioničara da u svoju bilancu uključi gubitke koji bi kapital društva doveli ispod neke razine praga kao odgođenu imovinu (ili negativnu obvezu)?

Uostalom, tvrtka u privatnom vlasništvu dužna je doznačiti višak zarade svojim dioničarima nakon obračuna operativnih troškova, servisiranja duga i bilo kojeg iznosa potrebnog za održavanje viška. Odgođena imovina poduzeća bila bi iznos buduće neto zarade koju bi tvrtka trebala ostvariti prije nego što se isplata dividendi svojim dioničarima može nastaviti. To bi očito bila ekonomska i financijska besmislica.

ESB barem pravilno izvješćuje o dobiti/gubitku kada objavi promjene u svojem ukupnom neto kapitalu. Neto vlasnički kapital iznosio je 51,6 milijardi eura na kraju 2022. i 44,5 milijardi eura na kraju 2023. Većina vrijednosnih papira u posjedu ESB-a i Feda vrednuje se ne po tržišnim cijenama, već po amortiziranom (povijesnom) trošku.

Za ESB to uključuje sve financijske instrumente koji se drže za potrebe monetarne politike. Krajem 2023., vrijednosni papiri u posjedu ESB-a u okviru Programa za tržišta vrijednosnih papira, Programa kupnje vrijednosnih papira i Hitnog programa kupnje zbog pandemije vrijedili su 39,9 milijardi eura manje po tržišnoj vrijednosti nego po amortiziranom trošku, zbog čega je ESB imao pozitivan vlasnički kapital od 4,6 milijardi eura s imovinom po tržišnoj vrijednosti. Na kraju 2022. bilo bi 7,9 milijardi eura negativnog vlasničkog kapitala po tržišnoj vrijednosti.

Ova je diskontirana fer vrijednost iznenađujuće niska. Nisam uspio dobiti kumulativne nerealizirane gubitke za Eurosustav, ali kumulativni nerealizirani gubici Feda na njegovom udjelu na otvorenom tržištu sustava (SOMA) iznosili su 1,3 bilijuna dolara od 30. rujna 2023. Odgođena imovina na taj datum iznosila je 105,9 milijardi dolara. Fedov prijavljeni ukupni kapital rezervne banke od 42,7 milijardi dolara stoga se pretvara u iznos “fer vrijednosti bez odgođene imovine” od -1,365,1 milijardu dolara.

Što te središnje banke kažu o tome? Europska središnja banka “može učinkovito poslovati i ispuniti svoju primarnu obvezu održavanja stabilnosti cijena bez obzira na bilo kakve gubitke”. Fed ne samo da iznosi istu tvrdnju, već dodaje i da gubici ne mogu biti prijetnja njegovoj solventnosti: “Negativni neto prihod i odgovarajuće stvaranje odgođene imovine ne utječu na sposobnost Federalnih rezervi da vode monetarnu politiku ili ispunjavaju svoje financijske obveze.”

Moguće tiskanje novca
Istina, budući da ESB i Fed imaju zanemarive obveze nominirane u stranoj valuti, uvijek mogu tiskati domaću valutu kako bi ispunili svoje financijske obveze. Ali ako su gubici dovoljno veliki (1,3 bilijuna dolara realiziranih gubitaka bila bi ozbiljna stvar), seigniorage ili emisijska dobit potrebna za izbjegavanje insolventnosti mogla bi ugroziti stabilnost cijena.

Jednako tako, ako su gubici dovoljno veliki, središnja banka može ispuniti svoje financijske obveze i obvezu održavanja stabilnosti cijena samo primanjem neto financijskog prijenosa od stvarnog vlasnika. U slučaju FED-a, to bi bila američka državna riznica. U slučaju ESB-a, to bi bilo 20 središnjih banaka država članica eurozone i njihovih stvarnih vlasnika (tj. nacionalnih fiskalnih tijela).

Ali američka državna riznica nema sporazum o spašavanju ili dokapitalizaciji s FED-om (za razliku od engleske središnje banke, koja ima uzoran sporazum o dokapitalizaciji s riznicom Njegovog Veličanstva).

Slično tome, nacionalne središnje banke diljem eurozone možda neće moći dokapitalizirati ESB bez povećanja emisijske dobiti u opsegu koji ugrožava stabilnost cijena (potez koji bi moralo odobriti Upravno vijeće ESB-a). Nadalje, spremnost i sposobnost nacionalnih fiskalnih tijela eurozone da priskoče u pomoć svojim nacionalnim središnjim bankama i ESB-u u konačnici nisu poznati.

I ESB i Fed trebali bi odustati od besmislica o odgođenoj imovini, razraditi sporazume o dokapitalizaciji sa svojim stvarnim vlasnicima i pripremiti se za velike realizirane gubitke.