Nakon što je nekoliko puta odgađan zbog pandemije bolesti Covid-19, ovomjesečni summit Europske unije i Afričke unije u Bruxellesu okupit će europske i afričke državne poglavare i čelnike vlada prvi put od 2017.

Cilj EU je postati najvažniji afrički partner, što je cilj koji je postavila predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen tijekom našeg prvog posjeta sjedištu Afričke unije u Adis Abebi prije dvije godine.

Što će biti potrebno za postizanje tog ambicioznog cilja? Prvo, partnerstvu EU i Afričke unije moramo pristupiti sa skromnošću.

Afrika je kontinent velik kao Sjedinjene Američke Države, Meksiko, Kina, Japan, Indija i velik dio Europe zajedno. Sa 54 zemlje i oko 2000 jezika te raznolikim rasponom mogućnosti i problema, taj kontinent ne može se tretirati kao homogena cjelina.

Drugo, moramo biti realni. Između afro-pesimizma i afro-optimizma, zagovaram afro-realizam. Prije nego što govori o gospodarskom rastu i trgovinskim odnosima, Europa mora pokazati da može doprinijeti miru, sigurnosti i dobrom upravljanju u afričkim zemljama.

Prije nego što govorimo o demografskoj dividendi, moramo priznati i razmjere poteškoća koje nekontrolirani rast stanovništva može stvoriti u društvima. Do 2030. godine 30 milijuna mladih svake će godine ulaziti na afričko tržište rada. Kako bi se stvorila održiva radna mjesta za njih, osnovno obrazovanje mora biti visoki prioritet.

Nadalje, podupirući globalni prijelaz na zelenu energiju i održivi razvoj, moramo pomoći osigurati pristup osnovnim uslugama na kontinentu na kojem gotovo polovica stanovništva nema električnu energiju i mora voditi svakodnevnu bitku za pristup vodi i hrani.

I dok pomažemo afričkim zemljama da razviju svoje buduće kapacitete za proizvodnju cjepiva, također moramo pomoći ubrzati cijepljenje u sadašnjosti. Više od 90% stanovništva kontinenta i dalje je necijepljeno protiv bolesti Covid-19.

Kontinent s obiljem sirovina
Razmišljajući o tim pitanjima mi Europljani ne smijemo pogriješiti vjerujući da bismo mogli nametnuti Africi nekakav program. Također ne smijemo zanemariti neposrednu stvarnost i kratkoročna ograničenja s kojima se suočava velika većina Afrikanaca. To je osobito istinito sada kada je pandemija bolesti Covid-19 pogoršala slabosti kontinenta.

U Sahelu se povećava nesigurnost zajedno s političkom nestabilnošću. Afrički rog, gdje smo vidjeli obećavajuće demokratske tranzicije prije samo dvije godine, sada je duboko destabiliziran. I još nekoliko afričkih zemalja ponovno je ušlo u veću zaduženost.

Pandemija je također udaljila geopolitičku konkurenciju u Africi od investicijskih i poslovnih prilika kako bi uključila vrijednosti i modele upravljanja. Suočavamo se s drugim globalnim akterima čije se metode i programi uvelike razlikuju od naših. Mnogi od njih neće oklijevati koristiti kampanje dezinformiranja i druge oblike hibridnog ratovanja kako bi potkopali europski utjecaj.

Unatoč tim poteškoćama, još uvijek imamo uvjerljive razloge zbog kojih želimo Europu učiniti najvažnijim afričkim partnerom. Jedan je da su problemi Afrike naši problemi. Terorizam i nesigurnost ne poznaju granice.

Sahel nije tako udaljen od Europe kao što se ponekad čini, a nestabilnost na Afričkom rogu prijeti jednom od najvažnijih svjetskih trgovinskih putova. Zatim su tu klimatske promjene, koje će neizbježno stvoriti nove valove migracija dok uništavaju egzistenciju ljudi i čine njihove zajednice nenaseljivima.

Naš cilj također je motiviran nizom mogućnosti diljem kontinenta. Afrička gospodarstva i društva mlada su i dinamična. Starenje europskih društava prije ili kasnije primorat će ih da se oslone na njih. Kontinent također ima obilje sirovina i ogroman potencijal za uvođenje i pomoć u proizvodnji tehnologija obnovljive energije.

Konačno, moramo razmišljati u geopolitičkom smislu. Očekuje se da će njeno stanovništvo dosegnuti 2,5 milijardi do 2050., Afrika je rastuća globalna sila. Tješnje partnerstvo omogućilo bi Europi i Africi da zajedno imaju mnogo veći utjecaj na svjetskoj sceni, dajući poticaj modelu multilateralizma koji oba partnera podupiru.

Da bismo uspjeli, trebat će nam pozitivan program koji se temelji na zajedničkim prioritetima. Moramo se usredotočiti na postizanje konkretnih, brzih rezultata bez zaobilaženja poteškoća. Africi ne trebaju dobrotvorne ili medijske akrobacije. Potrebna joj je suradnja i partnerstva koja stvarno mogu pomoći njenim građanima.

Izbjeći fragmentiranu strategiju
U tu će svrhu EU morati kombinirati prednosti svojih država članica, financijskih institucija, razvojnih banaka i agencija. Pandemija je dala smisao pojmu tog pristupa “Team Europe”, a takav način rada mora postati navika kako bi se izbjegla fragmentirana strategija i svi problemi koji dolaze s njom.

U Africi, kao i drugdje, EU ima težinu samo kada njeni sastavni dijelovi rade zajedno. To ne uključuje samo institucije i vlade EU, civilno društvo i privatni sektor također moraju biti bolje usklađeni s dinamikom na terenu.

Budućnost Afrike neće samo malo oblikovati budućnost Europe. Tamo i drugdje moramo bolje braniti europski projekt pokazujući da dodana vrijednost EU premašuje vrijednost drugih globalnih sila. Ovomjesečni summit mora biti polazište za izgradnju novog interkontinentalnog partnerstva.

© Project Syndicate, 2022.