Očekivalo se da će Čileanci odbiti novi ustav. No ne i razmjeri tog odbijanja. Ovog mjeseca, skoro 62% od 13 milijuna birača koji su izašli na izbore reklo je ne nacrtu, koji je trebao zamijeniti ustav napisan tijekom vojne diktature Augusta Pinocheta.

Veliko odbacivanje novog ustava udarac je predsjedniku Gabrijelu Boriću, koji ga je podržao. Štoviše, jasno je pokazalo da je Ustavna konvencija koja ga je sastavila daleko nadišla težnje i uvjerenja čileanskog biračkog tijela.

Borić, bivši lijevi zakonodavac koji je izabran prošle godine, zagovarao je nacrt koji je napisala skupština koju su uglavnom činili njegovi saveznici i kompanjoni. Kao takav, on je djelomično odgovoran za njegov neuspjeh.

Iako je već najavio preustroj vlade nakon gubitka referenduma, sada će biti prisiljen donositi oštrije odluke: koje politike treba provoditi i savjetnike zadržati i kako održati reformistička obećanja koja je dao tijekom svoje kampanje.

Teško je odrediti što je čileanske birače okrenulo protiv predloženog ustava, ali nema sumnje da su lažne vijesti i dezinformacije igrale ulogu u tome. Nije bilo teško uvjeriti birače koji nisu pročitali 170 stranica i 388 članaka nacrta da će im domovi biti oduzeti, da će izgubiti privatne zdravstvene beneficije i mirovine, da će pobačaj biti legalan do devetog mjeseca trudnoće i da će se Čile uskoro pretvoriti u sljedeću Venezuelu.

Unatoč tome, opsežne političke i pravosudne reforme predloženog ustava odbile su brojne birače koji bi inače možda poduprli mnoga socijalna i gospodarska prava koja je trebao ugraditi.

Nacrtom je Čile označen kao “plurinacionalna država” i dodijelio je prava i zaštitu autohtonom narodu koji su im odavno uskraćeni. Međutim, također je nastojao ukinuti Senat i doveo u pitanje neovisno i ugledno pravosuđe zemlje nastojeći uspostaviti zaseban sustav autohtonih sudova.

Također je uključivao dalekosežnu zaštitu okoliša koja je, premda popularna među aktivistima, uplašila mnoge druge.

Štete od pandemije
Predloženi nacrt jamčio bi preko 100 novih prava – više od bilo kojeg drugog ustava u svijetu. Nastojao je da univerzalna zdravstvena zaštita postane pravo, uspostaviti rodni paritet u izvršnoj i zakonodavnoj grani, ojačati sindikate i pooštriti rudarske propise.

Neki ekonomisti, uključujući ministre financija prethodnih vlada lijevog centra, mislili su da će sve to stajati previše. Međutim, prijedlog se mogao svidjeti raznolikom nizu izbornih jedinica i lako osvojiti više od polovice biračkog tijela. Umjesto toga, otuđio je birače koji su zaključili da će pomaknuti Čile predaleko ulijevo.

Nije ispalo onako kako je trebalo ispasti. Kada su u listopadu 2019. izbili masovni prosvjedi protiv prethodne desničarske vlade, prosvjednici su usvojili slogan “No son 30 pesos, son 30 años” (“Ne radi se o 30 pezosa, već o 30 godina”) – jasna poruka da su mladi bili ljuti zbog puno više toga od malog povećanja cijene metroa koja je katalizirala pokret.

Čileanska mladež nije bila impresionirana gospodarskim rastom i smanjenjem siromaštva u tri desetljeća od završetka Pinochetove diktature. Umjesto toga, mladi su bješnjeli na visoki studentski dug, skupe privatne zdravstvene i mirovinske sustave, ekstremnu nejednakost i širi, nematerijalniji osjećaj isključenosti.

Neko vrijeme činilo se da je progresivnoj ljevici zemlje krenulo. U listopadu 2020. gotovo 80% Čileanaca glasalo je za izradu novog ustava. Kasnije je akademkinja Elisa Loncon Antileo – autohtona Mapuche žena – izabrana za predsjednicu novoosnovane Ustavne konvencije.

U prosincu 2021. godine Borić – 35-godišnji socijalist i bivši studentski aktivist – s velikom je razlikom pobijedio predsjedničkog kandidata krajnje desnice Joséa Antonija Kasta.

Međutim, Borićevi prvi mjeseci na vlasti bili su teški, zbog gospodarske štete koju je Čile pretrpio tijekom pandemije. Rast BDP-a usporio se, proračunski deficit povećao, inflacija porasla, nasilni kriminal se povećao (iako s niske razine), a Borićeva koalicija borila se održati svoje radikalnije članice na uzdi.

Unatoč tome što je preuzeo dužnost kad je novi ustav već dobivao završne detalje, birači su počeli povezivati Borića s predloženim nacrtom, što nije pomoglo njegovim lošijim rezultatima u anketama.

Ne žele revoluciju
S obzirom na to, rezultati ovomjesečnog referenduma ne bi trebali biti iznenađenje. Čileanci su konzervativniji nego što bi to sugerirali događaji koji su prethodili izborima i općenito su oprezni u pokušajima raskida s onim što mnogi smatraju dugim razdobljem prosperiteta.

U 30 godina od pada Pinocheta, Čile se pomaknuo iz statusa zemlje s niskim do zemlje sa srednjim dohotkom. Njegov gospodarski razvoj bio je sporiji od očekivanog, a ima još puno posla. Međutim, gotovo dvije trećine Čileanaca signaliziralo je da ne želi ugroziti to obećanje.

Vjerojatno još uvijek žele novi ustav, ali žele socijaldemokraciju, možda čak i kršćansku socijaldemokraciju. No definitivno su pokazali ovog mjeseca da ne žele revoluciju.

© Project Syndicate, 2022.