Dok se prašina sliježe nakon jednih od najturbulentnijih predsjedničkih izbora u američkoj povijesti, mnogi se pitaju hoće li novoizabrani predsjednik Donald Trump provesti svoj gospodarski program i, pod pretpostavkom da ispuni svoja obećanja iz kampanje, kakav će utjecaj njegova politika imati na Sjedinjene Američke Države i ostatak svijeta. Tijekom kampanje, Trump je više puta obećao da će otvoriti radna mjesta u proizvodnji uvođenjem carina od 10 posto na sav uvoz i do 60 posto na kinesku robu. Također je obećao da će kazniti američke tvrtke koje proizvode robu u inozemstvu, deportirati milijune ilegalnih imigranata i otežati migrantima ulazak u zemlju i natjecanje s američkim radnicima.

Na prvi pogled, Trumpova vizija “preporoda proizvodnje” može se činiti privlačnom. S obzirom na ishod izbora, očito je imala odjeka među biračima. Financijska tržišta također su reagirala pozitivno: nakon raspisivanja izbora, vrijednost dolara porasla je u odnosu na većinu glavnih valuta, a indeks S&P 500 zabilježio je najveći tjedni dobitak u godinu dana.

Ali stvarnost nije tako ružičasta kao što se čini. Rast tržišta dionica prvenstveno je potaknut očekivanjima značajnih smanjenja poreza i deregulacije. Planovi za povećanje poreza za superbogate i velike korporacije, središnji dio kampanje potpredsjednice Kamale Harris, bit će odgođeni, barem za sada.

Kada je riječ o Trumpovim planovima da ograniči protok robe i ljudi, stručnjaci ostaju daleko manje optimistični. Nedavno objavljeni rad Instituta Peterson Kimberly Clausing i Mary Lovely ispituje potencijalne posljedice Trumpovih predloženih trgovinskih prepreka, upozoravajući da će njegove carine na uvoz dovesti do viših cijena, a teret će nesrazmjerno pasti na kućanstva s niskim i srednjim prihodima. Naravno, neki bi mogli tvrditi da Trumpove carine neće imati za posljedicu kontinuiranu inflaciju, već samo jednokratni skok cijena. Prema tom stajalištu, dugoročne koristi nadmašile bi kratkoročne troškove.

Skok cijena za sve

Ali utemeljeno je pretpostaviti da bi umjesto ostvarivanja trajnih ekonomskih dobitaka, trgovinska politika koju Trump favorizira prouzročila ozbiljnu štetu. To je zato što, iako bi potrošači nedvojbeno snosili velik dio tereta, oni su samo dio priče. Carinski zid oko SAD-a povećao bi troškove za domaće proizvođače, a to je ishod koji ne bi baš bio šok ni za koga osim za Trumpa.

Glavna mana u Trumpovom planu s carinama jest to što se domaći proizvođači uvelike oslanjaju na uvoz ulaznih elemenata u proizvodnji. Razmislite o čeliku: SAD, najveći svjetski uvoznik čelika, nabavlja zalihe iz 80 zemalja, uključujući Brazil, Kanadu, Meksiko i Kinu. Naglo povećanje carina na čelik stoga bi povećalo cijenu američkih proizvoda, narušilo gospodarsku konkurentnost zemlje i u konačnici ugrozilo Trumpov cilj vraćanja radnih mjesta u proizvodnji.

Trumpov plan da ograniči korištenje stranom radnom snagom pogoršao bi problem. Indija je, primjerice, jedan od najvećih dobavljača radne snage u SAD-u od indijskih gospodarskih reformi 1991. godine. Tijekom posljednja tri desetljeća, outsourcing (izdvajanje) je bio blagodat i za Indiju i za SAD, jer je digitalna revolucija omogućila američkim tvrtkama da iskoriste niže troškove rada u Indiji.

Narušavanje diplomatskih napora

Ograničavanje outsourcinga u ime zaštite američkih radnika ne samo da će naštetiti indijskom gospodarstvu, već će i povećati troškove proizvodnje u SAD-u. Osim smanjene konkurentnosti, Trumpova predložena ograničenja mogla bi imati dalekosežne geopolitičke posljedice, potencijalno narušavajući tri desetljeća američkih diplomatskih napora za stvaranje bližih sigurnosnih veza s Indijom.

Štoviše, ograničavanje pristupa jeftinoj stranoj radnoj snazi omogućilo bi drugim zemljama, osobito Kini, da nadmaše američke tvrtke na tržištu proizvoda. Dok se SAD sve više izolira, Kina je zauzeta širenjem svog uporišta u Africi, Aziji i Latinskoj Americi. Njezina sve veća prisutnost u tim regijama mogla bi otvoriti nove puteve za proizvodnju i nabavu, povećavajući kinesku produktivnost i povećavajući njezin geopolitički utjecaj.

Iako se rasprava o outsourcingu u SAD-u često predstavlja kao jednostavan sukob između američkih i stranih radnika, često se zanemaruje činjenica da outsourcing povećava korporativnu dobit. Rješenje ne leži u ograničavanju pristupa jeftinijoj inozemnoj radnoj snazi, već u korištenju oporezivanjem radi preraspodjele dijela dobiti od bogatih prema siromašnima, osiguravajući da se koristi od globalne trgovine dijele pravednije.

U većini demokracija, najveća briga nakon izbora jest da pobjednici neće uspjeti ispuniti svoja obećanja iz kampanje. Predsjednički izbori u SAD-u 2024. jedan su od onih rijetkih slučajeva u kojima postoji opipljiv strah, u Americi i širom svijeta, da će ih pobjednik zapravo ispuniti.

*autor je bivši glavni ekonomist Svjetske banke i glavni ekonomski savjetnik indijske vlade, profesor je ekonomije na Sveučilištu Cornell i nerezidentni viši suradnik na Institutu Brookings.