Poslodavci ne bi trebali zabranjivati surfanje na poslu. Internetski chatovi, Facebook, MySpace i čitanje vijesti, ako se rabe u razumnoj mjeri, mogu samo poboljšati produktivnost radnika, dok zabrane djeluju demoralizirajuće, utvrdili su ovog mjeseca istraživači u Velikoj Britaniji. Psiholozi tvrde da umjereno surfanje u radnom vremenu diže raspoloženje i smanjuje stres u zaposlenika. Mnoge tvrtke, među kojima i Credit Suisse i British Gas, blokirale su osoblju pristup internetskim društvenim portalima uz objašnjenje da radnici previše vremena provode ćaskajući sa znancima, umjesto da rade.

Facebook okrepljuje
Međutim, stručnjaci kažu da samo u Britaniji zabrane izazivaju 6 milijardi eura gubitaka godišnje, jer demoralizirani radnici ulažu manje truda u rad. Istraživanje, kojemu je podvrgnuto 1700 radnika, otkrilo je da većina ima veći radni zanos nakon internetskog predaha nego nakon uobičajene čajne stanke. Istraživači su podvrgli ispitanike psihometrijskim testovima kojima su mjerili učinke raznih vrsta stanki tijekom radnog vremena na radni učinak. Radnici koji navrate na svoju stranicu na Facebooku ili prošvrljaju portalima s vijestima o slavima tvrde da se vraćaju poslu s više energije i volje za rad. “Odmori se tradicionalno koriste za kavu, čaj ili objed, no sve se više radnika odlučuje na internetski predah”, kaže dr. Tomas Chamorro-Premuzic, voditelj istraživanja. “Naše istraživanje dokazuje da četvrt sata internetskog predaha dnevno može imati znatnih pozitivnih posljedica po radni proces, ali ga mnogi šefovi zabranjuju iz straha da odvlače pažnju radnika. Nadređeni koji odobravaju internetski predah unose u radnu sredinu više povjerenja, podižu produktivnost i u konačnici uvećavaju profit.” “Suprotno uvjerenjima kratkovidnih menadžera, nije dobra stvar prisiliti nekog da bude cijelo vrijeme usmjeren na posao, jer je nemoguće održati koncentraciju osam sati zaredom bez stresa i otpora”, primijetio je norveški psiholog Andre Sorloth s Medicine rada u Oslu. Provesti 15-30 minuta dnevno na Internetu nije ni po čemu štetnije od običnih pauza na kojima ljudi ispijaju kavu, ćaskaju na hodniku ili odu u šetnju.”

Svaki je predah dobrodošao
Ovo se istraživanje nadovezuje na ono koje je bilo provedeno na Sveučilištu u Marylandu. Tamošnji su znanstvenici utvrdili da radnici koji imaju pristup internetu i na poslu i kod kuće zapravo uvelike nadoknađuju radne sate provedene u surfanju. Zaposlenici su iz ureda surfali u osobne svrhe prosječno po 3,7 sati tjedno, ali su kod kuće trošili 5,9 sati tjedno pretražujući mrežu u službene svrhe! Oni koji kod kuće nemaju priključak za internet provode po 6,5 sati tjedno surfajući na poslu iz privatnih pobuda. Ukupno je 85% anketiranih priznalo da rabi službeni pristup internetu iz osobnih motiva. Kao i svaka dobra stvar, i sloboda surfanja dobra je samo dok se ne zlorabi. Jedno je 15-30 minuta dnevno, a drugo su tri sata. No ako zaposlenici imaju dovoljno vremena da pretjeruju u surfanju, poslodavac ima ozbiljnijih problema nego što je nekolicina surfera.

Španjolcima zabranjeno posjećivanje sportskih stranica

Španjolsko ministarstvo obrane uočilo je da velik broj njegovih radnika provodi previše vremena čitajući internetska izdanja novina i posjećujući zabavne i trgovačke strance pa im je nedavno obustavilo pristup tim mrežnim adresama. Među blokiranim stranicama su i dva od najčitanijih dnevnika, sportski listovi Marca i As, portal estradne revije Interviu i stranica za internetske aukcije Ebay. Sa službenih se računala više ne može ući ni na brojne forume i blogove, koji su postali vrlo privlačni španjolskim vojnim stručnjacima radi (privatne) razmjene podataka i mišljenja o vojno-političkoj situaciji u svijetu. Zabrana je obuhvatila cijeli civilni sektor, ali i dobar dio vojnog osoblja svih rodova oružanih snaga. U službenom se obrazloženju ministrica obrane Carme Chacon pozvala na slučajeve kad je zbog privatnog pristupa internetu padao cijeli internetski sustav Ministarstva obrane, dok su “žrtve” zabrane, sami zaposlenici, prosvjedovali zbog te mjere. “Postupaju s nama kao s djecom. To je diktatorska i nelogična odluka”, komentirao je Jose Maria Pairet, glavni tajnik Udruženja španjolskih vojnika (AME). “Zašto se onda ne zabrani i listanje tiskanih izdanja sportskih novina ako je obustavljen pristup njihovim internetskim izdanjima?”

Neka poslodavci ocjenjuju samo učinak

“U mojem je poduzeću zabranjen pristup privatnim internetskim sadržajima. Programi za izmjenu poruka poput Skypea, Windows Livea ili Yahoo Messengera ne mogu se instalirati na službena računala, a spajanje na stranice koje nemaju veze s poslom prati se i kažnjava. No ja sam tome doskočila tako što se u slobodnim trenucima spajam s Blackberryja ili s malog Asus Eee PC-a, čije unošenje poslodavac ne brani. Osim toga, vlastiti bežični internet ni na koji način ne opterećuje resurse poduzeća.”
(Renata P., menadžerica)