Često čujem pitanje rađa li se netko kao lider ili se liderstvo uči? Mlađe kolege me često pitaju kako postati dobar lider, a većinu posebno zanima: postoji li idealno doba kada menadžer postaje vrhunski lider?
Kroz karijeru sam naučila da ne postoji univerzalna formula. Svaki dobar menadžer nije nužno i dobar lider – menadžer ostvaruje rezultate kroz strukturu i zadatke, dok lider inspirira, postavlja viziju i vodi ljude ka dugoročnim ciljevima. Liderstvo znači stvaranje sigurne okoline za razvoj tima, a za to su ključni strast prema poslu, motivacija i podrška kolegama. Lider nije tu samo da upravlja – on utječe, inspirira i vodi primjerom.
U osvještavanju i razvoju liderskih vještina kroz karijeru imala sam iskustvo različitih korisnih edukacija. Osnaživanje ženskog liderstva – tako se zvala jedna od njih koja je ostavila dubok trag na mom karijernom putu. U to vrijeme upravo sam napravila velik iskorak – s pozicije direktora financija preuzela sam ulogu glavnog direktora za strateško poslovno područje. S povjerenjem koje sam dobila, došla je i nova odgovornost. Pitala sam se: “Mogu li ja to?”. No, brzo sam shvatila – nisam ovdje slučajno i želim opravdati dano povjerenje.
Jedan od ključnih dijelova spomenute edukacije bila je coaching vježba s konjima. Na početku zadatka ušla sam u jahalište – sigurna u sebe, svoju energiju i prisutnost. Stala sam uz konja, spremna da krenemo. No, on se nije pomaknuo. Sekunde su se pretvorile u minute, počela sam osjećati frustraciju. Bila sam ljuta – na sebe, na konja, na situaciju koja nije išla onako kako sam očekivala. A onda sam shvatila. Umjesto razumijevanja, krenula sam s pretpostavkom da će me pratiti samo zato što sam ja tako odlučila. Naučila sam, liderstvo ne funkcionira na zapovijed. Svaki član tima je važan kotačić, bez kojeg zajednički cilj ne može biti ostvaren. U koji god timski zadatak krećeš prvo dobro upoznaj članove, pokušaj ih razumjeti i pridobiti njihovo povjerenje.
Jako sam korisnom našla i vježbu u parovima, s izmjenom uloga šefa i zaposlenika. Šef je trebao na jahalištu postaviti poligon s preprekama, dok je zaposlenik sa zavezanim očima i vodeći konja na uzici trebao, prema uputama šefa, proći postavljeni poligon.
U prvom krugu se u ulozi zaposlenika nisam najbolje osjećala. Upute kolegice mi nisu bile jasne, bojala sam se da ću pasti i da neću uspjeti proći poligon. Jedva sam završila taj krug. U sljedećem krugu spretno sam obavila ulogu šefa, činilo mi se. Postavila sam zahtjevan poligon i odmah krenula s detaljnim i jasnim uputama kolegici. Imale smo najbolje vrijeme, uspješno sam provela svoju “zaposlenicu” bez ijedne pogreške s vrlo jasnim uputama i osjećala sam se odlično. Ipak, za “zaposlenicu” je ovo bilo jedno od najgorih iskustava ikada. Tražila je čašu vode sa šećerom. Podijelila je da se teško nosi s pritiskom i vojničkim uputama. Ostala sam zatečena i naučila važnu lekciju: ne možemo očekivati da svi budemo isti, jer nismo. Niti u svakodnevnom životu, u krugu obitelji i prijatelja, a posebno u poslovnom okruženju.
Sjajno je da dijelimo iste vrijednosti, jer to osigurava da idemo u istom smjeru prema rezultatima, ali nemamo isti karakter, ambicije, talente, granice. Ne grabimo svi put istom dužinom koraka i ne dolazimo do cilja na isti način. Stvar je u dobroj mjeri, u ravnoteži. Kada vodimo ljude, moramo upoznati tim kako bismo ih mogli dobro i voditi.
Nastavljajući u duhu metafora iz svijeta životinja, mogu reći da sam se dobar dio svoje karijere identificirala s lavom – životinjom koja je hrabra, odlučna, uporna. Kao prirodni vođa uživam u izazovima, ali ponekad zaboravim stati, osvrnuti se i dati vremena svom timu. Perfekcionistički pristup me navodi da od drugih očekujem isto što postavljam sebi, što može otežati suradnju.
Kroz učenje, osvijestila sam vlastitu snagu, ali i slabosti koje dolaze s neprestanim predvodništvom. Shvatila sam koliko je važno povremeno odstupiti i sagledati situaciju iz veće perspektive – s visine, poput ptice u letu. Više promatrati, pažljivije slušati. Kroz vrijeme sam shvatila da lider, uz snagu, treba i perspektivu Sove – mudrost, sposobnost sagledavanja šire slike i slušanje.
Sova prati, promatra, daje prostor timu da raste, ali i dalje zna kada treba djelovati. Ravnoteža snage Lava i prisutnosti Sove oblikovala je moj stil vođenja danas.
Ako bih morala izdvojiti ono što me najviše motivira, rekla bih da je to kreiranje snažne angažiranosti tima. Ne samo vodećih ljudi u mom timu, nego, dapače, volim vidjeti kako se dobra energija i želja za rastom i uspjehom spušta kroz sve razine. Smatram da su u konačnici komunikacija i emocionalna inteligencija ključ za uspjeh. Samo razgovorima rješavamo izazove, gradimo povjerenje i stvaramo poticajno radno okruženje. Liderstvo nije titula, ono je način na koji svojim djelovanjem oblikujemo druge, ali i sebe. Kada je timski duh snažan, nikad nisi sam!
