Za nekoliko dana Amerikanci biraju predsjednika. Ispitivanja javnog mnijenja upućuju na to da birači favoriziraju bivšeg zamjenika predsjednika Joea Bidena kad se radi o socijalnoj politici, vanjskoj politici, okolišu i upravljanju pandemijom, a da ne spominjemo njegov osobni karakter. No donedavno, neke ankete upućivale su na to da što se tiče gospodarstva, birači favoriziraju predsjednika Donalda Trumpa.

Opći dojam koji prevladava već dugo jest da američko gospodarstvo bolje napreduje kad su na vlasti republikanci nego demokrati. No činjenice to ne potkrepljuju.

U 16 punih predsjedničkih mandata od Drugog svjetskog rata, od Harryja Trumana do Baracka Obame, godišnji rast BDP-a u prosjeku je iznosio 4,3% tijekom mandata predsjednika iz redova demokrata, za razliku od prosjeka od 2,5% za vrijeme vladavine republikanaca.

Za vrijeme Trumpovog predsjedničkog mandata rezultat zabilježen pod republikancima dodatno se snizio. Naime, prosječan godišnji rast za vrijeme tog mandata do danas zapravo je negativan.

Veliku ulogu također igra sreća. Mogli bismo, primjerice, odlučiti izuzeti 2020. iz Trumpovih rezultata, na temelju činjenice da je koronavirus bio samo loša sreća. No čak su i rast BDP-a, zapošljavanja i tržišta dionica prije pandemije za vrijeme Trumpovog mandata samo trendovi koji su nastavljeni i koje je naslijedio od Obame.

Velika ulaganja u infrastrukturu

Povrh toga, ne možemo Trumpa osloboditi odgovornosti za loše upravljanje pandemijom.

U svakom slučaju, razlika u prosječnim ekonomskim rezultatima između administracija demokrata i republikanaca statistički je značajna, ne može se pripisati čistom slučaju.

Jednostavan izračun može istaknuti ono bitno. Posljednjih pet recesija, uključujući i ovu tekuću, počelo je dok je u Bijeloj kući bio republikanac. Idealno bi bilo da možemo pouzdano prepoznati i kvantificirati politike koje su demokratski predsjednici usvojili i koje bi mogle izravno objasniti razlike.

No to je težak izazov. Razmotrimo umjesto toga politike koje se može očekivati da će ih Bidenova administracija primijeniti.

Trump pokušava uvjeriti birače da će Biden uvesti radikalne ljevičarske politike ako bude izabran. Neki drugi kandidati za nominaciju iz redova demokrata doista jesu podupirali politike koje su, ako se tumače doslovno, prilično lijevo orijentirane, više od većine američkog elektorata i čak više ulijevo od medijana birača demokrata.

One su uključivale prijedlog senatora Bernieja Sandersa Medicare za sve, koji bi bio ukinuo privatno zdravstveno osiguranje. Iako je Biden eksplicitno odbacio te politike, njegov ekonomski plan uvelike se razlikuje od Trumpovog pristupa.

Nedavno održana Republikanska nacionalna konvencija nije proizvela platformu, stoga moramo sagledati predsjednikove postupke iz prvog mandata kako bismo procijenili što bi mogao činiti ako bude ponovno izabran.

Tri stvari se ističu: njegovi pokušaji ukidanja Zakona o dostupnom zdravstvenom osiguranju iz 2010. (Obamacare), smanjenje poreza iz prosinca 2017. koje je najviše doprinijelo korporativnoj dobiti i trgovinski rat nakon kojega je skoro svima gore nego prije.

Za razliku od toga, Bidenovi politički prijedlozi bave se ciljevima koji su zajednički većini Amerikanaca. Prije svega, Biden bi proveo savezni plan za borbu protiv koronavirusa, a informirali bi ga znanstvenici i zdravstveni stručnjaci.

To uključuje omogućavanje široko dostupnog besplatnog testiranja, uklanjanje prepreka u vidu troškova za prevenciju i liječenje bolesti Covid-19, razvoj sigurnog, učinkovitog i pouzdanog cjepiva i jačanje američkog kapaciteta javnog zdravstva u cilju upravljanja budućim krizama.

Biden bi obnovio velike programe potrošnje čiji je istek Kongres dopustio, poput plaćenog dopusta u hitnim situacijama za one koji moraju ostati kod kuće iz zdravstvenih razloga. Nastavio bi sa snažnim makroekonomskim stimulansom dok se dohodak i zapošljavanje ne vrate na razinu na kojoj su bili prije pandemije.

Velika ulaganja u infrastrukturu, istraživanje i razvoj i obrazovanje koja potiču rast produktivnosti s vremenom također imaju središnje mjesto u Bidenovom programu. Nadalje, nadogradio bi se na postignuća Obamacarea i znatno smanjio broj Amerikanaca koji nemaju zdravstveno osiguranje.

Financiranje socijalnog osiguranja

Biden predlaže financiranje takve potrošnje progresivnim oporezivanjem, uključujući ukidanje smanjenja poreza na korporativnu dobit iz 2017. i povećanje gornje granice plaća koje su podložne doprinosima i porezima što pomaže financiranju socijalnog osiguranja.

Obećao je da neće povećati poreze na dohodak niži od 400.000 dolara. Analitičari Moody’sa procjenjuju da bi dobici od Bidenove predložene nove potrošnje nadmašili prigušujući učinak njegovih povećanja poreza; do 2024., realni BDP povećao bi se za 4,5% u usporedbi s postojećim politikama.

Biden bi agresivno ostvarivao okolišne ciljeve. On ne misli da bi trebalo zabraniti hidrauličko frakturiranje u onim dijelovima zemlje u kojima su potrebna radna mjesta koja ono donosi, a negativni utjecaj na okoliš strogo bi ograničio propisima.

Naposljetku, Bidenova administracija težila bi ponovnom uspostavljanju prethodne međunarodne uloge koju je imala Amerika na način da SAD ostane u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, ponovno bi se pridružio zemljama potpisnicama Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama te bi se pridržavao ostalih međunarodnih ugovora.

Poslijeratni demokratski predsjednici bili su znatno bolji za američko gospodarstvo od republikanaca. Ima puno razloga da vjerujemo da će se taj trend nastaviti ako Biden pobijedi 3. studenoga.

Bilo je malo izbora s tako vidljivom razlikom u vjerojatnoj kvaliteti ekonomske politike dvojice kandidata. U ovom slučaju, Bidenove su bolje.

© Project Syndicate 2020.