Rad od doma pružio je priliku onim tihim i neprimjetnim zaposlenicima, koji su u uredu uvijek prolazili “ispod radara” da se zaista istaknu, piše BBC, a prenosi HRT.

Iako se prijelaz na rad od kuće početkom 2020. godine dogodio dosta naglo, neki su se tome uspjeli prilagoditi više nego ostali – vrlo često zahvaljujući svom tipu osobnosti. Primjerice, mnogi introverti preferirali su rad u okruženju koje ih ne ometa. Potrebe klijenata također su se promijenile na načine u kojima su vještine introverata više dolazile do izražaja, dok je virtualna komunikacija introvertima nudila više mogućnosti da podijele svoja razmišljanja, navodi se u tekstu Kate Morgan, u kojem zaključuje kako je “tihim” zaposlenicima koji su nekad prolazili ispod radara, rad od doma omogućio da kombiniraju novu energiju s novim načinom rada – i tako se više istaknu.

U danima nestabilnosti na samom početku pandemije, potrebe mnogih tvrtki i njihovih klijenata promijenile su se, a istaknuli su se oni radnici koji su im bili spremni izaći u susret.

Šef JPMorgan Chasea

Rad na daljinu posebno je neprikladan za dvije kategorije radnika, u rujnu ili listopadu sve će biti kao prije

PROVEDENA ANKETA

Većina radnika i dalje želi imati mogućnost rada od kuće, otkrili i čega bi se bili spremni odreći

– Iako se ekstroverti slave zbog svoje otvorenosti, spremnosti na akciju i svog entuzijazma, introverti posjeduju sposobnost analitičkog razmišljanja i empatiju, kaže Richard Etienne, stručnjak za brendiranje i dodaje kako su te vještine tijekom pandemije odmah postale nevjerojatno tražene. Introverti su pouzdani – ljudi koji uzimaju jedan po jedan projekt i rade ga temeljito. Dobri su u dubokom promišljanju i povezivanju s drugima. To je bilo iznimno važno u periodu kad su tvrtke pokušavale zadržati klijente, kaže Etienne.

Empatični slušatelj

– Empatija i sklonost promišljenijoj komunikaciji odjednom su učinili da introvertiranu zaposlenici zasjaju, dodaje Beth Buelow, trenerica za karijere i autorica knjige Introvert Entrepreneur.

– Prednost je ta tendencija da se druge stavlja u središte pozornosti, da se tim održi na okupu i da se bude ‘tihi’ partner, kaže i dodaje kako su se i menadžeri i voditelji uvjerili da im je trebao empatični slušatelj, osoba koja je bila spremna odstupiti i reći: ‘Nadam se da ste dobro, kako vam možemo pomoći?’.

Povrh tog urođenog sklopa vještina, mnogi su introverti imali korist od preseljenja van fizičkog uredskog okruženja, zbog toga što tradicionalni ured u mnogočemu zaista nije odgovarao radnicima s osobinama introverta.

“Radno mjesto stvorili su ekstroverti – za ekstroverte”

– Radno mjesto stvorili su ekstroverti, za ekstroverte, kaže Etienne i dodaje: “Koncepti otvorenog ureda su najgori”.

Objašnjava i zašto tako misli:

– Lakoća s kojom drugi ljudi mogu pristupiti vašem prostoru bez poziva može biti vrlo intenzivna.

Etienne se prisjetio jedne svoje pozicije: “Imao sam radni stol pokraj dizala. Nisam mogao imati ni 15 minuta mira. To je teško za introvertiranu osobu, jer stalni razgovor može biti iscrpljujući. Dok ekstroverti skupljaju energiju socijalnom interakcijom, introvert se troši, kaže Etienne.

Neuroznanost podržava ovu teoriju. Istraživanja pokazuju kako su ekstroverti manje osjetljivi na dopamin, pa im je potrebno puno stimulacije kako bi se dovoljno napunili energijom. Introverti su daleko osjetljiviji na moždane kemikalije, a pretjerana stimulacija može brzo postati zamorna. Općenito, introverti “plaćaju cijenu” za svaku socijalnu interakciju tijekom dana, pojašnjava Beth Buelow. Taj se “trošak” znatno smanjio prelaskom na rad od kuće.

Nema nepotrebnih razgovora

Etienne smatra sebe više introvertom i kaže kako je u konačnici postao produktivniji radeći od kuće.

– Osjećao sam da bolje upravljam svojim vremenom. Primjerice, a mislim da smo svi to prošli: završiš sastanak i vratiš se do svog stola, netko te spazi i moraš voditi razgovor. I gubite vrijeme koje biste inače potrošili na procesuiranje sastanka koji ste upravo završili, i na resetiranje. To se više ne događa. Sada svoj trenutak za razmišljanje mogu provesti u tišini, bez ometanja. Kod stvari kao što su Zoom i Teams postoje čak i postavke ‘ne ometaj’; doslovno mi ne možete poslati poruku, objašnjava.

Osim što pruža više mira i tišine, novo radno okruženje prilagođeno introvertima stvorilo je prostora takvim osobama da se istaknu i na druge načine.

– Fizički stol za sastanke je nestao, a s njim je nestala i hijerarhijska struktura glasnih ljudi okupljenih u središtu, i introverata sa strane, objašnjava Etienne.

Dodaje i kako su oni koji su se možda ustručavali ubaciti u raspravu primjerice u konferencijskoj sali, sada ohrabreni virtualnim prostorima za sastanke.

– Ako se netko plaši javnog nastupa, rad na daljinu toj je osobi omogućio da se obrati svojim stručnim suradnicima, možda čak i tisućama ljudi, a sve što oni vide je zeleno svjetlo na vrhu zaslona svog laptopa, kaže.

U virtualnim se sastancima također događa manje prekida i preklapanja govornika.

– Etiketa platforme je drugačija. Puno ste svjesniji ako nekoga ometate ili razgovarate, kaže Buelow.

Nešto sporiji tempo razgovora introvertima daje potrebno vrijeme da saberu misli. Uz to, na raspolaganju je i više alata koji mogu doprinijeti razgovoru. Nije više stvar samo toga tko može dobiti riječ – tu je i chat, “podizanje ruke” i razne reakcije koje možete poslati. Osim toga, manje je vjerojatno da će ekstrovertirani, glasni kolege dominirati virtualnim prostorom u odnosu na fizički.

– Za stolom neki ljudi uzimaju više energije, zauzimaju više prostora. Ovako praktički svi zauzimaju isti prostor. To ujednačava energiju, kaže Buelow.

Definicija “sjajnog zaposlenika” se promijenila

S povratkom u urede, Buelow je optimistična da će lekcije naučene kroz rad od kuće učiniti i voditelje i radna mjesta prilagodljivijima introvertima.

– Definicija “sjajnog zaposlenika” se promijenila, kaže.

Tradicionalno smo razgovor smatrali doprinosom. Mislim da smo naučili da doprinos može imati mnogo oblika, a nije nužno da se radi o osobi koja najviše razgovara, kaže.

Postoje taktike koje voditelji mogu koristiti kako bi osigurali da više introvertiranih zaposlenika i dalje daje svoj doprinos, čak i ako se tim vrati na posao u uredu. Jednostavna rješenja poput organiziranja “brainstorminga” ili razgovora s manjim grupama prije rasprave s cijelom grupom, mogu puno pomoći, kaže Buelow.

– To je obzirnost prema onima koji bi željeli nekoliko minuta da razmisle prije nego što podijele svoje misli s ostalima, dodaje i zaključuje: “Dok se vraćamo u urede, voditelji bi se trebali zapitati nude li različite načine za doprinos radnika. Postoji puno načina za to, samo je potrebna kreativnost”.