Svake godine, s približavanjem niskih temperatura, aktualizira se isto pitanje – koje gume odabrati? Propisi jasno kažu da od 15. studenog naše vozilo mora raspolagati zimskim gumama dubine profila veće od četiri milimetra ili ljetnim gumama s jednakom dubinom profila i lancima, a na nama je da odaberemo najbolje i najsigurnije rješenje te pritom potrošimo najmanje novca, piše tportal.

Kao logičan izbor nameću se cjelosezonske gume. Ovi pneumatici koncipirani su tako da spajaju najbolje od dva svijeta – performanse ljetnih guma na suhom i pri visokim temperaturama s prijemljivosti zimskih guma kad se živa u termometru spusti ispod sedam stupnjeva Celzija. One bi također trebale biti izdržljivije na visokim temperaturama od zimskih guma te nuditi ponašanje nalik zimskim pneumaticima na snijegu i ledu.

Osobine automobilskih guma definirane su oblikom šare i komponentom od koje je ona sazdana, odnosno mehaničkim i kemijskim svojstvima. I dok fizički oblik ripni možemo mijenjati kako bi pojedine gume nudile bolje izbacivanje vode ili snijega te bolje držanje ceste u zavoju, materijali od kojih je guma izrađena definirat će način na koji se ona ponaša u različitim uvjetima. Korišteni materijal ne daje puno mogućnosti za kompromis.

Razlike između zimskih, ljetnih i cjelosezonskih guma vidljive su već na prvi pogled. Dok će ljetne gume imati niz dugih profila za izbacivanje vode te bočnih šara za bolje ponašanje gume u zavoju, zimske će imati puno dublji profil, uz pregršt izboranih detalja. Ovaj dublji profil brine se za lakše izbacivanje nakupljenog snijega, a naborani detalji mnogo učinkovitije pružaju prijemljivost u situacijama kad je manjka.

Opetovani testovi već godinama pokazuju da cjelosezonske gume baš i nemaju previše smisla. Njihova diskutabilno najbolja primjena evidentna je u prijelaznoj fazi između jeseni i zime te zime i proljeća, no u pitanju je vrlo kratak period.