Nedavni događaji u Norveškoj mogli bi imati značajne posljedice na obveze povezane s klimom na UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama (COP26) u Glasgowu u studenome ove godine.

Odbor koji je imenovala vlada preporučio je u kolovozu da Norveška do 2050. usmjeri svoj državni investicijski fond (SWF) na pravi put prema nultoj neto stopi emisija stakleničkih plinova te da se aktivnosti fonda usuglase s obvezama Norveške u okviru međunarodnih sporazuma o klimi.

Ubrzo nakon toga, kandidat za premijera norveške laburističke stranke, Jonas Gahr Støre, potvrdio je da će, ako bude izabran, uvesti cilj nulte neto stope za fond. Sada kada je Støre izišao kao pobjednik na parlamentarnim izborima, njegov je izazov formirati koaliciju koja će mu omogućiti da ispuni svoje uvjerenje.

Norveški mirovinski fond Global, vrijedan 1,4 bilijuna dolara, najveći je državni investicijski fond na svijetu. Međutim, ta zemlja oklijeva upotrijebiti utjecaj svog fonda za vlastite međunarodne klimatske obveze. Nije jedina.

U skladu s postojećim međunarodnim sporazumima, obveze u području klime temelje se na emisijama koje dolaze iz fizičkih granica svake zemlje. Emisije koje proizlaze iz udjela inozemne imovine zemalja ne ubrajaju se u domaći inventar.

Stoga, iako su vlade nadzirale svoja gospodarstva zbog smanjenja emisija, sklone su ostaviti investicijske fondove svojih zemalja po strani.

Kao rezultat toga, samo je jedan državni investicijski fond, njemački KENFO, potpisao za Savez vlasnika imovine s nultom stopom emisija Ujedinjenih naroda, koji predstavlja oko 6,7 bilijuna dolara imovine pod upravljanjem i ubraja 46 mirovinskih fondova i osiguravajućih društava među svoje članove.

Postoje potencijalni partneri

S obzirom na to da veliki norveški investicijski fond posjeduje 1,4% svih svjetskih kompanija uvrštenih na popis, u prosjeku, očita promjena mišljenja zemlje važna je i simbolički i kao praktično pitanje.

Nova norveška vlada potkrijepljena je nedavnom preporukom Oliviera Blancharda, bivšeg glavnog ekonomista MMF-a, i drugih koji joj preporučuju da prijavi svoj državni investicijski fond za Savez vlasnika imovine s nultom stopom emisija Ujedinjenih naroda na UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama COP26.

Ali Norveška ne bi trebala stati na tome. Sve u svemu, državni investicijski fondovi predstavljaju oko 10 bilijuna dolara imovine pod upravljanjem, ili oko sedam puta više od norveškog investicijskog fonda. Kao zemlja s najvećim investicijskim fondom na svijetu, Norveška bi trebala predvoditi diplomatske napore za globalno kretanje državnih sredstava prema obvezama bez nulte neto stope emisija na konferenciji COP26. Norveška ima ponosnu povijest aktivističke međunarodne diplomacije.

Njena vrlo sposobna služba vanjskih poslova odigrala je središnju ulogu u posredovanju u okončanju oružanih sukoba diljem svijeta. Štoviše, njen upravitelj državnim investicijskim fondovima, Norges Bank Investment Management, sofisticiran je i globalno cijenjen ulagač.

Te osobine zajedno stavljaju Norvešku u snažnu poziciju da mobilizira druge unutar koalicije državnih investicijskih fondova prema ciljevima nulte neto stope emisija.

Srećom, neki državni investicijski fondovi već pokazuju sve veće klimatske ambicije. Norveška se može usredotočiti na zemlje poput Francuske, Irske, Novog Zelanda, Singapura i Ujedinjenih Arapskih Emirata kao potencijalne partnere. Investicijski fondovi tih zemalja imaju sofisticirane investicijske timove koji bi bili savršeno sposobni za provedbu ciljeva nulte neto stope.

I nadamo se da će se, kada to učine, državni investicijski fondovi u ranijoj fazi svojih klimatskih obveza ili oni s ograničenijim resursima, pridružiti novom globalnom konsenzusu.

Preuzimanje odgovornosti

Kako podsjeća najnoviji izvještaj Međuvladinog panela o klimatskim promjenama, prostor za sprečavanje katastrofalnih klimatskih promjena brzo se zatvara. Pa ipak, mnoge zemlje i dalje nisu u mogućnosti ili ne žele obaviti potrebna smanjenja emisija unutar vlastitih granica.

U ovim teškim uvjetima, vlade s velikim udjelima u stranoj imovini trebale bi tražiti načine za ublažavanje klimatskih promjena ne samo unutar svojih granica, već i nad svom imovinom koju posjeduju i na koju mogu utjecati. Za Norvešku i nekoliko zaljevskih zemalja čija imovina državnih investicijskih fondova iznosi višekratnike BDP-a domaćeg gospodarstva, najveći potencijalni klimatski dobici mogu se naći u portfeljima državnih investicijskih fondova.

Zemlje s investicijskim fondovima trebale bi prepoznati da preuzimanje odgovornosti za klimatske rizike i mogućnosti ulaganja povezanih s klimom više nije dovoljno. Zapravo, zemlje koje rade samo to sa svojim investicijskim fondovima u osnovi iskorištavaju klimatsku krizu i pritom ne čine ništa kako bi je spriječile.

Norveška, zvijezda međunarodnih mirovnih pregovora, trebala bi iskoristiti priliku za vođenje globalnog pokreta državnih investicijskih fondova. Time bi se pokazala kao prvak međunarodne klimatske diplomacije i vodstva. Za zemlju koja je svoje bogatstvo izgradila ispumpavanjem ugljikovodika iz morskog dna i njihovim izvozom zajedno s njihovim inherentnim emisijama stakleničkih plinova, to je ispravna stvar.

© Project Syndicate 2021.

Stajališta iznesena u ovom članku ne predstavljaju nužno stajališta OECD-a.

Koautor članka je Håvard Halland, viši ekonomist u Razvojnom centru OECD-a

Na tekstu je surađivao Knut Anton Mork, profesor emeritus ekonomije na Norveškom sveučilištu znanosti i tehnologije.