Dok u nevjerici kalkulira kako pribaviti 75 milijardi kuna, koliko mu treba da zatvori naredna tri mjeseca, ministar financija Zdravko Marić vjerojatno si po nekoliko puta dnevno pomisli: “Ah, da barem imamo euro”.

Da Hrvatska ne kasni s uvođenjem eura Vlada bi danas imala komformiju poziciju i mogla pumpati milijarde u spas pokošenog gospodarstva, a da ministra financija ne bi oblijevao hladan znoj na pomisao novog paketa.

Ekonomist Velimir Šonje na svom blogu Koronaekonomika izračunao je da bi Hrvatska, kao članica eurozone s pristupom instrumentima Europske središnje banke i Europskom stabilizacijskog mehanizmu, mogla računati na 9,56 milijardi eura ili 18% BDP-a(!) gotovo besplatnog novca.

ECB je otvorio program dodatnog otkupa državnih obveznica od 120 milijardi eura i ukinuo nacionalne kvote. Štogod populisti govorili, od Italije je kupio 35 milijardi eura do kraja ožujka. Hrvatska nema pristup tom instrumentu pa plaća višu kamatu.

Postotak ili dva ne čini se puno, ali jest kad su u pitanju milijarde. Slijedi praktički neograničena kreditna linija za refinanciranje kredita banaka za SME tvrtke (tzv. TLTRO III) uz negativne kamate te povećane kreditne linije za valutne swapove i repo ugovore za središnje banke izvan eurozone.

Danska kao članica tečajnog mehanizma ima liniju od oko 8% svog BDP-a. I konačno, 240 milijardi eura (1,7% BDP-a eurozone) iz ESM-a usmjereno je na borbu protiv COVID-a.

“Približna procjena troška propuštene prilike vezane uz monetarnu uniju izgleda ovako: 0,85% BDP-a iz programa otkupa obveznica u slučaju Hrvatske iznosi 456 milijuna eura; 7,1% BDP-a iz TLTRO III programa kreditiranja iznosi 3,8 milijardi eura; linija ECB-a ala Danska od 8% BDP-a iznosi 4 milijarde eura; 1,7% BDP-a iz ESM-a za borbu protiv Covid-19 iznosi oko 900 milijuna eura.

To zbrojeno daje iznos od 9,56 milijardi eura ili gotovo 18% hrvatskog BDP-a 2019.”, zaključuje Šonje. Izvan kišobrana eura snalazimo se (uglavnom) sami. Važe se zaduživanje kod kuće, u inozemstvu (ali ne uz negativne kamate), a sve glasnije spominje se “upotreba” mirovinske štednje.

Prijeti eksplozija javnog duga, pad rejtinga, a euro je sve manje izgledna opcija. I sve zato jer su sve Vlade, od Sanadera, preko Milanovća do Plenkovića, kupovale izbore našim novcem umjesto štednje i nemilosrdnog rezanja javnog duga.