Demistificiranje carina – što one zaista mogu, a što ne mogu

Autor: Dani Rodrik , 23. siječanj 2025. u 22:00
Foto: Shutterstock

Za Trumpa carine su precizni alat poput švicarskog vojnog noža, a za ekonomiste pucanj u vlastitu nogu.

Svjetsko gospodarstvo s užasavanjem iščekuje dolazak trgovinskih carina Donalda Trumpa. Trump očito voli carine na uvoz i obećao je da će ih podići za robu iz Kine, Europe, Meksika, pa čak i Kanade. Koliku će štetu to izazvati ne ovisi samo o opsegu i veličini carina, već i o svrsi za koju su namijenjene.

Ekonomisti ne vole carine iz raznih razloga. Kao i sve prepreke tržišnoj razmjeni, one stvaraju neučinkovitost: sprečavaju vas da mi prodate nešto što mi je vrednije nego vama pa stoga u načelu oboje ostajemo u lošijem položaju. Ekonomska teorija priznaje da se ta neučinkovitost može nadoknaditi dobicima drugdje. Primjerice, carine mogu imati i dobar učinak u prisutnosti industrija u povoju, prelijevanja znanja, monopolske moći ili zabrinutosti za nacionalnu sigurnost.

Čak i tada, ekonomisti tvrde, carine su vrlo neprecizan instrument. Uostalom, carina na uvoz specifična je kombinacija dviju različitih politika: poreza na potrošnju uvezene robe i subvencije za proizvodnju za opskrbu njome u zemlji, po jednakim stopama.

Bilo koji gospodarski ili negospodarski cilj može se učinkovitije ostvariti uvođenjem tih politika zasebno i po prilagođenim stopama, usmjeravajući ih izravnije na željene rezultate. Ekonomisti smatraju da su carine pištolj uperen u vlastitu nogu.

Trumpovo stajalište potpuno je suprotno tome. U njegovoj mašti, carine su poput švicarskog vojnog noža – alat koji istovremeno može riješiti američki trgovinski deficit, povećati američku konkurentnost, potaknuti domaća ulaganja i inovacije, poduprijeti srednju klasu i otvoriti radna mjesta u zemlji.

Mogu biti štetne

Kada su neselektivne i nisu podržane svrhovitim politikama, carine čine znatnu štetu – više u vlastitoj zemlji nego trgovinskim partnerima.

Nerealno stajalište
To je stajalište gotovo sigurno nerealno. Carine će imati vrlo neujednačene učinke na američku proizvodnju, koristit će nekima, a štetiti onima koji ovise o uvozu ulaznih elemenata u proizvodnji ili o stranim tržištima. Čak i ako povećavaju dobit, nema jamstva da će to dovesti do većih ulaganja u nove tehnologije ili otvaranja radnih mjesta.

Korporacije koje se obogate mogu odlučiti raspodijeliti prihode svojim menadžerima i dioničarima umjesto povećanja proizvodnih kapaciteta. Ako Trump inzistira na svom stavu, dobra vijest, barem za ostatak svijeta, jest da će ekonomske troškove uglavnom snositi Amerikanci.

To je još jedna ključna spoznaja iz ekonomije: baš kao što se koristi od otvaranja međunarodnoj trgovini uglavnom izvlače u vlastitoj zemlji, isto je i s troškovima uzrokovanim protekcionizmom. Stoga bi bila tragična pogreška da druge zemlje pretjerano reagiraju i uzvraćaju vlastitim carinama.

Nema razloga da ponavljaju Trumpovu pogrešku i povećavaju rizik od eskalacije trgovinskog rata. Trump bi, naravno, mogao usvojiti ograničeniji pristup. On često iznosi ograničenije argumente u korist carina, kao oružja za izvlačenje ustupaka od trgovinskih partnera. Važno je napomenuti da ovo implicitno odbacivanje sveopćih carina također odražava stajalište njegovog kandidata za ministra financija, Scotta Bessenta.

Primjerice, prije izbora, Trump je zaprijetio Meksiku i Kanadi carinama od 25 posto ako ne uspiju “osigurati svoje granice”. U načelu, takve se prijetnje ne moraju provesti u djelo ako se druge zemlje pridržavaju Trumpovih zahtjeva. No, nejasno je hoće li korištenje takvim prijetnjama za promjenu ponašanja drugih biti učinkovito.

One vjerojatno neće utjecati na Kinu, Indiju i druge velike zemlje, zbog rizika da ne ispadnu slabe. U svakom slučaju, carine su slaba prijetnja bez obzira na to smatra li ih se neispravnim pištoljem ili švicarskim vojnim nožem. Prema uvriježenom stavu, budući da su carine štetne za domaće gospodarstvo, nedostaje im kredibilitet kao kazni za druge. Prema alternativnom Trumpovom gledištu, carine su same po sebi poželjne, što znači da će se vjerojatno koristiti njima bez obzira na to što trgovinski partneri radili.

Povijesni primjeri
Postoji četvrto, realističnije poimanje carina koje je bilo učinkovito u nekim ključnim slučajevima. Zagovornici ovog stajališta smatraju carine štitom iza kojeg druge, uglavnom domaće politike mogu učinkovitije djelovati. Tradicionalno, trgovinski zakoni dopuštaju zemljama da se koriste carinama za zaštitu ugroženijih sektora ili regija pod određenim uvjetima, učinkovito nadopunjujući domaću socijalnu politiku.

Još značajniji primjer je zaštita industrije u povojima, koja najbolje funkcionira kada postoji zajedno s drugim instrumentima za poticanje domaćih tvrtki na inovacije i nadogradnju. Neki značajni slučajevi uključuju SAD krajem devetnaestog stoljeća, Južnu Koreju nakon 1960-ih i Tajvan te Kinu nakon 1990-ih. U svakom od ovih slučajeva, industrijske politike išle su puno dalje od trgovinske zaštite i malo je vjerojatno da bi carinske prepreke same po sebi proizvele dobit koju je doživjelo svako od ovih gospodarstava.

Slično tome, zelene politike često iziskuju neke trgovinske prepreke kako bi bile ekonomski i politički održive, kao u slučaju carina Europske unije na ugljik i zahtjeva za lokalnim sadržajem američkog Zakona o smanjenju inflacije. U svim tim slučajevima carine igraju potpornu ulogu drugim politikama koje služe široj svrsi i mogu biti mala žrtva za veću korist.

Nažalost, Trump nije ponudio program obnove zemlje i gospodarske obnove ni u jednom od ovih područja, a njegove carine će vjerojatno stajati – i propasti – same od sebe. Kada su carine umjerene i koriste se kao dopuna domaćem investicijskom programu, ne moraju uzrokovati veliku štetu. Mogu čak biti i korisne. Kada su neselektivne i nisu podržane svrhovitim politikama u zemlji, čine znatnu štetu – i to više u vlastitoj zemlji nego trgovinskim partnerima.

© Project Syndicate 2025.

Komentirajte prvi

Još vijesti

New Report

Close