U danima kada se očekuje da nova administracija Ministarstva gospodarstva, energetike i održivog razvoja, s novim ministrom, Antom Šušnjarom, i nekim starim, prilično učinkovitima stanovnicima Zagrebtowera, pohvata sve konce resora, sukladno programima nove Vlade te nađe odgovore na izazove koji su pred njima, važne energetske teme ne miruju.

Čekajući rasplet situacije u i oko Hrvatske elektroprivrede, koja je kao posljedica dvije uzastopne krize koje smo proživjeli u posljednje četiri godine došla u situaciju potrebe za dokapitalizacijom od gotovo milijardu eura, svjesni smo činjenice da će se to odraziti na mogući ulazak Hrvatske, time logično i HEP-a, u gradnju drugoga bloka Nuklearne elektrane Krško.

Neželjeno dijete
Da je ulazak u taj projekt posve logičan slijed događaja, dao je naslutiti državni tajnik Ivo Milatić na Konferenciji udruženja Obnovljivih izvora energije Hrvatske, rekavši kako Hrvatska planira udvostručiti kapacitete za proizvodnju struje u sljedećim godinama.

Iako se prvenstveno govorilo o kapacitetima obnovljivih izvora energije te pripadajućim otklanjanjima birokratskih i administrativnih prepreka, za što će, uzgred, biti potrebno kadrovsko kompletiranje Hrvatske regulatorne energetske agencije (HERA-e) i učinkovitije upravljanje operatorima sustava, energetski su analitičari suglasni kako ta namjera neće biti izvediva bez tranzicijskih energenata.

Oni, dominantno nuklearna energija i zemni plin, sa svojom nultom ili niskom emisijom stakleničkih plinova, pružaju neophodno vrijeme, kako politekonomskim, odnosno fiskalnim poticajima, tako i planetu, to jest klimatskim izazovima, u stremljenju ka održivom razvoju tehnologije proizvodnje, skladištenja i prijenosa obnovljive energije kao krajnjeg cilja gospodarstva s nultom emisijom stakleničkih plinova.

Kako je nuklearna energija ključan dio tih nastojanja na globalnoj razini, svjedoči činjenica ponovnog buđenja rasprave obnovi korištenja nuklearne energije. Nakon godina u kojima je ona dotrajale tehnologije i problema skladištenja radioaktivnog otpada zbog reputacijskih rizika bila neželjeno dijete, pogotovo zapadnjačke energetike.

Naime, nakon što je Međunarodna agencija za energetiku prije nekoliko mjeseci objavila prognoze o tomu kako će ovo i sljedeće desetljeće biti doba vrhunaca korištenja nuklearne energije, što se argumentira rastućom potražnjom za energijom u najmnogoljudnijim zemljama svijeta poput Kine i Indije, te u državama s rastućom populacijom poput zemalja subsaharske Afrike, na Klimatskoj konferenciji u Emiratima rodila se koalicija brojnih zemalja za razvoj nuklearne energije.

I dok ulazak u taj sporazum zemalja s tradicionalnom okrenutošću nuklearkama, poput Francuske, nije nikakvo iznenađenje, to što su sporazum potpisale neke zemlje koje su na svojim teritorijima doživjele nuklearne katastrofe u ne tako davnoj prošlosti, poput Japana, ovim nastojanjima daje dodatnu težinu.

Međutim, izvješće američke Zaklade za informacijsku sigurnost i inovacije od prije nekoliko dana Europi i Sjedinjenim Državama daju puno razloga za zabrinutost. Realnost multipolarnog svijeta i ovdje je snažno vidljiva. Iako SAD ima najviše reaktora na svijetu, čini se kako u Kini dobivaju utrku u instalaciji nuklearnih elektrana nove generacije. Izvješće pokazuje da je Kina s 27 nuklearnih reaktora u izgradnji, više godina ispred Zapada u razvoju i brzom korištenju visokotehnološke nuklearne energije.

Argumenti takve prednosti trebaju se tražiti, navode analitičari specijaliziranih portala za nuklearnu energiju, u prilično mekanom shvaćanju zelene tranzicije, koja se narijetko “pogoni” i na vrlo prljave energente, poput mazuta i ugljena.

Hvatanje priključka
Ta činjenica otvara financijski prostor za opsežnije financiranje iz državnog proračuna, koje, pak, ne podliježe onim testovima transparentnosti, ali niti političkim procedurama koje zapadne demokracije moraju provesti. Nije zanemariva niti činjenica što kineske državne banke daju kompanijama puno prihvatljivije zajmove nego li je to slučaj na Zapadu.

Zbog toga brojni opinion i policy makeri traže nove ideje koje bi mogle prevenirati ili smanjiti kinesku prednost uzrokovanu brzinom postavljanja modernijih nuklearnih elektrana. Mnogi od njih imaju oči uprte u privatni sektor. Ne čudi stoga što se prije nekoliko dana oglasio jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, osobito angažiran u borbi protiv klimatskih promjena.

Bill Gates je tako prošloga tjedna započeo izgradnju nuklearne elektrana u Wyomingu, u koju putem svoje tvrtke Terra Power planira uložiti nešto manje od deset milijardi dolara, kako bi dokazao, prema vlastitim riječima u intervjuu za CBS, kako privatne investicije u nuklearne elektrane mogu biti jednostavne, razmjerno jeftine i profitabilne.

Sukladno novim nastojanjima za povećanje kapaciteta proizvodnje struje, hvale je vrijedna činjenica i to što se nuklearna energija vratila i u hrvatsku energetsku strategiju, paralelno s nabavkom francuskih zrakoplova. Hrvatska je znanost (poglavito Tonči Tadić) u samom vrhu europskih nastojanja u razvoju novih nuklearnih tehnologija.

Zadatak nove euroadministracije bit će pomoći spomenutim nastojanjima kako bi Europska unija uhvatila priključak sa SAD-om i Kinom. Vrijeme će pokazati jesu li i u EU moguće neke učinkovite i profitabilne privatne investicije.