Američko tržište rada cvate. U proteklih šest mjeseci gospodarstvo je u prosjeku dodalo 465.000 neto radnih mjesta mjesečno, čime se vraćaju sva radna mjesta izgubljena tijekom pandemije, od srpnja, a stopa nezaposlenosti pala je za tri desetine postotnog boda. Sa 3,5%, niska je kao i na tržištu rada početkom 2020. godine kada je bilo puno radnih mjesta, a premalo radnika.

Nažalost, postotak radno aktivnog stanovništva druga je priča. Sa 62,1%, on je za 1,3 postotna boda niži od svoje razine u veljači 2020., mjesec dana prije nego što je pandemija počela harati američkim gospodarstvom. Iako se postotak radno aktivnog stanovništva oporavio gotovo dva postotna boda u odnosu na najnižu razinu u travnju 2020., tijekom ove godine stagnira.

Istina, za velik dio pada odgovorni su relativno stariji radnici. Prijevremeno umirovljenje i starenje stanovništva smanjili su postotak radno aktivnog stanovništva za osobe starije od 55 do 38,7 % – 1,6 postotnih bodova niže od razine iz veljače 2020. Što je još gore, ekonomisti u Goldman Sachsu procjenjuju da bi starenje stanovništva moglo nastaviti smanjivati postotak radno aktivnog stanovništva za 0,2 postotna boda godišnje.

Ali nepovoljna demografija ne objašnjava cijeli pad. Za ljude u ranim dvadesetima 3% manje je vjerojatno da će sada biti u radnoj snazi nego što su bili kada je počela pandemija. A za ljude u “najboljim radnim godinama” – u dobi od 25 do 54 godine, kada su općenito prestari da bi bili u školi, ali premladi da bi bili u mirovini – postotak je za 0,7 postotnih bodova niži nego što je bio u veljači 2020.

Nadalje, samo vraćanje postotku radno aktivnog stanovništva prije pandemije postavlja ljestvicu uspjeha prenisko. Prije pandemije prosječne plaće rasle su oko 3% godišnje, ali u posljednje vrijeme rastu znatno brže, po godišnjoj stopi od oko 5%. A u sektorima kao što su slobodno vrijeme i ugostiteljstvo, prijevoz i skladištenje te obrazovanje i zdravstvene usluge, temeljna stopa rasta plaća utrostručila se.

Višak uštede

Veće i brže rastuće plaće trebale bi učiniti zaposlenost privlačnijom, stoga je razumno očekivati da će postotak radno aktivnog stanovništva, posebno za radnike u najboljim godinama, biti veći nego prije pandemije. Dakle, zašto nisu? Pandemija bi i dalje mogla biti dio razloga. Prema mojim izračunima koji koriste podatke američkog Ureda za popis stanovništva, 7,3 milijuna ljudi kaže da ne rade jer se brinu o nekome sa simptomima bolesti Covid-19; zabrinutosti zbog dobivanja bolesti; ili su postali tehnološki višak, na prisilnom odmoru ili podložni privremenom zatvaranju radnog mjesta zbog pandemije bolesti Covid-19.

Štoviše, zbog različitih poticajnih zakona donesenih ranije tijekom pandemije, američka kućanstva još uvijek imaju više od 2 bilijuna dolara viška uštede u svojim bilancama, što bi neke ljude moglo držati po strani. A budući da neki centri za skrb o djeci još uvijek imaju prilično drakonska pravila koja zahtijevaju od djece karantenu nakon bilo kakvog izlaganja bolesti Covid-19, neki roditelji možda se neće moći vratiti na posao.

No, kako mjeseci i dalje protječu, ta objašnjenja postaju sve manje uvjerljiva, a postpandemijski pad postotka radno aktivnog stanovništva počinje više nalikovati dijelu dugoročnijeg trenda nezaposlenosti. U srpnju 1952. oko 97% muškaraca u SAD-u u dobi od 25 do 54 godine bilo je aktivno. Prošlog mjeseca taj udio pao je na oko 88 posto. Pad je s vremenom bio stabilan, a postotak radno aktivnog stanovništva donekle se oporavljao tijekom ekspanzija, ali rijetko se vraća na prethodni vrhunac.

Tijekom većeg dijela tog razdoblja, postotak radno aktivnih žena u najboljoj dobi sve je veći, a dosegao je vrhunac od 77,3% u 2000. To je u skladu s trendom ukupnog postotka radno aktivnog stanovništva, koja je dosegao vrhunac krajem 1990-ih i sada se nalazi više od dva postotna boda ispod svoje visoke razine.

Očekivao sam da će se i registrirana zaposlenost i radna aktivnost u primarnoj dobi u potpunosti oporaviti od pandemije. Ali ako se postotak radno aktivnog stanovništva ne oporavi u potpunosti, to će ukazivati na to da je konstelacija sila koja ga gura prema dolje u posljednjih nekoliko desetljeća još snažnija nego što sam ranije mislio.

Izvor dostojanstva i ispunjenja

Dugoročno povećanje nezaposlenosti jedan je od najvažnijih gospodarskih i socijalnih izazova s kojima se suočavaju Sjedinjene Američke Države. Nezaposlenost predstavlja ozbiljan potencijalni nepovoljni vjetar za gospodarski rast i poznato je da je povezana s višim stopama kriminala i drugih društvenih bolesti. Mnogima je plaćeno zaposlenje izvor dostojanstva i ispunjenja – način da se doprinese društvu i postigne uspjeh.

Sve niži postotak radno aktivnog stanovništva katastrofa je koja se sporo širi. Bez obzira na to hoće li se udio radno aktivnih odraslih osoba u potpunosti oporaviti od pandemije, preokretanje dugoročnijeg pada trebalo bi biti glavni prioritet za donositelje politika u obje političke stranke. Do sada to nije bilo tako. No, s novootkrivenom retoričkom predanošću republikanaca da budu “radnička stranka”, i s obzirom na to da je velik dio programa socijalne politike predsjednika Joea Bidena još uvijek na čekanju, barem je sve spremno za razmatranje ovog pitanja.

Hoće li donositelji politika biti dorasli izazovu? Ne bih se kladio na to. No, radi dugoročnih gospodarskih izgleda zemlje – i milijuna dodatnih Amerikanaca koji bi svojim talentima i naporima mogli doprinijeti kroz plaćeno zaposlenje – nadam se da ću se iznenaditi.

© Project Syndicate, 2022.