Oporezivanje ekstraprofita (dodatni porez na dobit) otprije dvije godine postalo je stvarnost i u Hrvatskoj. Riječ je o poreznom izričaju koji se u Europskoj uniji povezivao s energetskom krizom, a ondje su stoga kao njegovi adresati isprva zamišljene energetske kompanije. U Hrvatskoj on je uveden na drukčiji način zadržavši, doduše, obilježja kriznog poreza, međutim, njegovi su adresati drukčije postavljeni negoli je bilo zamišljeno u EU-u.

Neke zemlje, poput Španjolske i Češke, uz energetske tvrtke u porezne škare ubacile su banke. Mađarska i Hrvatska jedine su išle na širi opseg oporezivanja. Mađarska je tako dodatno oporezivanje proširila na niz djelatnosti poput financija, telekomunikacija, zrakoplovnog prijevoza, maloprodaje i distribucije farmaceutskih proizvoda.

Hrvatska je, pak, uvela dodatni porez svim velikim poduzetnicima, neovisno o djelatnosti kojom se bave. Dok su neke zemlje, osobito one sa značajnijim proračunskim deficitima, nastavile primjenjivati takve dodatne poreze i nakon završetka kriznih okolnosti, Hrvatska je ostala na jednokratnom pristupu. Primjerice, Španjolska je produžila oporezivanje banaka i energetskih kompanija uz obrazloženje potrebe dodatnih proračunskih prihoda, dok su Mađarska i Češka također zadržale određene elemente oporezivanja kao dugoročne mjere za stabilizaciju državnih financija. Hrvatska se, nasuprot tome, odlučila za privremenost, zadržavajući taj porez kao iznimnu reakciju na specifične okolnosti krize. Odluka da se izbjegne dodatno oporezivanje, i to u izbornoj godini, pokazala se jednom od ključnih za očuvanje povoljnog investicijskog okruženja i ubrzanje oporavka.

Ne stope usporedbe s Italijom

Danas je ekonomska situacija u Hrvatskoj znatno stabilnija. Početkom studenoga Moody’s je podigao kreditni rejting Hrvatske za dva stupnja na A3, što odražava pozitivne gospodarske pokazatelje i stabilnost fiskalne politike. Ne tako davno, u srpnju 2022. godine rejting Hrvatske bio je na razini špekulativnog/neinvesticijskog rejtinga (razina Ba1), što znači da je u dvije i pol godine zabilježen skok za četiri razine.

Kad je prije dvije godine Vlada neugodno iznenadila poduzetnike zakonom o oporezivanju izvanredne dobiti, vjerovali smo da su takve ideje posljedica geopolitičke krize i da će politička elita s vremenom od njih ipak odustati. Međutim, posljednjih tjedana ponovno se čuju takvi glasovi, ponajviše iz oporbenih redova. Siniša Hajdaš Dončić nije samo predsjednik SDP-a, on je i ekonomist, dapače doktor ekonomskih znanosti. Zato je poslovnu zajednicu neugodno iznenadila njegova izjava o želji za oporezivanjem ekstraprofita u pojedinim sektorima.

Predsjednika SDP-a valja podsjetiti da Hrvatska, za razliku od drugih zemalja koje su uvodile slične dodatne poreze, ima stabilan proračun i nema fiskalne probleme te prekomjerni proračunski manjak. Često se spominju usporedbe s Italijom koja je najavila određeno uvođenje dodatnih poreznih nameta poslovnim bankama. Međutim, talijanski javni dug iznosi čak 137 posto, dok je u Hrvatskoj znatno podnošljivijih 60 posto. Pritom je Italija 2023. godine zabilježila deficit proračuna opće države od 7,4 posto BDP-a, a Hrvatska samo 0,7 posto. Utoliko takve usporedbe nemaju ekonomskog smisla i moguće uvođenje dodatnih poreza na izvanrednu dobit moglo bi u financijskom svijetu biti percipirano kao pokazatelj problema u državnoj blagajni. Dodatno, uvođenje dodatnog poreza na izvanrednu dobit moglo bi signalizirati povećanje fiskalnog pritiska na kompanije, što investitori često smatraju rizikom. Porez na izvanrednu dobit mogao bi biti percipiran kao destimulativan za poduzeća, posebno ona s potencijalom za velike investicije. Tvrtke bi mogle smanjiti ulaganja u nove projekte ili preseliti poslovne operacije u druge zemlje s povoljnijom poreznom politikom. U situaciji kada Hrvatska ima jednu od najsnažnijih stopa gospodarskog rasta u Europskoj uniji, takav potez mogao bi se nazvati autogolom, posebno jer zemlja još uvijek lovi europske prosjeke u standardima poslovnog okruženja i privlačnosti za strane investitore.

Pad povjerenja ulagača

Iako je Moody’s podigao kreditni rejting Hrvatske, nagli porezni zahvati mogu promijeniti percepciju fiskalne odgovornosti države. Analitičari rejting agencija mogli bi smatrati porez na izvanrednu dobit kratkoročnim mjerama koje impliciraju potencijalne izazove u održavanju održive gospodarske politike. Zemlje koje su uvele slične poreze ili ih najavljuju, često su naišle na kritike zbog smanjenja gospodarske dinamike i povjerenja investitora. Primjeri iz drugih država mogu poslužiti kao pokazatelji mogućih posljedica za Hrvatsku.

U širem gospodarskom kontekstu, različiti sektori bilježe raznolike razine profitabilnosti. Dok se pažnja često usmjerava na rekordne profite u pojedinim industrijama, poput financijskog sektora, poduzeća u djelatnostima informacija i komunikacija, trgovine ili poslovnih usluga često premašuju ta ostvarenja, redovito bilježeći dvoznamenkaste stope profitabilnosti. Primjerice, omjer dobiti prema uloženom kapitalu u tim sektorima često je značajno veći u usporedbi s drugim dijelovima gospodarstva.

Rast dobiti u gospodarstvu treba promatrati kao prirodnu i poželjnu pojavu, posebno kada je u korelaciji s rastom BDP-a. Rast profitabilnosti poduzeća signalizira zdravu gospodarsku aktivnost, jer omogućuje ulaganja u nove projekte, tehnologije i radna mjesta. Uz to, veća dobit doprinosi punjenju proračuna kroz porezne prihode, čime se osiguravaju sredstva za javne usluge i infrastrukturne projekte. Umjesto kažnjavanja uspješnih poduzeća u razdobljima stabilnosti, potrebno je stvoriti uvjete koji potiču širenje poslovanja i ulaganja.

I na kraju, ali ne i najmanje važno. Rješavanje strukturnih fiskalnih problema iz dodatnog oporezivanja dobiti gospodarskih subjekata nije poželjno jer može dovesti do eskalacije fiskalnog deficita i/ili rasta kamatnih stopa za klijente već u srednjem roku. Ako bi se dodatni (i trajni) rashodi proračuna, na primjer za mirovine, vezali uz dodatan porez na dobit banaka čiji je karakter prolazan, brzo bi presahnuli izvori financiranja. To bi moglo dovesti do trajnog povećanja deficita proračuna odnosno, ako tržište dozvoli, do prebacivanja troška na rast kamata na kredite klijentima. Sve bi, dakle, opet, platili građani.