Ulaganje u nekretnine u SAD-u, čiji je tržišni slom 2008. godine doveo do globalne gospodarske krize, danas je itekako isplativ posao. Upravo ta misao vodi Damira Jandričeka, partnera u njujorškom holdingu Estate Investments koja se bavi ulaganjem u nekretnine diljem američkog kontinenta. “U pitanju su ogromni povrati, ali bazirani na realnim brojkama. Ako mene pitate, vrhunac je zapravo bio 2008. i 2009. godine za vrijeme najžešće krize. Bilo je to kupovanje za ništa, drugi su ti plaćali da kupiš. Tada je u pitanju bio špekulativni kapital, ali se danas vraćamo se u jednu zdravu i zrelu fazu”, kaže Jandriček.

Njihova strategija je ulaganje u krajevima gdje ljudi mogu priuštiti kuću, izvan centara američkih metropola gdje još uvijek caruje špekulativni kapital. Nisu to luksuzne vile za novopečene bogataše, nego obične kuće čija cijena i za hrvatske prilike prilično jeftina, tek 28 tisuća američkih dolara, ili kako Jandriček kaže, “košta koliko i solidan automobil u Hrvatskoj”. “Mnogi moji prijatelji milijunaši žive u takvim običnim kućama”, kaže Jandriček. Osim toga, objašnjava, inovativnost njegovog holdinga je u tome da investitoru omogućuju aktivno uključivanje u ulagački proces. 

"Nismo hladna institucija jer smo svjesni da je transparentnost vrlo bitna. To nam je vrlo bitno jer ljudi ranije nisu imali uvid u svoja ulaganja pa je bilo moguće da se pojavi mjehur koji je onda puknuo”, kaže Jandriček.

Nema novog mjehura

Budući da u SAD-u sada raste potražnja za kućama, a tržište je sasvim živnulo približavajući se pretkriznim vremenima, pitanje je raste li opet mjehur koji će ponovni eksplodirati i izazvati novu krizu. Jandriček tvrdi da neće. “Banke su danas prije svega opreznije i imaju mnogo drugačiju politiku . Kreditiranje u SAD-u više nije jednostavno kao i prije. Nema šanse da kredit dobije osoba koja nema stalni posao i koja iza sebe nema nekakvo uporište”, tvrdi Jandriček.

Holding otkupljuje jednu po jednu kuću i slaže ih u pakete, ili otkupljuje cijele pakete kojih se s vremena na vrijeme rješavaju veliki državni nekretninski fondovi kao što su Fannie Mae i Freddie Mac. Ta dva fonda koji su se na vrhuncu krize jedva održali na životu, čistili su bilance banaka usisavajući sve njihove loše kredite i oduzete nekretnine koje sada puštaju na tržište. Puštaju emisije nekretnina državu po državu, u blokovima od po 100 kuća u prosjeku. “Time sprečavaju rušenje tržišta. Konstantno prate ponudu i potražnju i kada se u određenoj državi pojavi manjak nekretnina, umjesto da počne nova gradnja, oni na tržište puste nekretnine koje imaju u svojem porfelju”, kaže Jandriček koji smatra da se SAD okrenuo vlastitom tržištu i kojemu je uspjelo restrukturirati gotovo cjelokupnu vlastitu industriju.

Jandriček je u SAD došao na studij da bi se 2001. godine vratio u Hrvatsku. U vrijeme najveće financijske krize 2008. godine ponovno odlazi se u SAD gdje radi i danas. Kontakt s Hrvatskom nikada nije izgubio, a 2009. godine s nekoliko je uspješnih hrvatskih menadžera iz inozemstva osnovao udrugu kojoj je cilj pomoći hrvatskim kompanijama da što uspješnije posluju na stranim tržištima, koje danas nazivaju poslovnim anđelima. I danas ulaže u inovacije diljem svijeta.

Najveći problem inovativnost

Radi i na nekim projektima u Hrvatskoj, ali s mnogo manjim intenzitetom nego ranije. Primjećuje da je najveći problem hrvatskih poduzeća da nisu uspjela razviti inovativnost. “Da ne spominjem banke koje ne žele čuti za većinu naših sektora osim za turizma, a ni on nije inovativan. Jedini sektor u koji momentalno ulažem je turizam s visokom dodanom vrijednošću. I to konkretno za ciljane skupine, a govorimo o Europljanima koji sve više stare, dakle ljudi sa sjevera Europe koji bi došli u Hrvatsku da osnuju svoj drugi dom”, otkriva planove Jandriček.

Kada je riječ o razlici poslovne klime između SAD-a i Europe, odnosno Hrvatske, glavna razlika je, kaže u brzini i transparentnosti podataka. “U ovom trenutku mogu upravljati projektima u Indiannapolisu , bez da moram išta potpisivati na mjestu događaja, da ne spominjem da tamo uopće ne postoji žig kao institucija. Na svojem tabletu digitalno potpišem ugovor i on se smatra pravovaljanim. Bilježnik ima moj deponirani potpis pa na ovaj način mogu poslovati i odobravati transakcije s bilo kojeg mjesta u svijetu”, opisuje Jandriček.

Osim toga, u SAD-u se tvrtka može osnovati u roku od 15 minuta. “I vi sada možete, ako hoćete preko interneta osnovati tvrtku. Njih ne zanima jeste li stranac ili ne, zanima ih samo hoćete li doći tamo raditi i stvarati nove vrijednosti. Nema nikakve diskriminacije”, kaže Jandriček.