Ilija Jandrić odnedavno je novi osobni savjetnik predsjednika Sabora Josipa Leke. Jandrić inače ima dugogodišnje iskustvo u novinarstvu i medijima, pa je tako niz godina proveo na HRT-u, a prije dolaska u Sabor radio je na  Al Jazeeri Balkans. Za Poslovni.hr govori o svojoj sadašnjoj poziciji i profesionalnoj karijeri.

Kako izgleda Vaš prosječan radni dan i koji su Vaši ključni poslovi na novom radnom mjestu?

Kao osobni savjetnik predsjednika Hrvatskoga sabora zadužen sam ponajprije za odnose s javnošću. Moj glavni zadatak je osigurati nesmetan protok informacija između predsjednika Sabora i sredstava javnog informiranja, u oba smjera. To znači osigurati da rad predsjednika Sabora bude dostupan javnosti, a istovremeno da novinari preko mene mogu u razumno kratkom roku doći do predsjednika Sabora. Budući da je Hrvatski sabor najviše zakonodavno tijelo u državi i da je izravni zastupnik hrvatskih građana ta komunikacija je iznimno bitna. Sama dinamika mog radnog dana ovisi o programu predsjednika Hrvatskoga sabora. Počinjem oko 7 ujutro sastavljati pregled vijesti objavljenih u medijima, tzv. press clipping, kako bi gospodin Leko odmah po dolasku u Sabor, oko 8 sati, mogao to pregledati. Obavještavam medije o dnevnim aktivnostima predsjednika Sabora, sudjelujem na većini njegovih sastanaka i objavljujem priopćenja o sadržaju tih razgovora. Teme i sudionici takvih sastanaka su različiti. Primjerice, u zadnja tri dana imali smo sastanke s čelnicima Parlamentarne skupštine BiH, s ministrom vanjskih poslova Republike Srbije, s predsjednikom Odbora za proračun Europskog parlamenta, s izaslanstvom oba doma britanskoga parlamenta, s udrugom bosanskih Hrvata itd. Uz to, odgovaram na upite medija koji traže komentar na neki aktualan događaj ili intervju s predsjednikom Sabora. Nastojim u što kraćem roku novinarima pružiti povratnu informaciju jer dobro znam što znači novinarski posao i kakva je njihova svakodnevna utrka s rokovima. Kao savjetnik imam i neka druga zaduženja koja nisu vezana za odnose s javnošću, tako sam član Radne skupine za pripremu proslave ulaska Hrvatske u Europsku uniju koja se zasad jednom tjedno sastaje u Vladi.

Opišite nam ukratko Vašu dosadašnju karijeru.

Novinarstvom sam se amaterski počeo baviti još u srednjoj školi surađujući s nekim lokalnim radiopostajama, da bih onaj pravi novinarski zanat počeo peći 1996. godine kad sam na audiciji primljen u Informativni program tad novopokrenutog Obiteljskog radija. Prošao sam sve faze novinarskog posla – od izvještaja s tržnice do urednika informativnog programa. Na Otvorenom radiju sam 1998. pokrenuo format vijesti prilagođen glazbenom radiju, kasnije sam se vratio na Obiteljski radio i bio šef predizbornog programa za parlamentarne i predsjedničke izbore 2000. Zajedno s timom mladih i nadarenih kolega uspjeli smo tad – u doba kad je sloboda u većini hrvatskih medija još uvijek bila ograničena – dobiti ocjenu Misije OESS-a da je naš izborni program bio „najobjektivniji i najneutralniji.“ Radio je moja prva ljubav, u tom razdoblju dobio sam i nekoliko strukovnih nagrada, među kojima i godišnju nagradu HND-a „Marija Jurić Zagorka“ za najbolju radijsku emisiju u 2001. godini. Prvi pravi preokret u karijeri dogodio se 2002. kad sam dobio Chevening stipendiju britanske vlade za postdiplomski studij iz TV novinarstva u Londonu. Proveo sam godinu dana tamo, stekao britanski MA te se po povratku u Zagreb zaposlio u Informativnom programu Hrvatske televizije. Tamo sam proveo idućih 8 godina kao reporter, dopisnik iz Slovenije, urednik i voditelj Vijesti na Drugom, podnevnog i trećeg Dnevnika. U proljeće 2011. prihvatio sam ponudu svjetske televizijske mreže Al Jazeera da se priključim uredničkom timu njihovog balkanskog kanala sa sjedištem u Sarajevu. Sudjelovao sam u pokretanju prvog regionalnog news kanala i radio kao jedan od urednika vijesti do siječnja ove godine. Prevladala je želja za povratkom u Zagreb, a samo nekoliko dana nakon odlaska s Al Jazeere i iz Sarajeva dobio sam ponudu za sadašnji posao, tako da u svemu tome pomalo vidim i neki prst sudbine.  

Kako to da ste se odlučili za rad u Saboru?

Ovo je prije svega veliki profesionalni izazov. Pružila mi se jedinstvena prilika da nakon 17 godina praćenja političkih zbivanja iz pozicije novinara vidim kako politika djeluje iznutra, s druge strane mikrofona. Drugo, ovaj posao je i velika čast jer podrazumijeva rad za državnu instituciju koja predstavlja sve građane ove zemlje, odnosno rad za predsjednika te institucije. Treće, presudio je razgovor s gospodinom Lekom. Moj dojam je da je riječ o iznimno mudrom i staloženom političaru kojemu na prvom mjestu nije stranački interes već uistinu interes građana i države. Kao predsjednik Hrvatskoga sabora on već i automatizmom po svojoj funkciji djeluje nadstranački. Naravno, i dalje je istaknuti član SDP-a, ali svjestan je da u svojim javnim nastupima predstavlja sve političke opcije koje su zastupljene u parlamentu, pa tako i one građane koji za njega nisu glasovali. To mi se svidjelo, a meni je to bitno ako se jednog dana poželim vratiti u medije. Nisam član nijedne stranke niti se od mene tražilo da to postanem. Leko je, pritom, smiren i iskren. To vrijedi i za njegov odnos sa suradnicima jer od nas traži također da budemo iskreni i argumentirano kritični, ali i za njegov javni govor. Smatram da je ta smirenost i iskrenost njegova prednost  u vremenu kad smo prilično zasićeni političkim istupima koji su često u domeni vica, provokacije, a katkad i ekscesa.

Koje ciljeve ste si postavili na novom radnom mjestu?

Ovaj posao je na određeno radno vrijeme – do kraja mandata predsjednika Leke ili i kraće ako on tako odluči. Dakle, nisam se „uhljebio“ u državnu službu do mirovine nego sam svjesno preuzeo rizik vjerujući da ovaj posao mogu dobro obavljati i da ću – kad jednom prestane – zahvaljujući svom profesionalnom iskustvu pronaći neki novi izazov. Glavni ciljevi su mi osigurati da Hrvatski sabor u medijima dobije tretman kakav zaslužuje imati najviše zakonodavno tijelo, da građani budu pravodobno informirani o svim zakonima koji se ovdje donose, a izravno utječu na njihov život. To naravno ovisi ponajprije o novinarima i urednicima. Nažalost, prečesto iz Sabora u javnost dopiru samo prepirke, doskočice, brojalice… Neki političari tako kupuju svojih 5 minuta slave, a mediji im pod pritiskom tabloidizacije nekritički daju prostor jer misle da to narod voli gledati ili čitati. Zaboravlja se, pritom, izvijestiti građane o mnogim važnim raspravama i zakonima koji će uistinu mijenjati njihove živote. Nadam se da ću, barem kad je riječ o predsjedniku Sabora, uspjeti donekle izmijeniti taj trend i omogućiti da stvarne i bitne vijesti dospiju do novinara, a samim time i građana.