U američkoj se javnosti često pojavljuje optužba poslodavaca za diskriminaciju. Tvrdi se da poslodavci donose odluke u pogledu zapošljavanja i plaća na štetu rasnih i etničkih manjina te da je takva praksa veoma proširena. Kao dokaz o postojanju diskriminacije obično se navode statistički podaci o stopi nezaposlenosti i plaćama manjinskih skupina u usporedbi s većinom.

Prema izvješću američkog Ureda za statistiku rada iz 2018. godine, bijelci su činili 78 posto ukupne radne snage, a crnci 13 posto. Kada je riječ o etničkoj pripadnosti, Latinoamerikanci, koji su prema rasi većinom bijelci, činili su 17 posto ukupne radne snage. Spomenuto izvješće pokazuje da su crnci u lošijem položaju na tržištu rada od bijelaca te da je položaj Latinoamerikanaca lošiji od položaja bjelačke radne snage kao cjeline.

Tako je stopa nezaposlenosti bijelaca iznosila 3,8 posto, a crnaca 7,5 posto, dok je stopa nezaposlenosti Latinoamerikanaca bila 5,1 posto.

Podaci o srednjoj (medijan) plaći radnika na puno radno vrijeme prema rasnoj ili etničkoj pripadnosti potvrđuju da postoje velike razlike. Bijelci zarađuju 890 dolara tjedno, crni radnici 682 dolara, a Latinoamerikanci samo 655 dolara.

Spomenuto izvješće također pokazuje da navedeni odnosi između rasnih i etničkih skupina u pogledu visine stope nezaposlenosti i plaća vrijede već desetljećima te da su razlike u relativnom opsegu nezaposlenosti posebno velike tijekom gospodarskih kriza i neposredno nakon njih.

Velike razlike u IT sektoru

Na prvi pogled, navedeni podaci podupiru tvrdnju da američki poslodavci diskriminiraju na osnovi rasne i etničke pripadnosti. Takav bi zaključak, međutim, bio pogrešan jer ne uzima u obzir velike razlike u obrazovanju. Naime, 40 posto bijelaca u radnoj snazi starijoj od 24 godine ima visoko obrazovanje, dok taj pokazatelj za crnce iznosi 30 posto, a za Latinoamerikance samo 20 posto. Poznato je da obrazovanje u velikoj mjeri određuje položaj na tržištu rada. Stoga se razlike između rasnih i etničkih skupina ne smiju automatski pripisati diskriminacijskom ponašanju poslodavaca.

Osim toga, navedeni podaci ne pružaju cjelovitu sliku o rasnim manjinama jer su izostavljeni podaci o Azijatima. Riječ je o heterogenoj skupini američkih stanovnika koju čine Indijci, Kinezi, Filipinci, Japanci, Korejci, Vijetnamci itd. Oni čine oko 6 posto američke radne snage.

Izvješće iz 2018. godine pokazuje da je stopa nezaposlenosti Azijata od 3,4 posto bila nešto manja od stope nezaposlenosti bijelaca. Takav odnos uglavnom je vrijedio i tijekom zadnjih dvadesetak godina.

Kada je riječ o plaćama radnika na puno radno vrijeme, osobe azijskog podrijetla zarađuju 1043 dolara tjedno, što je znatno više od zarade bijelaca. Bolji položaj Azijata na tržištu rada vjerojatno je posljedica činjenice da je 61 posto radne snage azijskog podrijetla završilo visoko obrazovanje.

Daljnja analiza podataka, međutim, pokazuje da osobe azijskog podrijetla zarađuju više od bijelaca čak i kada se uspoređuju skupine koje imaju završeno visoko obrazovanje. Tjedna zarada visokoobrazovanih Azijata srednje i starije dobi od 1441 dolara veća je nego zarada sličnih bijelaca koja iznosi 1314 dolara. Ta razlika u zaradi može odražavati razlike u trajanju i sadržaju obrazovanja odnosno u količini i tržišnoj vrijednosti stečenih znanja i vještina.

Kako bi se dodatno suzile razlike u obilježjima rasnih skupina, uputno je promatrati zaradu Azijata i bijelaca prema zanimanju. Tako u menadžerskim zanimanjima osobe azijskog podrijetla zarađuju 1679 dolara tjedno, a bijelci 1430 dolara. U poslovnim i financijskim zanimanjima operativnog karaktera taj odnos je 1403 naspram 1196 dolara. Osobito je velika razlika u računalnim i matematičkim zanimanjima u kojima tjedna plaća Azijata iznosi 1734 dolara, a bijelaca samo 1443 dolara. Značajna razlika postoji u arhitekturi i inženjerskim zanimanjima u kojima je odnos 1594 nasuprot 1471 dolar. Za razliku od toga, bijelci ostvaruju znatno veća primanja u pravnim zanimanjima.

Kada je riječ o zanimanjima srednje razine složenosti, osobe azijskog podrijetla imaju bitno veće plaće od bijelaca u zanimanjima koja prevladavaju u građevinarstvu te vađenju ruda, nafte i plina. U toj skupini zanimanja odnos je 999 naspram 804 dolara. U službeničkim i administrativnim zanimanjima Azijati također više zarađuju od bijelaca, ali u većini ostalih zanimanja potonji primaju veće plaće od prvih.

Ne odbijaju dobre radnike

Premda su potrebni još precizniji podaci od navedenih, činjenica da osobe azijskog podrijetla zarađuju više od bijelaca očito ne podupire tvrdnju kako američki poslodavci diskriminiraju na štetu rasnih manjina. Osim toga, prethodno opisana čvrsta statistička veza između razine obrazovanosti pojedinih rasnih i etničkih skupina te razine njihovih plaća upućuje na suprotan zaključak da su poslodavcima važna znanja i vještine radnika, a ne njihova rasna ili etnička pripadnost.

Tvrdnja o diskriminaciji nije samo empirijski neosnovana, već je i teorijski neuvjerljiva. Nije vjerojatno, naime, da američki poslodavci mogu odbijati neke potencijalno produktivne radnike ili plaćati ih ispod razine njihove produktivnosti u uvjetima žestokoga tržišnog nadmetanja i visoke prostorne mobilnosti radne snage kakva nedvojbeno postoji na području SAD-a. Takva ekonomski iracionalna i stoga dugoročno neodrživa praksa očigledno ne može biti proširena.