Ukrajinska vojna ofenziva na ruskom teritoriju, koju je predsjednik Volodimir Zelenski nakon nekoliko dana priznao, koja je za vojne i vanjskopolitičke analitičare s našega područja misterija i enigma, dok je za vanjskopolitičke analitičare bliske zapadnim tajnim službama logična priprema za skore mirovne pregovore, mogla bi imati dalekosežne posljedice na energetski sektor na cijelom kontinentu, pa tako i u Hrvatskoj.

Naime, bitka se na ruskom teritoriju vodi u blizini nuklearne elektrane Kursk, uz strahovanja Međunarodne agencije za atomsku energiju (IEAE) glede rizika za prateća postrojenja nuklearne elektrane koja imaju funkciju hlađenja, pa bi mogla doći u pitanje opskrba električnom energijom cijeloga područja.

Povratak dizela i ugljena?
No, za kontinent, a time i za Hrvatsku, puno je važnija zahvaćenost ratnim operacijama ključne plinske stanice u Sudži, vrlo važne za protok plina Ukrajinskim tokom. Rizik je to koji ključna plinska tržišta, u Nizozemskoj i Austriji, već uračunala u cijenu plina. TTF je završio protekloga tjedna sa rastom cijene od 14 posto na 41 euro po megavatsatu.

Distributeri plina u Europi, ali i ugledni europski analitičari, predviđaju da je pitanje vremena kada će se zaustaviti isporuka plina preko ukrajinskog teritorija, čime bi se značajnije smanjila opskrba Europe kopnenim plinom, a to bi moglo dovesti do rasta cijene plina i prema 50 eura po megavatsatu.

Kako je ova informacija pouzdana svjedoče i platforme za geoscreaning, poput Geocomfirmed platforme, koje bilježe ratne zarobljenike izvan spomenute ključne plinske stanice u Sudži, ali i anonimna potvrda iz ureda ukrajinskog predsjednika Zelenskog uglednom Washington Postu. Pokažu li se ove informacije točnima, vrlo je vjerojatan scenarij smanjenja poslovnog i sigurnosnog rizika u ruskom plinskom gigantu Gazpromu te prekid prometa plinom preko napadnutog, ili zauzetog, plinskog čvorišta.

Ako se to dogodi, očekivane zalihe plina u, ove sezone vrlo dobro opskrbljenim na razini kapaciteta od približno 90 posto popunjenosti, skladištima zemalja Europske unije smanjit će se ispod očekivanja tik pred predstojeću ogrjevnu sezonu, a niti sljedeća ne bila bez rizika u punjenju skladišta plina. Dodatno, ta bi situacija mogla dovesti do pojačane uporabe dizela i ugljena u Europi, što bi dodatno usporilo europska klimatska stremljenja prema niskougljičnom gospodarstvu.

I prije ove vanjskopolitičke eskalacije, na jednom od ionako turbulentnih geoenergetskih kriznih žarišta, građane u Hrvatskoj je zabrinula okvirna računica skupine distributera plina koji su izračunali da bi cijena plina za kućanstva, zbog skoka cijena na svjetskim burzama, i kraja programa Vladinih subvencija, trebala rasti i do 25 posta. Dapače, i uz subvencije 11 posto.

Bitka za Kursk i ratne operacije u neposrednoj blizini Sudža ove su najave još i povećali te povijesne maksimume cijena na nizozemskoj burzi TTF, iz lipnja ove godine, dodatno osnažili.

Iako Hrvatska regulatorna energetska agencija (HERA) još nije objavila okvirne izračune za sljedeću plinsku sezonu, što može čekati zakonski do druge polovice rujna, za što nema nekih racionalnih objašnjenja zbog toga što su sve sastavnice formule prilično jasne, nova situacija mogla bi značiti i veći rast cijena nego li su to bile procjene od prije nekoliko tjedana. Referentna cijena plina sa svjetskih burzi, naime, u izračunu cijene plina za kućanstva, odnosi oko 80 posto formule za izračun.

Plinski potres u Zagrebu
Smanjeni PDV na energente za kućanstva bio je dosadašnji odgovor državne administracije na cjenovnu i opskrbnu krizu, zapravo na dvije netom prošle krize, u energetskom sektoru. No, krajem listopada prestaju vrijediti aktualne uredbe za otklanjanje poremećaja na domaćem tržištu energije, koje su uz brojne pozitivne, prouzročile i neke negativne posljedice, popu nekih arbitražnih procesa, ali i potresa na tržištu distribucije u Gradu Zagrebu.

Pitanje je, stoga, kako će vlasti reagirati na novu situaciju, hoće li produžiti aktualne uredbe ili će reagirati ponešto zdravije za ukupne gospodarske procese, manje stavljajući utege cjenovne krize na distributere, a više na proračunsku prevenciju energetskog siromaštva te proračunsku pomoć industriji, kako bi se prevenirao prelazak s tranzicijskih goriva na klimatski neprihvatljiviji dizel, a u konačnici i ugljen, što se tijekom prošle dvije krize diljem Europe nerijetko događalo.

Kada je već nemoguće predviđati koliko će aktualna situacija trajati na vanjskopolitičkom planu, sukladno procjenama kako Ukrajina ovom ofenzivom želi steći dobre adute za skore mirovne pregovore, kako prema Rusiji, u vojnom i geoenergetskom smislu, tako i prema europskim saveznicima kao jamcima možebitnog dogovora, u gospodarskom smislu možemo se barem nadati za gospodarstvo puno zdravijoj reakciji hrvatskih vlasti.

S obzirom da je superizborna godina iza nas, za nadati se da javne i lokalne tvrtke, ali i one privatne u poslu distribucije, ovoga puta neće biti korištene kao socijalna poluga za račun politike i “kupovine” glasova.