Kako razina mora raste, Tuvalu, mali arhipelag u Tihom oceanu, polako nestaje pod vodom. Australija je nedavno potpisala značajan sporazum s tom otočnom državom koji nudi prebivalište Tuvalcima raseljenim zbog klimatskih promjena – što je znak novih ekonomskih, geopolitičkih i humanitarnih posljedica globalnog zatopljenja. Tuvaluov obračun s potencijalnim izumiranjem nudi uvid u ono što nosi budućnost na planetu koji se brzo zagrijava.

Ipak, čini se da mnogi donositelji politika nisu svjesni prekogranične prirode klimatske krize i njezina neposrednog utjecaja na sve zemlje. Istraživanja pokazuju da 3,6 milijardi ljudi – gotovo polovica globalnog stanovništva – sada živi u područjima koja su vrlo podložna klimatskim promjenama. Ljudi u najsiromašnijim zemljama svijeta, osobito žene, djevojčice i autohtone zajednice, posebno su osjetljivi na učinke klimatskih promjena, unatoč tome što najmanje doprinose stvaranju problema.

Dogovor na COP28
Te se populacije često oslanjaju na prirodni okoliš za svoj opstanak, što znači da je vjerojatnije da će ekstremne vremenske prilike uništiti njihov život i sredstva za život. Samo u posljednjem desetljeću prirodne katastrofe u najsiromašnijim zemljama rezultirale su trostrukim povećanjem gospodarske štete u odnosu na prije tri desetljeća i poništenjem razvojnih postignuća.

Zemlje u razvoju ne mogu se prepustiti sebi da se suoče sa zastrašujućim posljedicama globalnog zatopljenja. Ozbiljnost trenutačnih i budućih učinaka klimatskih promjena ovisit će o sposobnosti svijeta da unaprijedi ciljeve zajedničke prilagodbe klimatskim promjenama, njihovog ublažavanja i izgradnje otpornosti na njih na rodno osjetljiv i uključiv način.

Dogovor na prošlogodišnjoj Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama (COP28) o operacionalizaciji fonda za gubitke i štetu, kojim će se pružiti financijska pomoć zemljama osjetljivim na klimatske promjene, korak je u pravom smjeru. No, početna obećanja iznosa od 700 milijuna dolara nisu zadovoljavajuća jer je taj iznos nedostatan za 215-387 milijardi dolara koje će zemlje u razvoju trebati godišnje do 2030.

Kao što je izjavio izvršni tajnik UN-ove Okvirne konvencije o klimatskim promjenama Simon Stiell, fond za gubitke i štetu “ni na koji način nije zamjena ili razlog za smanjenje hitne potrebe za povećanjem financiranja prilagodbe klimatskim promjenama”.Nadalje, do 2030. u čistu energiju mora se uložiti oko 4,3 bilijuna dolara godišnje kako bi se postigla nulta neto stopa emisija.

Postupni napredak u financiranju borbe protiv klimatskih promjena ostvaren na konferenciji COP28 nije dovoljno ambiciozan. Kako bi se provelo djelovanje u području klime koje zadovoljava potrebe osjetljivih i autohtonih zajednica, bit će potreban pristup financiranju usmjeren na misiju za postizanje najučinkovitije i najpravednije tranzicije.

Također će biti potrebno dramatično povećati ulaganja u napore za ublažavanje i prilagodbu. Primjerice, na konferenciji COP28 vlade su se dogovorile da će utrostručiti kapacitete za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i prijeći s fosilnih goriva na druge vrste energenata. Da bi uspjele, morat će preuzeti hrabre, konkretne obveze za poticanje tranzicijskog financiranja.

Deseci zelenih projekata
Afrika pruža brojne dokaze da je financiranje borbe protiv klimatskih promjena i dalje nepravedno i nedostatno. Klimatske promjene nerazmjerno utječu na taj kontinent (iako on najmanje doprinosi emisijama stakleničkih plinova). No, u razdoblju između 2016. i 2019. Afrika je dobila samo 3% globalnih tokova financiranja za borbu protiv klimatskih promjena, unatoč raznim inicijativama usmjerenima na potporu prilagodbi klimatskim promjenama i ublažavanju klimatskih promjena na tom kontinentu.

Afrika može imati vodeću ulogu u definiranju i zagovaranju napretka i čak bi mogla postati model za inovativno, učinkovito i pravedno uvođenje financijskih sredstava za borbu protiv klimatskih promjena. Afričke institucije, uključujući Afričku izvozno-uvoznu banka, Afričku razvojnu banku i Afričku skupinu za kapacitet za prihvaćanje rizika, ugledni su partneri s iskustvom u financiranju i snalaženju u političkom i gospodarskom okruženju na tom kontinentu. Ali moramo hitno zatvoriti jaz; klimatski šokovi pogoršavaju napetosti u nestabilnim područjima poput Sahela, potiču masovne migracije i sigurnosne probleme diljem svijeta te narušavaju globalne lance opskrbe i trgovinu.

Afrika ima ideje, ambicije i kapacitete za provedbu klimatskih rješenja. Primjerice, identificirali smo desetke zelenih projekata u naprednoj fazi kojima je potreban samo financijski poticaj da se pokrenu. Globalni jug ima golemi potencijal za postizanje pravedne tranzicije i izgradnju otpornosti na klimatske promjene.

Nedostaje samo financiranje. Vlade zemalja s visokim dohotkom, multilateralne institucije, privatni sektor i međunarodne organizacije trebali bi osigurati potrebna ulaganja i pritom se pobrinuti da žene imaju pravo glasa u razvoju strategija financiranja borbe protiv klimatskih promjena. Ali najprije moraju prestati gledati na ulaganje u naše zemlje kao na rizik – i shvatiti da stvarni rizik leži u neuspjehu da se djeluje dovoljno brzo.

© Project Syndicate 2024.