Velike svjetske korporacije razumiju i prepoznaju značaj startupova. Zato u taj sustav ulažu, a posljedično od njega i uzimaju. One tako otvaraju svoje ili podupiru postojeće startup programe, akceleratore i inkubatore. Daju im infrastrukturu, kroz mentore potrebno znanje, umrežuju ih, a nerijetko i financiraju. Zauzvrat dobivaju ideje, znanje i inovacije. Win-win je to situacija za sve i velike su korporacije diljem svijeta toga svjesne. No, ne i one u Hrvatskoj. Iako imamo kompanija koje bi mogle dati svoj doprinos razvoju i jačanju startup ekosustava, to se u Hrvatskoj još uvijek ne događa. Taj značaj poduzetnički lideri u Hrvatskoj, nažalost, još uvijek, kažu naši sugovornici, ne prepoznaju.

Jaz inovativnosti

Startup, priča Dražen Oreščanin – suosnivač IT kompanije Poslovna inteligencija, a danas član Uprave Legita, spin-offa Poslovne inteligencije – po definiciji nije od početka održiv. “Timu koji razvija ideju ili proizvod treba vremena i novca da dođe do tržišta i zato mu je potrebna podrška sustava, od akceleratora, inkubatora, poslovnih anđela te investitora. Svi u tom lancu imaju svoj interes, ali snose i određen rizik”, objašnjava Oreščanin. Ističe i da već čitavo desetljeće u svijetu vlada trend da velike korporacije, koje su predvodnice u svojim industrijama, osnivaju svoje startup programe, akceleratore te vlastite investicijske fondove.

“Svugdje, osim u Hrvatskoj. Velike su tvrtke, naime, svjesne da su zbog svoje veličine često trome i nedovoljno inovativne. Kroz ovakve programe, koji su specifični za njihove industrije, nadoknađuju jaz inovativnosti. Direktna korist koju dobivaju manifestira se kroz proizvode i tehnologije koje kroz takve programe dobiju”, ističe Oreščanin te nabraja konkretne primjere. Tako je primjerice, Deutsche Telekom u Berlinu pokrenuo hubraum – tehnološki inkubator. A1 u Beču ima Start Up Program, Raiffeisen grupa, također u Beču, pokrenula je Elevator Lab Fintech Program te program financiranja Elevatore Ventures…

Zapravo, primjere kako se gradi ekosustav i koju ulogu kompanije u njemu mogu imati ne moramo tražiti daleko. Imamo dva primjera u susjednoj nam Sloveniji. To su ABC Accelerator, kojeg je pokrenuo BTC City, tvrtka koja se bavi upravljanjem nekretninama, a kojeg podržavaju još četiri kompanije. Ove godine tvrtka Labena, koja razvija i testira lijekove za svjetske farmaceutske kompanije te se bavi distribucijom i servisiranjem analitičke i procesne opreme u znanosti, medicini, prehrani i industriji metala, pokrenula je Labena Ventures.

A što imamo u Hrvatskoj? “Takvih primjera nemamo u Hrvatskoj”, kaže Oreščanin. Nemamo tako velikih, ali imamo jedan mali – ali vrijedan. Po uzoru na svjetske trendove Poslovna je inteligencija prije tri godine pokrenula Bird Incubator namijenjen startupovima koji se bave umjetnom inteligencijom. Motiv im je, kaže Oreščanin, bio altruistički, odnosno htjeli su zajednici dati svoj doprinos, a do danas je kroz Bird prošlo 20 startupova, 10 ih je trenutno u programu te još 20 u novopokrenutom programu Urban4Mobility.

“Ako je Poslovna inteligencija, koja je prošle godine ostvarila nešto manje od 10 milijuna eura prihoda, mogla pokrenuti inkubator, zamislite što bi mogle velike kompanije koje imaju 10, 50 ili 100 puta veće prihode”, kaže Oreščanin. Priznaje da su u programu dosta limitirani i da bi voljeli da ga mogu poboljšati, no za to su im potrebna dodatna ulaganja. Zato su se i obraćali velikim kompanijama da Bird Incubatoru daju podršku kao partneri, no na razumijevanje još uvijek nisu naišli. “Komunikacija većinom završi odgovorom da nemaju raspoloživ budžet za sponzorstva. Po tom je odgovoru jasno da naše kompanije ne razumiju kako funkcionira sustav. Naime, za dobar program inkubatora nije važan samo novac, već i znanje i kvalitetni resursi, kao što su mentori, koje bi velike tvrtke mogle staviti na raspolaganje”, napominje Oreščanin.

Rezultat kao s demografijom

S Oreščaninom se slaže i Frane Šesnić, direktor ZICER-a, u sklopu kojega je, na inicijativu Grada Zagreba, nastao prvi akceleracijski program u Hrvatskoj – Startup Factory. Svoju ulogu u jačanju startup ekosustava velike domaće kompanije, kaže, ne prepoznaju zbog neiskustva i neznanja koje vlada u korporativnim kulturama koje nas okružuju. “Svi o tome pričaju, svi podržavaju, a rezultata nema ili su tek minimalni. Usudio bi se reći da je situacija vrlo usporediva s demografijom za koju znamo kakva je i što se po tom pitanju radi”, ističe. Napominje pritom da su tradicionalne tvrtke koje su imale jaki interni razvoj uništene čime je znanje i iskustvo nepovratno nestalo. “S druge strane, sustavno ne radimo ništa kako bi uspostavili novi lanac stvaranja vrijednosti – od ideje do njene tržišne održivosti – što definitivno uključuje i izvoz kao krajnji produkt tog lanca”, ističe.

Pa smo tu gdje jesmo. Doduše, uz Bird Incubator, a koji je svojim programom postao svjetski relevantan, jer je polovica startupova koji u njemu razvijaju svoje ideje i proizvode iz drugih država, još je nekoliko pozitivnih primjera. No, svi oni egzistiraju zbog podrške lokalne samouprave, odnosno gradova. Takvi su već spomenuti Zicer u Zagrebu, AI Centar Lipik, Pismo – gaming inkubator u Novskoj, jedini koji ima sustavnu podršku kompanije, teleoperatera A1. Imamo i FER-ov venture builder Nuqleus koji ima suradnju s nekoliko tehnoloških kompanija.

“No podrške koja bi se očitovala kroz sustavno ulaganje u takve programe u Hrvatskoj, nažalost, još nema”, ističe Oreščanin. A nije da nemamo kompanija koje bi takvu podršku startup ekosustavu mogle dati. “Podravka, Fortenova, Atlantic Grupa, samo su neke. Imamo i jake kompanije iz turističkog sektora poput Adrisa, Valamara, Maistre. Tu je i Orbico iz sektora distribucije. Prvo plinarsko društvo te HEP koji bi kao moćna energetska kompanija trebao biti zainteresiran za inovacije i korištenje umjetne inteligencije u energetskom sektoru”, nabraja Oreščanin.

Direktor Zicera pak upozorava da ne bi govorio o podršci već više o suradnji. “Upravo suradnjom iskusnih tvrtki i startupova na novim izazovima mogu se postići sjajni rezultati. Činjenica je da se korporacije u našem okruženju žele približiti startup svijetu, ali ne znaju kako. Zapravo, ne znaju što žele od te suradnje. Često se to svodi na zadovoljavanje korporativnih politika, formalnost za marketing i PR. No, siguran sam da je ta suradnja ipak moguća”, smatra Šesnić.

Koliko je moguća nismo uspjeli saznati jer gotovo nitko od velikih kompanija kojima smo poslali upit nije odgovorio. Razlog šutnje sigurno nisu njihovi planovi ulaganja u domaći startup ekosustav. Odgovorili su jedino iz Hrvatske pošte, čiji pandan iz Švicarske sustavno ulaže u startupove. Rade to, piše na stanicama Swiss Posta, kako bi bili u tijeku s tržišnim trendovima i preferencijama klijenata. A iz naše Pošte navode da i oni podupiru startup ekosustav u Hrvatskoj. Navode da to rade preko dvije tvrtke kćeri – MIPS i Locodels – “koje aktivno surađuju sa startup tvrtkama iz Hrvatske i regije”. No program podrške ili suradnje s nekim od postojećih programa u Hrvatskoj, ipak nemaju. Kao što ga nema niti HEP, niti Podravka, niti Atlantic, niti PPD…

Zakovani za dno

Sve one ne moraju iskustvo tražiti daleko. Učiti kako se to radi mogu od susjeda Slovenaca. Dobar je primjer već spomenuta tvrtka Labena. Borut Čeh, predsjednik Uprave Labene, objašnjava da je priča korporativnog akceleratora Labena Ventures koji djeluje u 17 država istočne i jugoistočne Europe krenula još 2018. Tada su, naime, kako bi startupovima, institutima i veleučilištima omogućili pristup svojim razvojno-istraživačkim laboratorijima te tako potaknuli razvoj znanosti u farmaciji, znanosti i biotehnologiji, pokrenuli natječaj za najinovativnije projekte “Labena Grant Challenge”.

“Stiglo je više od 40 prijava, a financirali smo ih četiri. Jedan od njih rezultirao je i gradnjom laboratorija u Hrvatskoj što je u cijelosti financirano od strane Labene”, navodi Čeh. Natječaj su, nastavlja, ponovili još tri puta da bi ove godine priču proširili osnivanjem akceleratora Labena Ventures. No, napominje osnivanje akceleratora nije jednostavno. “Pokretanje akceleratorskog programa definitivno nosi određene izazove i zahtjeve za tvrtku. Financijski morate uzeti u obzir početna ulaganja u prostor za rad, tehničku opremu i promociju programa. A tu su i troškovi povezani s osobljem, obukom i radionicama. Ako, naime, želite angažirati dobre mentore, to može biti vrlo skupo. Potreban je, naravno, i kapital za ulaganje u startupove. Organizacijski, pak, izazovi sežu od odabira pravih startupova, što može biti dugotrajan proces, do koordinacije mentora i startupova.

Također, upravljanje vremenskim okvirom akceleratora, koji obično traje nekoliko mjeseci, zahtijeva pažljivo planiranje i prilagodbu”, navodi predsjednik Uprave Labene. U konačnici, dodaje, projekt je to na duge staze, a iako je izazovan vjeruje da se u konačnici isplati. “Akceleratori pružaju nevjerojatnu priliku za rast i inovacije, ne samo za startupe, već i za same tvrtke koje ih pokreću. Kroz ovakve programe, tvrtke mogu dobiti pristup najnovijim tehnologijama i inovativnim rješenjima te izgraditi dugotrajne odnose s budućim liderima industrije”, zaključuje Čeh.

Koliko su takvi akceleratori potrebni dovoljno govori činjenica da se na Labena Ventures prijavilo više od 120 projekata. No samo njih 11 ulazi u program. A među tih 11 su, otkriva Čeh, i četiri iz Hrvatske. Čeh otkriva i da će Labena Ventures osnovati u svih 17 država koje akcelerator pokriva. Prije mjesec dana tako su osnovali Labena Ventures u Srbiji. “Vjerujem da je jedna od sljedećih država baš Hrvatska”, kaže.

Startupovima je, u ključnom trenutku, potrebno pružiti ruku. Ta ruka su u Hrvatskoj male, altruističke inicijative. Sustavne podrške, niti od države, niti do velikih kompanije, startupovi nemaju. Pravo je stoga čudo da smo uspjeli iznjedriti dva “jednoroga”. No bez sustava teško da ćemo uspjeti napraviti išta ozbiljno. Kako kaže Oreščanin, niti jedna vodeća ekonomija svijeta nije vodeća zbog turizma. “Vodeći su zbog inovacija i razvoja visokih tehnologija. Naš fokus na turizam zakovat će nas na dno”, upozorava. Startupovi donose nove ideje i inovacije i treba ih podržati. Trenutno u Hrvatskoj oni preživljavaju.