Nogomet se igra sad već stoljećima, ali nije uvijek izgledao kao igra kakvu danas poznajemo. Nije izgledao isto čak ni na raznim zemljopisnim područjima. Na nekim mjestima igračima je bilo dopušteno rabiti ruke, dok u drugima golovi nisu imali gredu; negdje drugdje, guranje protivnika bilo je dopušteno, ali ne i povlačenje.

No, sredinom 19. stoljeća pravila su standardizirana, a timovi iz različitih mjesta mogli su se natjecati jedni protiv drugih. Time se nogomet počeo brzo širiti i razvijati. Danas je to najpopularniji sport na svijetu.

Kao što su zajednička pravila omogućila razvoj nogometa, tako bi i jedan skup smjernica ubrzao napredak u borbi protiv klimatskih promjena. Logika je jednostavna. S obzirom na razmjere klimatskih izazova, za rješavanje tog problema potrebno je djelovati na svim razinama društva, države i gospodarstva.

Ako tako velik broj aktera želi raditi širom svijeta prema zajedničkom cilju, često izravnom suradnjom, svi moraju djelovati u skladu s istim načelima, dosljedno definirati pojmove i koncepte i mjeriti napredak pomoću utvrđenih mjernih podataka.

To je posebno važno za financijski sektor. Ako ulagači žele imati dovoljno povjerenja i jasnoće da usmjere bilijune dolara prema projektima s najvećim učinkom, potreban im je pristup zajedničkom skupu kriterija za procjenu “zelenih vjerodajnica” imovine i aktivnosti.

Na razini zemlje “zelene taksonomije” već imaju utjecaja. Godinu dana nakon što je Kina 2015. objavila svoj prvi “katalog projekata” za zelene obveznice, vrijednost njezina tržišta zelenih obveznica porasla je s nule na 40 milijardi dolara.

Ali postignuća djelovanja na nacionalnoj razini idu samo do određenih granica. Budući da različite jurisdikcije definiraju vlastite standarde i mjerne parametre, ono što se u jednoj zemlji smatra “zelenim” i dalje bi se moglo smatrati “smeđim” u drugoj, što stvara nesigurnost za ulagače i narušava njihovo povjerenje.

Lige različite, pravila igre ista
Nedostatak jedinstvene zajedničke zelene taksonomije također fragmentira tržište, stvarajući mogućnosti za poduzeća da zaobiđu pravila i propise usmjerene na poticanje održivosti. Primjerice, ako država uvede stroga pravila o emisijama ugljika, poduzeća mogu jednostavno premjestiti svoje aktivnosti s visokim emisijama u inozemstvo ili početi uvoziti robu s visokim emisijama ugljika proizvedenu u popustljivijim jurisdikcijama.

Naravno, bilo bi nerealno – i nepravedno – očekivati da sve zemlje odmah usvoje jedinstvenu zelenu taksonomiju. Svaka zemlja ima svoje potrebe i prioritete, suočava se s posebnim gospodarskim i razvojnim izazovima i posjeduje jedinstven skup resursa s kojima može ostvariti svoje ciljeve. Njihove zelene taksonomije to moraju odražavati. Primjerice, Kolumbija poseban naglasak stavlja na poljoprivredu, stočarstvo i šumarstvo – sektore ključne za gospodarstvo koji su također vodeći izvori emisija stakleničkih plinova i glavni pokretači uništavanja okoliša.

Nogomet ovdje opet može ponuditi određenu jasnoću. Iako su pravila svugdje ista, lige širom svijeta djeluju na različite načine, odražavajući lokalne uvjete. Imaju različite proračune, kalendare i pravila za promociju i spuštanje timova iz jedne divizije u drugu. U konačnici, međutim, igrači se mogu kretati kroz lige, a timovi se mogu natjecati u različitim jurisdikcijama, s relativno malo trzavica.

Ta vrsta interoperabilnosti mora biti ugrađena u nacionalne zelene taksonomije kako bi se zelenom kapitalu omogućio prekogranični protok u odgovarajućim razmjerima. U tu svrhu donositelji politika i regulatori moraju utvrditi zajedničke značajke osmišljavanja, uskladiti mjerne podatke o učinku i računovodstvene standarde te prihvatiti pristup “usvoji ili prilagodi” na ostalo, posuditi predloške ili kriterije od drugih i prilagoditi ih prema potrebi.

Nekoliko inicijativa usmjerenih na potporu tom procesu već je u tijeku. Zaklada za međunarodne standarde financijskog izvještavanja osnovala je 2021. Međunarodni odbor za standarde održivosti, neovisno tijelo iz privatnog sektora koje razvija i odobrava standarde izvješćivanja o održivosti. Skupina G-20 definirala je šest načela na visokoj razini za usmjeravanje jurisdikcija dok razvijaju vlastite pristupe za usklađivanje ulaganja s ciljevima održivosti, čime se pridonosi osiguravanju usporedivosti i interoperabilnosti.

Nemamo vremena kao nogomet
Nakon izrade nacionalnih pravilnika mora slijediti regionalno usklađivanje. I ovdje se već poduzimaju pozitivni koraci. Radna skupina za taksonomije održivog financiranja za Latinsku Ameriku i Karibe, uz potporu Međunarodne financijske korporacije i drugih multilateralnih institucija, pomaže zemljama u regiji uskladiti svoje okvire, primjerice uspostavom vodećih načela i osmišljavanjem objektivnih sustava klasifikacije za sektore i aktivnosti. Regionalni forumi poput Azijsko-pacifičke gospodarske suradnje (APEC) također bi se trebali intenzivirati, uključujući usklađivanje zelenih taksonomija u šire planove integracije.

Posljednji korak je globalno usklađivanje, a skupina G20 dobro je pozicionirana da to vodi. Brazil bi trebao pokušati pokrenuti taj proces tijekom svog predsjedanja skupinom ove godine, postavljajući uvjete za daljnji napredak pod vodstvom Južnoafričke Republike 2025. Za razliku od razvoja nogometa koji je trajao više od stoljeća i pol, mi nemamo taj luksuz da si možemo uzeti vremena.