Unatoč zajedljivoj, polariziranoj atmosferi u Washingtonu čini se da postoji dvostranački dogovor barem o jednoj stvari: da je Kina problem i da Sjedinjene Američke Države moraju odgovoriti na konkurentski izazov koji predstavlja.

S vojnom i ekonomskom snagom kao glavnim komponentama, kinesko-američko rivalstvo smatra se natjecanjem u određivanju tko će voditi regionalni i globalni poredak.

Ekonomska dinamika nužan je uvjet za uspostavljanje vojne snage. Da bi Sjedinjene Američke Države zadržale i ojačale svoju vodeću ulogu u svjetskom gospodarstvu, moraju imati i saveznike i dinamično domaće gospodarstvo. Zašto onda administracija američkog predsjednika Joea Bidena sponzorira politiku koja će pomoći Kini da smanji ekonomsku prednost Amerike?

Umjesto da pita kako SAD mogu poboljšati svoje gospodarske rezultate, administracija oponaša Kinu dopuštajući vladi da bira pobjednike i gubitnike među tehnologijama i industrijama. Pritom odustaje od tradicionalne potpore SAD-a otvorenom multilateralnom trgovinskom sustavu, vladavini prava i privatnom poduzetništvu u odgovarajućem okviru upravljanja.

Što se tiče Kine, SAD su već bezuspješno pokušale defanzivnu strategiju. To je bio pristup bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, koji je pokrenuo “trgovinski rat” nametanjem carina i sankcija Kini. Unatoč tim mjerama, Kina je u razdoblju od 2017. do 2019. prosječno ostvarila godišnji rast BDP-a od preko 6%, što je u tom razdoblju zasjenilo prosječni godišnji rast američkog gospodarstva od 2,5%.

U 2020., godini šoka pandemije Covida-19, kinesko gospodarstvo poraslo je 2,3%,dok je američki BDP pao za više od 3,5%. Prema najnovijoj prognozi MMF-a za 2021., očekuje se da će Kina porasti za 8,1%, u usporedbi s oko 7% za SAD.

Smanjuju vlastitu globalnu moć

Iako je Trumpova protekcionistička strategija očito podbacila, Bidenova administracija je ipak ovjekovječuje ostavljajući na snazi carine prethodne administracije i usvajajući vlastitu politiku “kupi američko”. Jednostranim djelovanjem Trump je oslabio otvoreni multilateralni sustav i naštetio američkom gospodarstvu, kao i gospodarstvima njegovih saveznika.

Ipak, čak i ako SAD pod Bidenom osiguraju potporu većine svojih saveznika, nisu dovoljno velike ili jake da umjereno uspore uspon Kine.

Od kraja Drugog svjetskog rata nijedna zemlja nije podigla visoke protekcionističke zidove i postigla zadovoljavajući gospodarski rast tijekom bilo kojeg značajnog vremenskog razdoblja.

Desetljećima su SAD vodile veći dio svijeta boljim putem. No umjesto usvajanja ofanzivne strategije temeljene na jačanju te uloge i vođenju primjerom, SAD sada provode politiku koja je odavno propala u mnogim drugim zemljama.

U praksi je “biranje pobjednika” češće dovelo do podrške gubitnicima. Podleći političkom pritisku i pružanju subvencija za poduzeća koja inače propadaju samo nastavlja gospodarsku neučinkovitost.

Nema razloga da se birokratima povjeri utvrđivanje koje će se inovacije pokazati uspješnima u budućnosti. Tržišno natjecanje među novoosnovanim poduzećima i postojećim privatnim poduzećima daleko je učinkovitiji mehanizam.

Protekcionizam i subvencije također potiču domaće monopolističko ponašanje, što dovodi do manjeg rasta produktivnosti i još više lobiranja za održavanje neopravdanih privilegija. Te prakse obeshrabruju nove igrače od ulaska na tržišta i znatno otežavaju širenje malih poduzeća.

Isto tako, američki postupci u trgovinskoj sferi ograničavaju američki gospodarski razvoj i potkopavaju njihove saveze, čime se smanjuje vlastita globalna moć. Razmotrite, na primjer, odluku Bidenove administracije da ne poništi Trumpovo povlačenje iz Transpacifičkog partnerstva. Sastavljen od 11 drugih zemalja pacifičkog obruča, a poglavito isključujući Kinu, TPP trebao je postati najveći svjetski blok slobodne trgovine.

S obzirom na to da bi američko članstvo u takvom aranžmanu očito povećalo njegov globalni utjecaj, mnogi su očekivali da će Biden pregovarati o američkom pristupanju nasljedniku TPP-a, Sveobuhvatnom i progresivnom sporazumu za transpacifičko partnerstvo, koji je predvodio bivši japanski premijer Shinzo Abe nakon što je Trump odustao od izvornog sporazuma.

Međutim, Bidenova administracija od tada je signalizirala da ne planira nastaviti članstvo u Sveobuhvatnom i progresivnom sporazumu za transpacifičko partnerstvo.

Jačanje multilateralnog sustava

Kina u međuvremenu kapitalizira strateške pogreške SAD-a dajući vlastitu ponudu za članstvo u Sveobuhvatnom i progresivnom sporazumu za transpacifičko partnerstvo (kao što je to učinila i Velika Britanija).

Dakle, daleko od očuvanja ili poboljšanja američkog hegemonističkog statusa, pristup Bidenove administracije povećao je utjecaj Kine u Aziji i Pacifiku – ekonomski najdinamičnijoj regiji na svijetu.

Kina raste, uglavnom zato što je napustila svoju raniju ekonomsku politiku u korist tržišno orijentiranijeg sustava.

Zbog toga je odluka SAD-a da napusti vlastiti sustav u korist državnih intervencija u kineskom stilu perverzno ironična. Usvajanjem politika u kineskom stilu, SAD ne samo da smanjuju svoju konkurentsku prednost; u stvarnosti se odriču liberalnog tržišno orijentiranog otvorenog sustava i vlastite globalne vodeće uloge.

Uklanjanje protekcionističkih mjera i jačanje otvorenog multilateralnog sustava dalo bi neusporedivo bolje rezultate u odnosu na trumpovski pristup. SAD bi se trebale ponovno angažirati kao konstruktivni lider unutar Svjetske trgovinske organizacije i tražiti sporazume o reformama kako bi se obuhvatila nova pitanja poput e-trgovine i klimatskih promjena.

Što više Kina pokušava proširiti industrije pod pokroviteljstvom države, to bi SAD trebale učiniti više kako bi pokazale da postoji bolja alternativa.

© Project Syndicate 2021.