U posljednja tri tjedna dogodili su se zanimljivi i ohrabrujući procesi u području energetskog, klimatskog i prometnog sektora na razini EU i Hrvatske.

Prvo je Hrvatski sabor 2. lipnja usvojio Strategiju niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu. Temeljni ciljevi strategije uključuju postizanje održivog razvoja temeljenog na ekonomiji s niskom razinom ugljika (niskougljično gospodarstvo) i učinkovitom korištenju resursa.

Put kojim nas vodi niskougljična strategija dovest će do postizanja gospodarskog rasta uz manju potrošnju energije i s većim korištenjem obnovljivih izvora, objavilo je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja.

Mjere iz Strategije provodit će svi sektori gospodarstva, počevši od energetike, prometa, industrije, zgradarstva, gospodarenja otpadom, poljoprivrede, turizma i usluga.

Prelazak na niskougljično gospodarstvo prilika je za otvaranje novih radnih mjesta, povećanje sigurnosti opskrbe energijom i smanjenje ovisnosti o uvozu. Ujedno doprinosi poboljšanju kvalitete života zbog smanjenja onečišćenja zraka.

Hrvatska mora ulagati u tranziciju prema niskougljičnom razvoju i biti dio gospodarskog rasta Europske unije kroz ulaganje u inovacije, te razvoj i implementaciju novih tehnologija.

Za postizanje ciljeva ambicioznijeg scenarija iz niskougljične strategije, kojim se do 2050. godine postiže smanjenje emisija od 80 posto u odnosu na 1990., postoje veliki izazovi, no analize pokazuju da će ulaganja i provedba strategijom utvrđenih mjera donijeti porast svih najvažnijih makroekonomskih pokazatelja u Hrvatskoj.

Transformacija prljave industrije

Zatim su članice EU odobrile uredbu kojom se uspostavlja Fond za pravednu tranziciju, veličine 17,5 milijardi eura, namijenjenih za ublažavanje socijalnih i ekonomskih posljedica za prelazak s fosilnih goriva na niskougljično gospodarstvo.

Fond za pravednu tranziciju jedan je od ključnih sastavnica za postizanje cilja EU: smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 55 posto do 2030. u odnosu na 1990. godinu. Budući da države EU imaju različite početne pozicije u pogledu zelene tranzicije oporavka, Fond za pravednu tranziciju trebao bi spriječiti povećanje razlika u razvijenosti među zemljama Unije.

Sredstva su u prvom redu namijenjena financiranju postupnog napuštanja proizvodnje i iskorištavanja ugljena, lignita, treseta, nafte iz škriljaca, ili za transformaciju prljave industrije te za investicije u zelene projekte.

Najveću alokaciju iz toga fonda ima Poljska, 3,5 milijarde eura. Slijedi Njemačka sa 2,25 milijardi eura i Rumunjska sa 1,95 milijardi eura. Hrvatska može računati na 169 milijuna eura.

Sredstva će uglavnom biti namijenjena za pomoć osobama koje će ostati bez posla zbog gašenja proizvodnje povezane s fosilnim gorivima. Pomoć će biti usmjerena za njihovo osposobljavanje za nove poslove, mjere za socijalno uključivanje, istraživanje i razvoj, prijenos naprednih tehnologija, pristupačnu zelenu energiju i skladištenje energije, dekarbonizaciju lokalnog prijevoza, digitalizaciju i poboljšanje kružnog gospodarstva, uključujući prevenciju nastajanja otpada. Drugim riječima, za reindustrijalizaciju i stvaranju novih zelenih radnih mjesta.

Održan je također i 36. susret stručnjaka za plin u Opatiji, najveći međunarodni energetski skup u Hrvatskoj. Glavne teme bile su dekarbonizacija energetskog i plinskog sektora, vodik kao gorivo u idućih deset godina, pametne tehnologije i problematika dekarbonizacije cestovnog i pomorskog prometa.

Osnovno pitanje skupa bilo je kako razviti plinski sektor u novijim okolnostima energetske tranzicije. Prirodni plin treba dekarbonizirati, u suprotnom će njegova potrošnja padati, iako smo svjesni da je on važan energent u ovom desetljeću kao prijelaz na niskougljično gospodarstvo. Promjene u tranziciji moraju biti realne i umjerene, a cilj je izbaciti ugljen u industriji i dizel u prometu.

Na sve to veže se pitanje koje promjene očekuju sektor plina u trećem desetljeću 21. stoljeća? Naravno, zbog pojave dekarbonizacije energije.

Također, može li električna energija dobivena iz sunca, vjetra, biomase, bioplina i ostalih obnovljivih izvora zamijeniti naftu i ugljen, a u prometu benzin i dizel? Može li se to samo s električnom energijom i hoće li biti zastupljeni i drugi energenti kao što su vodik?

Prilika za hrvatske tvrtke

To su suštinska pitanja na koje bi stručnjaci uskoro trebali dati odgovore na razini cijele EU, a pretočiti i implementirati u mjerama koje bi se trebale donijeti na razini svake zemlje.

Moj stav je da plin i nafta nisu spojene posude i da prirodni plin treba odvojiti od nafte i naftnih derivata (posebice u sektoru prometa) i preusmjeriti ga konačno prema obnovljivim izvorima i električnoj energiji. Prirodni plin se ne natječe s obnovljivim izvorima već ima funkciju istiskivanja ugljena iz energetskog sektora, a dizela iz sektora prometa jer emitira puno manje ugljikovog dioksida.

Osnovni problem plinskog sustava je može li se što hitnije dekarbonizirati pomoću vodika, zbog cijena vodika, i cijene prenamjene plinske infrastrukture za uporabu vodika u njoj.

Hrvatske tvrtke tu se trebaju pronaći i uočiti prilike da se počnu ravnomjerno razvijati pomoću procesa Zelene tranzicije. Mnogi su i počeli mijenjat način svog razmišljanja i djelovanja zapošljavanjem ljudi i osnivanjem novih odjela, sukladno načelima energetske tranzicije i dekarbonizacije u energetici.

Tako SPO Lučko ima tendenciju rada u vodikovoj industriji kao i grupacija Đuro Đaković. S druge strane, imamo i Turbomehaniku koja izražava interes za spajanjem različitih industrijskih djelatnosti u području vodika i razvoj pumpne postaje za vodik.

Hrvatska ima potencijala i bit će joj na raspolaganju određena financijska sredstva, treba joj samo malo više vjere i samopouzdanja.