Američki predsjednik Joe Biden predložio je tromjesečnu obustavu saveznog poreza na benzin od 18,4 centa po galonu.

Ovaj potez – koji bi zahtijevao odobrenje Kongresa – ima za cilj pružiti olakšanje američkim obiteljima koje se bore s povećanjem cijena benzina od 60%, s oko 3 dolara po galonu prije ruske invazije na Ukrajinu na gotovo 5 dolara po galonu sada. Ali dostupne su bolje opcije.

Ako izuzmemo oporbu u Kongresu, Bidenov prijedlog ima nekoliko potencijalnih nedostataka. Prvo, nije dobro ciljan. Ishodi oslobođenja od poreza na plin u pojedinim američkim državama sugeriraju da se ušteda samo djelomično prenese na potrošače u obliku nižih cijena na crpki.

Ostatak izgubljenih poreznih prihoda povećao bi bilancu naftnih kompanija koje već ubiru izvanredni prihod od visokih međunarodnih cijena nafte.

Nadalje, relativno imućni Amerikanci vjerojatno će imati najviše koristi od nižih cijena benzina, dok samo mali dio dobitaka ide kućanstvima s niskim i nižim srednjim dohotkom kojima je potrebna najveća pomoć.

Drugo, visoke cijene nafte povećale su sve troškove energije. Malo smanjenje cijene benzina sa 5 dolara po galonu na, recimo, 4,80 dolara nije toliko korisno kada ostatak računa za energiju kućanstva ostane visok.

Treće, oslobođenje od poreza na benzin koje smanjuje prihode saveznog vladinog Fonda za autoceste, a Biden poziva Kongres da izbjegne takav ishod, utjecao bi na brzinu buduće izgradnje ili održavanja infrastrukture.

Konačno, malo je vjerojatno da će tromjesečno razdoblje biti vjerodostojno ako je izvjesno da će sankcije Zapada Rusiji biti ukinute u tom roku ili ako dovoljno ozbiljna globalna recesija ne spusti globalne cijene nafte na predratne razine.

Vjerojatnije je da će se svako odobreno oslobođenje od poreza produljiti nekoliko puta, što će pogoršati problem izgubljenih prihoda.

Prijenos gotovine obiteljima
Postoje tri bolje alternative od oslobođenja poreza na benzin. Prva je prijenos gotovine izravno obiteljima s niskim i nižim srednjim dohotkom koristeći isti iznos državnih prihoda koji bi bio izgubljen kao rezultat odricanja od poreza na benzin (oko 20 milijardi dolara tijekom šest mjeseci, prema procjeni Bidenove administracije).

Ako Biden želi posebno istaknuti svoju zabrinutost zbog visokih cijena benzina, mogao bi izdati “kupon za neutralizaciju troškova plina” ekvivalentan vrijednosti nenaplaćenog poreza na benzin, koji bi primatelji mogli koristiti na benzinskim postajama ili za plaćanje režija. Nema potrebe zabranjivati preprodaju kupona.

Budući da bi sva državna potrošnja u okviru ovog programa išla obiteljima kojima je pomoć najpotrebnija, bez subvencioniranja već profitabilnih naftnih tvrtki, bila bi puno bolje usmjerena od Bidenova prijedloga.

To je također ekološki prihvatljivije jer ne potiče nužno veću potrošnju benzina. Obitelji primateljice u ovom slučaju mogu umjesto toga odabrati korištenje sredstava za pokrivanje drugih potrebnih izdataka.

Druga alternativa je omogućiti američkim naftnim kompanijama i rafinerijama izvoz samo dijela dodatne proizvodnje po uvjetima iznad predratne razine. S jedne strane, proizvođačima nafte bit će zabranjeno izvoziti bilo kakvu proizvodnju prije nego što njihova prodaja u zemlji dosegne predratnu razinu. S druge strane, mamac visokih međunarodnih cijena nafte – koje su porasle od kada je Rusija napala Ukrajinu – potaknuo bi tvrtke na povećanje proizvodnje.

Što je najvažnije, ta bi politika povećala količinu nafte koja se prodaje u SAD-u, potaknula promjenu u mješavini sirove nafte koja se koristi u rafinerijama prema lakšim varijantama, a time i gurnula domaće cijene energije na nižu razinu od one koju su imale 24. veljače. To bi omogućilo običnim Amerikancima neizravnu korist od visokih međunarodnih cijena nafte.

Donositelji politike mogu kalibrirati udio nove proizvodnje koju naftne tvrtke smiju izvoziti tako da dodatna dobit od međunarodne prodaje i dalje premašuje smanjenje dobiti od prodaje u zemlji. Drugim riječima, ova je shema osmišljena kako bi podijelila dobitke od viših međunarodnih cijena energije između američkih kućanstava i naftnih tvrtki.

Ključno je da, za razliku od Bidenovog prijedloga o oslobođenju od poreza, ne bi bilo gubitka državnih prihoda, a time ni negativnog utjecaja na izgradnju i održavanje američkih autocesta i sustava masovnog tranzita.

Ne narušava se proizvodnja
Treća opcija bila bi da Biden kombinira oslobođenje od poreza na benzin s jednokratnim porezom na povećanu dobit za naftne kompanije. Time bi se osiguralo da se javni novac ne koristi za subvencioniranje visoko profitabilnih naftnih tvrtki i izbjeglo bi se iscrpljivanje Fonda za autoceste.

Ono što je najvažnije, dobro osmišljen jednokratni porez na povećanu dobit, poput nameta samo na dohodak od prekomorske prodaje nafte, mogao bi dovesti do većeg smanjenja domaćih cijena benzina nego što bi proizašlo samo iz oslobođenja od poreza na prodaju, a također bi generirao više prihoda nego što bi se vlada odrekla obustavom saveznog poreza na benzin.

Vlada bi stoga imala dodatni novac za prijenos američkim obiteljima, dok bi dobit naftnih kompanija ostala iznad njihove predratne razine.

Od tri gore navedene alternative, druga opcija – koja dopušta izvoz nafte iz SAD-a samo kada proizvodnja prijeđe predratnu razinu – najmanje narušava proizvodnju i ne povećava proračunski deficit.

Druge dvije opcije mogu učinkovitije usmjeriti pomoć kućanstvima s niskim prihodima. Ali bilo koja od njih, ili neka njihova kombinacija, bila bi bolja od Bidenovog trenutačnog prijedloga u smislu ekonomske učinkovitosti i pravednosti.

© Project Syndicate, 2022.