Brzi napredak umjetne inteligencije (AI) izaziva i čuđenje i strah. Mnogi AI smatraju predmetom divljenja i strahopoštovanja (Stupor Mundi, da posudimo latinsku frazu), dok drugi vjeruju da ona može biti dobronamjeran spasitelj (Salvator Mundi). Bez obzira na to smatra li se čudesnom ili samo korisnom, ostaje pitanje: kako da se pobrinemo da njezine prednosti budu dostupne svima?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, potrebno nam je istančano razumijevanje umjetne inteligencije. Znači da trebamo odbaciti nekoliko pojednostavljenih narativa: funkcionalizam, koji kaže da bi se ljudi trebali prilagoditi i proširiti svoju stvarnost kako bi išli ukorak s tehnološkim napretkom; senzacionalizam, koji prikazuje AI kao egzistencijalnu prijetnju; cinizam, koji je nastoji iskoristiti za profit; i fatalizam, koji podrazumijeva rezignirano prihvaćanje njezinog neizbježnog uspona.

Ovi scenariji zanemaruju činjenicu da još uvijek sami oblikujemo svoju budućnost. Usvajanje ‘verum-factum’ načela o jedinstvu spoznaje i poznavanju samo onoga što činimo ključno je za razvijanje dubljeg razumijevanja mogućnosti i domašaja AI-ja.

Umjetna inteligencija mora se demokratizirati da se spriječi da manjina kooptira njezin transformativni potencijal. Ravnopravni pristup ključan je kako bismo se pobrinuli da se koristi od tehnološkog napretka podijele u širim razmjerima i da AI služi kao ujedinjujuća sila, a ne da se pogoršaju podjele unutar naših krhkih društava.

Potencijalne koristi su ogromne. U 1990-ima Joseph Stiglitz primijetio je da “dijete bilo gdje u svijetu koje ima pristup internetu, ima pristup većoj količini znanja nego dijete u najboljim školama industrijskih zemalja prije četvrt stoljeća”. Demokratizacijom pristupa AI-ju današnju djecu možemo osnažiti da shvate najsjajnije umove čovječanstva na način koji zadovoljava njihove individualne potrebe.

Poboljšati svakodnevnicu
No, postizanje toga ovisi o tome kako oblikujemo narativ o usvajanju umjetne inteligencije i njezinom budućem utjecaju. Umjesto uzvišenih obećanja poput “umjetna inteligencija riješit će glad u svijetu”, trebali bismo se usredotočiti na njezinu sposobnost donošenja postupnog, ali značajnog poboljšanja u svakodnevnom životu ljudi.

U tom smislu, brzo rastuće mogućnosti tehnologije i smanjenje troškova stvaraju nove mogućnosti za manje modele i omogućuju pojedinačnim korisnicima personalizaciju rješenja umjetne inteligencije, kao odraz nesputanih, kreativnih početaka interneta.

Primjerice, prije samo dvije godine, vodeći model umjetne inteligencije otvorenog koda bio je OPT-175B tvrtke Meta. Danas je vodeći model otvorenog koda, Mistral 7B, 40 puta manji, barem 40 puta jeftiniji za rad i nadmašuje svog prethodnika. Zanimljivo je da ga je razvila tvrtka sa samo 18-ero zaposlenika.

To je tek početak. AI trenutno doživljava vlastitu verziju Mooreovog zakona, postavljajući uvjete za brzo prihvaćanje, slično širenju telefona i televizora. Ovaj ubrzani proces iziskuje pomak fokusa prema razvoju praktičnih primjena i ublažavanju rizika s fokusa na smanjenje troškova.

Uspon umjetne inteligencije dvosjekli je mač. Tehnologija bi mogla snažno izjednačiti mogućnosti ili biti izvorom podjela, ovisno o tome kako se primjenjuje i tko njome upravlja. Kao i prethodne tehnološke revolucije, obećava stvaranje novih mogućnosti zapošljavanja, istodobno prijeteći istiskivanjem postojećih radnih mjesta.

U nedavnom izvješću MMF-a ističe se ovo pitanje, upozoravajući da bi AI mogao dovesti do sve većeg jaza između tehnološki potkovanih pojedinaca, koji su u dobroj poziciji da iskoriste ekonomske koristi inovacija i onih koji riskiraju da zaostanu.

Naše razumijevanje tih tehnologija mora odražavati njihovu složenost i moć ljudske domišljatosti. Razvojem i promicanjem sustava AI-ja kojima se znatno poboljšavaju osnovne usluge, posebno u nedovoljno razvijenim područjima, mogli bismo osigurati široku podjelu njihovih koristi. Kako bi se to postiglo, tehnologije umjetne inteligencije moraju se primjenjivati s izričitim ciljem smanjenja postojećih nejednakosti.

Kako bismo bili sigurni da će te koristi doći do većine ljudi, potrebna je dvostruka strategija: omogućavanje pojedincima da iskoriste tu vrijednost na lokalnoj razini, a da pritom preraspodjeljuju ukupne dobitke onima koji im ne mogu pristupiti.

Uspostaviti etičke okvire
Stoga je poboljšanje dostupnosti AI-ja izvedivo i ključno. Kako bi se te tehnologije iskoristile za rješavanje gorućih društvenih problema, ključno je utvrditi određena područja u kojima umjetna inteligencija može dovesti do značajnih promjena, kao što su zdravstvena skrb, obrazovanje, ekološka održivost i upravljanje.

Međutim, postavljanje pravih prioriteta i provedba tehnoloških rješenja iziskuje zajednički napor. Koncept umjetne inteligencije za dobro treba integrirati u strategije razvojnih institucija i multilateralnih organizacija.

Vrijeme je da se odmaknemo od puke očaranosti tehnologijom u nastajanju, na prepoznavanje izazova s kojima se ona može suočiti i osmišljavanje strategija za integraciju u obrazovne i društvene sustave razvijenih zemalja i zemalja u razvoju.

Priprema društva za budućnost proširenu umjetnom inteligencijom iziskuje više od tehnoloških inovacija; poziva na uspostavu etičkih okvira, ažuriranje donošenja politika i promicanje poznavanja umjetne inteligencije u svim zajednicama.

Dok se krećemo fazom umjetne inteligencije ‘Stupor Mundi’, u kojoj smo očarani njezinim naizgled čarobnim mogućnostima, nikada ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da utjecaj tehnologije ovisi o tome kako se njome koristimo.

Odluke koje danas donosimo odredit će hoće li AI koristiti i obogaćivati nekolicinu odabranih ili će se razviti u snažnu silu za pozitivne društvene promjene. Da ostvarimo obećanje ‘Salvator Mundi’, o spasiteljici svijeta, moramo iskoristiti te tehnologije u nastajanju kako bismo stvorili bolju i uključiviju budućnost za sve.

© Project Syndicate 2024.

* Koautor članka je Charles Gorintin, suosnivač i glavni direktor za tehnologiju tvrtke Alan, neizvršni je suosnivač tvrtke Mistral AI