Da ne bude zabune: više ne živimo u stabilnom međunarodnom poretku utemeljenom na pravilima. Dani unipolarnosti i globalnog liberalizma gotovi su i sada se suočavamo s nizom šokova kakve većina nas nije vidjela u životu.

Nijedan pilot ne upravlja zrakoplovom: skupina G20, najbliža kokpitu, slomljena je i na mrtvoj točki, unatoč hrabrim naporima Indonezije kao ovogodišnje predsjednice.

Međunarodne institucije, norme i prakse na koje se i dalje oslanjamo sve su više zasjenjene geopolitikom. Bez obzira na njihovu retoriku, Kina, Rusija i Sjedinjene Američke Države izgubile su vjeru u globalne institucije, uskraćujući im podršku kad god to odgovara njihovim interesima.

Dok Europska unija, Japan, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada i glavni akteri s globalnog juga i dalje podupiru multilateralizam, globalno upravljanje zapravo se ne može održati bez sudjelovanja najvećih svjetskih gospodarstava i vojnih sila. Što je još gore, svijet se istovremeno suočava s najmanje osam sustavnih izazova.

Kao što bivši kanadski guverner središnje banke Stephen Poloz objašnjava u svojoj knjizi Sljedeće doba neizvjesnosti, “kada više dugoročnih sila djeluje zajedno na gospodarstvo kroz vrijeme, a i komuniciraju jedne s drugima, samo gospodarstvo može se ponašati nepravilno i izgledati nestabilno.” U tim uvjetima, predviđanja i konvencionalni alati politike prestaju funkcionirati.

Prvi veliki izazov je ruski rat u Ukrajini, čiji kraj se ne nazire (bez obzira na nedavne pobjede ukrajinskih oružanih snaga). Naoružanje u stilu “oko za oko” ekonomskih veza izazvalo je ogroman globalni energetski šok koji će ove jeseni pogoršati dublje društvene i političke krize u Europi i širom svijeta.

Iako su skupine G7, Australija i Južna Koreja poduzele korake kako bi isključile Rusiju iz globalnog sustava dolara i međubankovne mreže za razmjenu poruka (SWIFT), globalne južne sile nisu se pridružile režimu sankcija, zbog čega je skupina G20 podijeljena po tom pitanju.

Kriza demokracije
Drugo, unatoč nedavnim zakonodavnim iskoracima Bidenove administracije, američka demokracija u dubokoj je krizi. Većina odluka i dalje je osakaćena zakonodavnim zagušenjem i aktivističkim Vrhovnim sudom, a ekstremizam je u porastu.

U svojoj nedavnoj knjizi, znanstvenica za međunarodne odnose Barbara F. Walter upozorava da brojni dobro poznati pokazatelji predstojećeg građanskog rata bljeskaju crveno u SAD-u. Veliko istraživanje objavljeno u studenom 2021. pokazalo je da se ukupno 30% republikanaca i 18% Amerikanaca slaže s izjavom: “Budući da su stvari tako daleko skrenule s kolosijeka, pravi američki domoljubi možda će morati pribjeći nasilju kako bi spasili našu zemlju.”

Treće, Kina je sada na raskrižju. Dvadeseti kongres Komunističke partije Kine ovog listopada gotovo sigurno će učvrstiti vladavinu predsjednika Xi Jinpinga i postaviti ključne nositelje vlasti za sljedećih pet godina ili duže.

Tada ćemo vidjeti namjerava li režim udvostručiti svoju nacionalističku mobilizaciju i intenzivirati socijalnu kontrolu, uključujući svoju ekonomski katastrofalnu politiku “nulte stope COVID-a”, zatvorene granice i druga ograničenja. Hoće li Kina učvrstiti svoju novu izolaciju ili će poduzeti neke korake unatrag prema međunarodnoj povezanosti i ekonomskoj liberalizaciji?

Odgovor na to pitanje odredit će odgovore na mnoge druge. Kako stvari stoje, američke i kineske političke putanje potiču konfrontacijsku spiralu koja ne može dobro završiti ni za jednu stranu.

Četvrto, nakon razdoblja izvanrednog jedinstva kao odgovor na rusku invaziju na Ukrajinu, EU ulazi u iznimno rizično razdoblje isprepletenih energetskih, gospodarskih i socijalnih šokova.

Čini se kako će Talijani izabrati desničarsku nacionalističku vladu kasnije ovog mjeseca; Francusko upravljanje podijeljeno je; a istočne države članice i dalje su osjetljive na ruske prijetnje. Peto, katastrofe povezane s klimom pojačavaju se na globalnoj razini i to mnogo ranije nego što se očekivalo.

Diljem južne Azije, Pacifika, Kine, Europe, Afrike i Amerike toplinski valovi, suše, požari i mega poplave remete živote, smanjuju zalihe hrane (koje su već bile ugrožene ruskim ratom) i rascjepkavaju društva.

Šesto, još uvijek postoje duboke neizvjesnosti nakon pandemije u pogledu lanaca opskrbe, tržišta energije i hrane te inflacije. Svatko može pretpostaviti što će globalna financijska tržišta učiniti ove jeseni, ali priča o strožim financijskim uvjetima i recesiji je u zraku.

Sedmo, ti prehrambeni, energetski, klimatski i gospodarski šokovi vjerojatno će izazvati socijalni i demokratski slom u mnogim dijelovima svijeta.

Što bi trebalo učiniti?
Prvo, ti šokovi u interakciji moraju se suočiti s pragmatizmom, a ne ideologijom, prepoznajući da će neuspjeh u kolektivnom djelovanju ugroziti budućnost same ljudske civilizacije. Budući da smo i dalje usko povezani kroz tehnologiju, klimu, putovanja i širu svjetsku ekonomiju, globalno upravljanje kroz ekskluzivne regionalne ili ideološke klubove jednostavno neće biti dovoljno.

Drugo, politički lideri i donositelji politika moraju smisliti kako uskladiti maštu kakvu su poslovni i tehnološki lideri pokazali posljednjih desetljeća. Treće, veliki, sustavno važni akteri imaju povijesnu odgovornost obuzdati vlastita vojna i sigurnosna suparništva i podržati zemlje koje se suočavaju s teškoćama kao posljedica postupanja velikih sila.

U prošlosti smo pronašli načine za ublažavanje prijetnje uzajamne nesigurnosti redovitim globalnim sastancima i platformama poput Stockholmske konferencije o mjerama za izgradnju povjerenja i sigurnosti i razoružanju u Europi.

Što se tiče svih ostalih zemalja, tvrtki, zaklada, skupina civilnog društva i nevladinih organizacija, sada je zadaća generirati ideje i formirati mreže i koalicije, s naglaskom na izgradnju otpornosti i razvoj sustava protiv krhkosti. 

* Koautor članka je Yves Tiberghien, supredsjedatelj Inicijative Vizija 20, profesor je političkih znanosti i direktor emeritus Instituta za azijska istraživanja na Sveučilištu British Columbia.

© Project Syndicate 2022.