U posljednja dva tjedna dogodili su se zanimljivi i ohrabrujuće procesi u području energetskog i prometnog sektora. Prvo je u Rijeku uplovio LNG brod signalizirajući da se ostvaruje LNG projekt na Krku, zatim je 14. listopada objavljeno izvješće Europske komisije Stanje Energetske unije EU. Izvješće Energetske unije prožeto je novostima uslijed donošenja Zelenog plana, a glavna “mantra” je dekarbonizacija.

Izvješće se osvrće na doprinos Energetske unije dugoročnim klimatskim ciljevima EU. Ono je popraćeno širokim rasponom dodataka, uključujući pojedinačne procjene nacionalnih klimatskih i energetskih planova (NECP), analizirajući doprinos koji je svaka država trebala osmisliti za rješavanje problematike klimatskih promjena.

Također, prošlog tjedna bilo je nekoliko tema u području sektora alternativnih goriva i aktivnosti na projektu Energetska tranzicija u srcu lokalnog razvoja u Hrvatskoj i EU, a počinje i 35. Međunarodni susret stručnjaka za plin Opatija 2020. Na skupu su glavne teme dekarbonizacija energetskog i plinskog sektora, pametne tehnologije i problematika dekarbonizacije cestovnog i pomorskog prometa.

Na skupu su glavni protagonisti Ina, Gradska plinara Zagreb, Plinacro, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja te Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. Osnovno pitanje skupa je kako razviti plinski sektor u novijim okolnostima energetske tranzicije i dekarbonizacije cjelokupnog energetskog sektora i industrije u cjelini.

RH ocijenjena zadovoljavajuće

Na sve to veže se pitanje: Koje promjene očekuju sektor plina u u trećem desetljeću 21. stoljeća? Naravno, zbog pojave dekarbonizacije energije (nulti scenario emisija ugljikovog dioksida). Također, može li električna energija dobivena iz sunca, vjetra, biomase, bioplina i ostalih obnovljivih izvora zamijeniti naftu i ugljen, a u prometu benzin i dizel?

To su suštinska pitanja na koje bi stručnjaci uskoro trebali dati odgovore na razini cijele EU, a pretočiti i implementirati u mjerama koje bi se trebale donijeti na razini svake zemlje. Hrvatska se, na primjer, muči sa sektorima energetske učinkovitosti i prometa.

Posljednji NECP je dao nove mjere, i vidjet ćemo kako će se to dalje odvijati jer uslijed donošenja Zelenog plana svi ciljevi će biti ambiciozniji, a mjere će morati biti konkretnije i provodljivije.

Moj stav je da plin i nafta nisu “spojene posude” i da prirodni plin treba odvojiti od nafte i naftnih derivata (posebice u sektoru prometa) i preusmjeriti ga konačno prema obnovljivim izvorima i električnoj energiji. Prirodni plin se ne natječe s obnovljivim izvorima već ima funkciju istiskivanja ugljena iz energetskog sektora, a dizela iz sektora prometa jer emitira puno manje emisije ugljikovog dioksida.

Energetska tranzicija, odnosno globalna energetska transformacija, predstavlja proces dekarbonizacije globalnog gospodarstva.

Hrvatske tvrtke tu se trebaju pronaći i uočiti prilike da se počnu ravnomjerno razvijati pomoću procesa Zelene tranzicije. Mnogi su i počeli mijenjat način svog razmišljanja i djelovanja zapošljavanjem ljudi i osnivanjem novih odjela, sukladno načelima energetske tranzicije i dekarbonizacije u energetici.

U izvješću Europske komisije ističe se kako plan oporavka NextGenerationEU može podržati zemlje Unije kroz brojne programe financiranja. To je važno za industriju i srednje poduzetništvo jer im daje indicije kuda će se kretati energetski sektor do 2030.

To je prvo takvo izvješće od donošenja Europskog zelenog plana, a popraćeno je i ocjenom pojedinačnih nacionalnih energetskih i klimatskih planova. Hrvatska je ocijenjena zadovoljavajuće. Dobro smo ocijenjeni u sektoru obnovljivih izvora energije, u tom segmentu imamo ambiciozne ciljeve i konkretne mjere. Uočeni su problemi u sektorima toplinske energije, energetske učinkovitosti i prometa

. Međutim, dobri smo još i u dijelu unutarnjeg tržišta. Hrvatska ima dobru energetsku infrastrukturu.

Zeleni plan je vrlo ambiciozan

Mi smo, prema Izvješću, među malobrojnim zemljama EU koje ne diraju previše u sektor ugljena, zajedno s Poljskom, Rumunjskom i ostalima. To je zanimljivo jer mi imamo samo jednu termoelektranu na ugljen (Plomin 2) tako da je to problematično, pogrešno shvaćeno od Komisije i loše komunicirano.

Ono što me posebno zaintrigiralo je dio Izvješća Napredak u pogledu energetskih subvencija, posebno za fosilna goriva i Izvješće o cijenama i troškovima energije. Tu je Hrvatska, bez gore navedenog segmenta, također nešto napredovala.

Sve u svemu, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja kao i resorna Uprava za energetiku položili su ispit (NECP je sasvim dobro napravljen i u skladu je i s ciljevima i preporukama Komisije). Međutim, sve će se to ubrzo mijenjati jer Zeleni plan je ambiciozan dokument i Hrvatskoj će doista biti veliki izazov kako ga popratiti financijski i tehnološki, kao i po pitanju inovacija.

Proces dekarbonizacije i Zelena transformacija Europe, nakon dugog niza godina, počinju se konkretno ostvarivati na temelju Europskog zelenog plana i nacionalnih energetskih i klimatskih planova pojedinih zemalja EU. Izvješće Energetske unije kreće se prema jačoj ulozi obnovljivih izvora i smanjenju emisija ugljikovog dioksida.

Da zaključim, plin treba dekarbonizirati inače ćemo suštinski biti pregaženi i već sada ćemo ga morati polako početi izbacivati iz uporabe.

Plin bez cjelokupne dekarbonizacije neće opstati. Dolazak LNG projekta dat će vjetar u jedra plinskom sektoru, ali niti to nije dugog vijeka. Dekarbonizacija je magična riječ za energetski i plinski sektor. Plin je samo međukorak.

* Ovo su isključivo razmišljanja i stavovi autora